ЛГБТ пропаганда и како јој се супротставити

LGBT propaganda i kako joj se suprotstaviti

21 septembra 2015

lgbtPiše: Igor Mladenović

Organizacije LGBT su u ofanzivi, a srpski medijski prostor je u rukama onih koji promovišu njihovu agendu
Poput skoro svake civilizacijske tekovine, i pitanje manjinskih prava se zloupotrebljava u političke, čak i u geopolitičke svrhe. Možda najbolji primer za takve zloupotrebe jeste pitanje prava LGBT (Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender) populacije. SAD su predvodnik u propagiranju prava te zajednice, praćene sa nekoliko zemalja Evropske unije (Velika Britanija, Holandija, Nemačka…), a to čine na način koji, osim političkog, često dobija i geopolitički prizvuk. Na primer, kao jedan od ključnih „dokaza“ da je Ruska Federacija, sa kojom već godinama traje geopolitički konflikt zapadnih sila, „zaostala“, „nedemokratska“ i „retrogradna“, koristi se njen zakon o zabrani promocije homoseksualizma među maloletnicima. Nevladine organizacije koje se bave zaštitom LGBT prava i promocijom LGBT „vrednosti“ odavno su postale unosan biznis. Istovremeno, u svakodnevnicu stanovnika država koje olako ne prihvataju ono što te organizacije sve arogantnije zahtevaju upliću se i ambasadori „demokratskih“ država, koji ih brižno i pokroviteljski pozivaju na toleranciju i iskorak iz začaranog kruga konzervativno-religioznih i tradicionalističkih okova, koji im sputavaju poglede na život.

Jedna od udarnih parola Otpora 2000. bila je Free Your Mind! (oslobodi um). Prerastanje Otpora u današnji Kanvas i angažovanje veterana te organizacije na širenju „demokratije“ u svim zemljama koje su se isprečile globalističkoj hegemoniji u poslednjih deceniju i po navodi na zaključak da „spontana“ borba za demokratiju i ljudska prava i nije baš tako spontana kako se u prvi mah čini. U godinama posle 5. oktobra i pada sa vlasti Slobodana Miloševića, to naizgled oslobađajuće Free Your Mind! dobilo je sasvim drugačiji prizvuk, a, kako vreme prolazi, odjeci te parole odjekuju iz medijskog prostora u Srbiji. Onaj čiji um nije „oslobođen“ tako da nekritički misli samo ono što mu mediji serviraju, taj nema ni pravo da u njima iznese mišljenje. Tipičan primer za ilustrovanje te situacije jeste pitanje prava LGBT populacije.

Kada su se pojavili prvi pregaoci za „zaštitu“ LGBT prava u Srbiji, kao i uvek kada je reč o takvim „borcima“, izgledali su kao grupa nekoordinisanih, zabrinutih mladih ljudi, čija je jedina briga zaštita određene manjinske grupe. Kako je pitanje seksualnog opredeljenja postalo pitanje ljudskih prava, posebna je tema, ali prvih godina u kojima su dobili medijsku pažnju prosečnom posmatraču nije izgledalo da iza njihovog delovanja postoji jasno definisana agenda. A postojala je itekako, i držali su se nje disciplinovano i beskompromisno.

PREOBRAĆANJE HETEROSEKSUALNE SRBIJE
Kao odgovor na medijski pritisak početkom 80-tih, Maršal Kirk i Hanter Medsen, doktori neuropsihijatrije i sociologije sa Harvarda, objavili su 1987. članak iz kojeg je ubrzo nastala i knjiga – After the Ball: the Overhauling of Straight America. Knjiga je fantastičan marketinški priručnik, iz kog su se generacije „aktivista”, pa i ovih domaćih, obučavale kako da osvoje medijski prostor i od negativno nastrojenog javnog mnjenja naprave ravnodušno nezainteresovano stado. Osnovni principi sažeti su u sledećem odlomcima:

