Lažni Karamarko

Lažni Karamarko

1 јула 2014

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Nedosljednost je mana koju javnost možda ponajviše zamjera političarima. Ali, istini za volju, s obzirom na brzo mijenjajuće društvene okolnosti, nije nimalo lako održati kontinuitet stavova. Uostalom, zašto bi političari uvijek pod svaku cijenu trebali ustrajati na svojem mišljenju, unatoč tome što se ono pokazalo pogrešnim, što ga je stvarnost demantirala. Međutim, svaki bi političar morao imati neke temeljne odrednice, koje neće biti podložne mijenama, prema kojima će građanima biti prepoznatljiv. Politička bi scena bila kaotična ako bi liberali odjednom počeli zagovarati autoritarna politička rješenja, a konzervativci tražiti ukidanje instituta braka.

Nažalost, u Hrvatskoj danas postoji političar čije je djelovanje u potpunoj suprotnosti s gotovo svim što je nekad zastupao. U četvrt stoljeća hrvatske demokracije nije bilo neautentičnijeg političara nego što je Tomislav Karamarko. Dvije su godine otkako je on preuzeo HDZ-a, a sve češće se zbunjeni moramo pitati tko je zapravo taj čovjek. Amplitude u njegovom vrijednosnom sustavu i ponašanju tolike su da je nemoguće odgonetnuti koji je Karamarko pravi. Onaj koji je bio blizak suradnik Stjepana Mesića i s njim dijelio politički svjetonazor, ili ovaj sadašnji čije izjave kao da izgovara osoba koja se lažno predstavlja kao Karamarko.

Predsjednik HDZ-a ponovno je u petak gostovao u HTV-ovoj emisiji »Javna stvar« i tamo je rekao da bi Titovu bistu odmah izbacio s Pantovčaka. No, stavimo trenutačno na stranu to da je posve jasno da Karamarko ne razumije političku doktrinu Franje Tuđmana, u kojeg se kune, a koji je tu bistu donio u Ured predsjednika. Zanemarimo i činjenicu da je Karamarko za vrijeme Mesićevog mandata bio zaposlen u tom Uredu i stoga svakodnevno prolazio pored Tita. Jedna je druga Karamarkova rečenica iz »Javne stvari« izazvala još veće čuđenje. »Mesić je jedan od osnivača HDZ-a, radio je za predsjednika Tuđmana, ali mnogi su se prevarili u njemu, pa i ja, no opametio sam se i školovao«, ustvrdio je aktualni lider HDZ-a.

Valja podsjetiti da je Karamarko 2000. bio šef Mesićeve izborne kampanje. Bilo je to šest godina nakon što je Mesić s Josipom Manolićem i još nekima pokušao napraviti politički prevrat i srušiti Tuđmana. Zbog tog se Mesićevog postupka Karamarko ipak nije osjećao prevarenim. Ostao je s njim u dobrim odnosima, pa ga je Mesić kasnije uzeo i da mu organizira kampanju, u kojoj je on bio iznimno kritičan prema Tuđmanovoj političkoj ostavštini. Niti tada se Karamarko nije razočarao u Mesića, štoviše pristao mu je biti savjetnik za nacionalnu sigurnost. Na toj je poziciji bio i dok je Mesić pričao prilično morbidne viceve o Tuđmanu. Pa kad se je to onda Karamarko, inače rođen 1959., konačno pribrao i shvatio da Mesić nije ono što je mislio da jest? Kad je to kod Karamarka nastupio preokret, pa je zaključio da je Mesićev puč protiv Tuđmana ipak bio krivi potez? I, naposljetku, kako Karamarko uopće uspijeva u sebi pomiriti sve te silne kontradiktornosti

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u