Homoseksualna agenda će postići uspeh preobražavajući emocije, um i volju prosečnog Amerikanca kroz planirani psihološki napad na naciju u formi medijske propagande;

Propaganda je više zasnovana na emotivnoj manipulaciji nego na logici, pošto je njen cilj da promeni stav javnosti;

Homoseksualna agenda će uspeti u svom nastojanju kroz „desenzitivizaciju“ (umanjen intenzitet emotivne reakcije na negativan stimulans usled njegovog višestrukog ponavljanja) tako što će svesti intenzitet antigej reakcija na nivo nezainteresovanosti;

Desenzitivizacija je naš „recept“ da preobratimo neodlučne skeptike;

Važno je da se o gejevima priča toliko da tema na kraju postane dosadna;

U narednih nekoliko godina naša taktika će, malo po malo, omogućiti dominantan pristup mejnstrim medijima.

Autori daju i jasna uputstva za ponašanje u medijima i pripremu javnih nastupa:

Prikažite naše protivnike lošim tako što ćete ih povezati s nacizmom, navodeći pritom heteroseksualce da nas vide kao žrtve i osete potrebu da nas zaštite;

Obeshrabrite antigej nastupe tako što ćete one sa suprotnim mišljenjem nazivati latentnim homoseksualcima ili homofobima;

Sva neslaganja sa homoseksualnim ponašanjem treba kvalifikovati kao „homofobiju, mržnju i predrasude”;

Prihvatljivo je da se ljudi koji se stoodstotno ne slažu sa homoseksualnim pogledima, mišljenjem i ponašanjem nazivaju „homofobičnim” ili „mrziteljima”;

Crkve koje nam se protive prikažite kao „ustajale baruštine” koje su iskoračile iz toka vremena i savremenih dostignuća psihologije;

Izjednačavajte progon homoseksualaca sa progonom Jevreja;

Izjednačavajte netrpeljivost prema homoseksualcima sa netrpeljivošću prema crncima, Azijatima i Latinoamerikancima;

Svaki medijski segment u kojem je homoseksualnost predstavljena u negativnom kontekstu predstavljajte kao plod predrasuda i neistinu.

Iz navedenog je jasno da iza delovanja LGBT NVO stoji precizna i jasno definisana agenda. Načini delovanja su u potpunosti preuzeti iz Kirkove i Madsenove knjige, a na to su dodate i neke teze koje se u najmanju ruku mogu nazvati poluistinama.

OSNOVNI MOTIVI LGBT PROPAGANDE
„Što je u javnosti više ljudi homoseksualne orijentacije, to ona izgleda normalnije…, i izgledaće legitimnije (zbog čega je toliko važno da insistiramo na tvrdnji o 10 odsto populacije)“, kažu Maršal Kirk i Hanter Madsen u Preobraćanju strejt Amerike.

Vilijams institut Kalifornijskog univerziteta (The Williams Institute, UCLA) prikupio je istraživanja nekoliko državnih i privatnih instituta u vezi sa brojem pripadnika LGBT populacije u SAD. Dokument je objavljen u oktobru 2014. i, prema istraživanju, kao homoseksualno se izjasnilo u proseku 1,5 odsto populacije SAD. Zavod za nacionalnu statistiku Velike Britanije došao je do istog rezultata u istraživanju provedenom 2010. a britanski Gardijan u tekstu od 5. aprila 2015, postavlja pitanje: Da li je stvarno 10 odsto populacije gej? Jedna od udarnih teza aktivista LGBT time je potpuno demaskirana iako se i dalje insistira na tome u komentarima na tekstove u vezi sa temama o LGBT na popularnim portalima.

„Korisno je da tvrdimo da se homoseksualci takvi rađaju iako je seksualna orijentacija kod većine ljudi proizvod kompleksne interakcije između urođenih predispozicija i uticaja okruženja tokom perioda detinjstva i rane adolescencije“ (Maršal Kirk i Hanter Madsen,Preobraćenje strejt Amerike).

Tezu da se ljudi rađaju sa homoseksualnim opredeljenjem osporio je i dr Džon de Čeko (John De Cecco), psiholog, deklarisani homoseksualac i direktor Centra za istraživanje i edukaciju o seksualnosti Državnog univerziteta u San Francisku. On tvrdi da je seksualna privlačnost promennjiva preferencija, a ne opredeljenje. Dugogodišnji urednik Žurnala o homoseksualnostito je i detaljno objasnio u knjizi Ako zavedete strejt osobu, možete li je napraviti gejem (If You Seduce A Straight Person Can You Make Them Gay), tvrdeći da je teza da se gej postaje rođenjem samo floskula koju aktivisti koriste u svojoj medijskoj kampanji.

Čak je i Alfred Kinsi, čuveni seksolog i tvorac tzv. Kinsijeve skale seksualnosti, na koga se LGBT aktivistička zajednica veoma često poziva, tvrdio da se seksualne preferencije menjaju u različitim fazama života i različitim okolnostima.

Istraživanja na mozgu i potraga za gej genom takođe nisu doveli do nedvosmislenih rezultata iako im je pridavan veliki medijski značaj.

Termin koji se često koristi u medijskim kampanjama LGBT, jedan od omiljenih kada treba etiketirati protivnika i ućutkati svakoga ko se ne slaže sa agendom LGBT jeste homofobija (strah od homoseksualaca). Nastanak reči se pripisuje američkom psihologu Džordžu Vajnbergu (George Weinberg), koji ju je prvi put upotrebio 1969. godine u jednom pornografskom časopisu. Reč se ponovo pojavila iste godine u Tajmu i tako ušla u širu upotrebu. Kovanica je nastala odhomo (čovek) i phobia (strah), i označava ustvari strah od čoveka. Ali njena upotreba od tada, u potpuno drugom kontekstu, može da navede i na zaključak da su samo homoseksualci ljudi. Ta vrsta aktivističke arogancije možda i nije slučajna budući da je nesporno stremljenje da se prikažu kao apsolutno tolerantan, a inače suptilniji, prefinjeniji deo populacije.

Zastava duginih boja još jedan je odličan marketinški potez. Datira otprilike iz 1978. i objašnjena je simbolikom pojedinačnih boja koje je čine – život, isceljenje, sunce, priroda, harmonija i duh. Uostalom, ko sme da se usudi da ustane protiv boja koje podsećaju na jednu od najlepših pojava u prirodi.

U poslednjoj deceniji sve više se ističe ljubav kao motiv u LGBT agendi. Iako pojam homoseksualnosti upućuje pre na čisto seksualnu dimenziju privlačnosti, u prvi plan se stavlja termin gej (gay) kako bi se skrenula pažnja sa izvornog pojma i ujedno stvorila podsvesna asocijacija na nešto što nema veze sa seksualnim preferencijama (gay na engleskom znači veseo, ushićen). Otuda i skandiranje Ljubav je ljudsko pravo na jednoj od parada u Beogadu, a sve to uz transparent Smrt državi, koji su nosili okupljeni.

„Zamutimo vode morala…“, pišu Maršal Kirk i Hanter Madsen. „…Svaki trag seksualnog morala mora biti uništen. Pre nekoliko godina u Amsterdamu na paradi su prvi put učestvovali i srednjoškolci. Ruski zakon o zabrani širenja homoseksualne propagande među maloletnicima naišao je na buru negodovanja sa „demokratskog” zapada – do te mere da se tražio bojkot olimpijade u Sočiju.

Agenda LGBT odavno je počela da uzima maha na svetskom nivou i gazi sve lokalne tradicije i vrednosti „napadnutih” društava. Slike sa homoseksualnih skupova u San Francisku i još nekoliko gradova u SAD, gde su se, osim neukusnih egzibicionističkih istupa koji su uobičajena pojava za „prajdove” širom sveta, ljudi upuštali u različite vrste seksualnih kontakata, neopisivo su degutantne i svedoče o nečemu što verovatno čeka svaku zemlju koja popusti pred tom bezobzirnom propagandnom navalom. Ali ovdašnji aktivisti će reći kako su parade odličan način da se dovedu strani turisti i zaradi ogroman novac.

KAKO SE SUPROTSTAVITI MEDIJSKOJ LOBOTOMIJI
Organizacije LGBT su u ofanzivi, a srpski medijski prostor je u rukama onih koji promovišu njihovu agendu. Članci koji se pojavljuju u štampanim medijima i na popularnim internet-portalima su obojeni i skoro je nemoguće postaviti komentar koji je u suprotnosti sa gej agendom. Aktivisti su ove godine čak tražili i usvajanje deklaracije o homofobiji u srpskom parlamentu, kojom bi se navodno zabranilo svako javno neslaganje sa „vrednostima” i aktivnostima LGBT zajednice.

Pravi podaci o pozadini tog projekta i njihovo širenje jedino su oružje protiv laži i obmana kojom se služe promoteri LGBT agende. LGBT osobe su postojale u svim vremenima i na svim meridijanima, i one najmanje imaju udela u ovoj globalnoj igri demokratizacije i afirmacije ljudskih prava osim kao korisni idioti na paradama i karnevalima koji se organizuju kao rezultat aktivizma u sve više zemalja. Ovaj tekst nije usmeren ka našim sugrađanima, on je usmeren ka bezočnoj beskompromisnoj propagandi sa ciljem da se izmeni lice našeg društva i da mu se uzdrmaju temelji. Zapamtite, mi bi trebalo da (po Kirku i Madsenu) postanemo ravnodušno nezainteresovano stado. Da li ćemo im to dozvoliti?

(standard.rs)

 

KOMENTARI



8 komentara

  1. Dani says:

    Jedva sam se suzdrzao od povracanja,dok sam citao ovaj clanak.

  2. sto pre uvesti ruske zakone says:

    Sto pre moramo i mi, kao sto je to i Rusija uradila, da zakonom zabranimo sve zapadno finansirane "domace" NVO koje promovisu homoseksualizam maloletnima, homoseksualne brakove i homoseksualno usvajanje dece ili homoseksualno kloniranje dece uz pomoc tzv "surogat majki". Sto pre!

  3. mija says:

    "Zapamtite, mi bi trebalo da (po Kirku i Madsenu) postanemo ravnodušno nezainteresovano stado." Laže njihov guru. Nije to njihov cilj. Njihov cilj je da im se svi dive i klanjaju do zemlje samo zato što su homoseksualci. Ravnodušnost, mir, trezvenost, odmerenost, kao i svaki drugi oblik normalnosti poslednje je što njima treba. Njima treba drama, uznemirenje, haos, jer je to jedini način na koji mogu da promovišu svoju ličnost i homoseksualni način života. Kako drugačije može da prodje nešto toliko naopako i protivno i zdravom razumu, i prirodnim nagonima, i potrebama društva, i svim religijama? U zaključku ovog teksta je ipak dat odličan predlog: "Pravi podaci o pozadini tog projekta i njihovo širenje jedino su oružje protiv laži i obmana kojom se služe promoteri LGBT agende." Ali to nije dovoljno. Potrebno je istraživati i uzroke homoseksualnosti i vezu izmedju homoseksualnosti i uzimanja droga, homoseksualnosti i drugih poremećaja ličnosti, kao što je npr. narcizam. Tu ima dosta vrlo zanimljivih veza i sprega i kad se one prostru pred javnost, kamen od kamena od njihove propagande neće ostati. Naravno, potrebna nam je i druga vlada koja će ovom problemu pristupati u interesu gradjana, a ne nalogodavaca iz inostranstva.

  4. Apis says:

    Jbemte svete budalasti! Kilometar price o nakazama koji jedni drugima lizu dupe. Pederi jesu nakaze ali mi dozvoljavamo da te nakaze prave skolski program za nasu decu. I narod ćuti umesto da skoci cela Srbija i jbe mater svima da spali svaku ustanovu koja ima dodira sa takvim programom. Jel roditelj nema pravo da utice na obrazovanje svoga deteta a peder ima pravo da vaspitava tuđe dete. MOZE LI SE ZVATI RODITELJ ONAJ KO NIJE SPREMAN DA ZA SVOJE DETE ROBIJA I GINE???

  5. Miticus says:

    @ Mijo @ Svaka ti je ka' Njegoseva. Mogu samo da dodam ili bolje reci, samo pojasnim, sto si rekao: ne samo sto se trebaju ignorisati, jer gluposti se ignorisu, vec se time podsmevati (kratkim dosetkama, posalicama), ukazivati na gluposti i da su to gluposti (ako bas neko ima zelju da nesto prokomentarise). Sa pederima se i ne treba raspravljati da li je to normalno ili nije, niti upadati, "pecati se", na njihove "udice" i ulaziti u diskusiju o toj temi. Oni to znaju, ali ni sebi nece to priznati, oni samo zele da budu primeceni i priznati (oni, koji njima manipulisu, to znaju i samo koriste tu njihovu teznju, usmeravaju ih u odredjenom pravcu. Koriste ih kao orudje), jer su i od svojih najblizih odbaceni. Jednostavno, svaki njihov postupak gledati kao delovanje svake NVO (provladine i NATO organizacije), kao atak na Srbiju i drustvo, jer njihovo delovanje upravo i jeste to. Konkretno: s jedne strane ignosrisati pedere, kao da ne postoje a sa druge, vlast treba da oseca pretnju od NARODA, ako kojim slucajem pomisli na menjanje skolskog plana i programa i da mentalno oboleli menjaju svest normalnoj populaciji, koja daje doprinos drustvu. Medjutim, vlasti u Srbiji ne osecaju nikakvu opasnost od naroda, pa zato rade sta hoce. Nije kriva zmija sto je ujela coveka, vec covek sto je sebe doveo u tu situaciju - nije kriva vlast sto radi kako radi, vec narod sto to dopusta. Svaka reakcija na "temu" koju "postavljaju" pederi, bilo pozitivna ili negativna, njima govori da su "uboli" cilj. Pederi, pored tih naklonosti, pate od kompleksa neprimecenosti. Oni zele, kako tako da se "ubace" u neku konverzaciju sa nekim, time potvrdjuju sebi da su nekako vazni. No, pravi pederi, nemaju takav nagon, oni se cak stide zato sto su takvi i znaju da im je to sto su takvi problem drustva i njima samimima. Znaju to i ovi iz LGBT, ali oni su organizacija sa sasvim drugim ciljevima. Ne moram da govorim jos i to da ih neko organizuje, placa i usmerava u pravcu kojim trebaju da deluju. Ovde se radi o tome, o ovim LGBT pederima, tj, kao sredstvo uticaja na zitelje neke drzave, od strane stranih sila. Ovo je jedan vid ratovanja, ali psiholoskopropagandnog. Cilj je unistavanje ljudske psihe. Covek doveden u apatiju je mrtav covek, jer nema teznju za delovanjem i sve sto se oko njega desava, gleda nemo, ne reagujuci. Covek umire, onog trenutka kad se pomiri sa sudbinom, kad shvati da vise nista ne moze promeniti, izgubi svaku volju za zivotom, jednostavno legne i ceka smrt. Ovi pederi su testiranje javnosti, njegove svesti, stanja duha, koliko je ta javnost spremna na reakciju, ako se postave neka "jaca pitanja" (npr: kad bi sad Vojvodina proglasila nezavisnost, pitanje bi bilo to, kako bi Srbi reagovali?), zato su oni testiranje javnosti, jacine duha, spremnost na reakciju. E, pederi su ogledalo, dokle se stiglo. Isto tako sam pisao i o rialiti emisijama i rekao da su one eksperimenti, navodio primer jedne studije (ko je citao, procitao je, sad je pametniji :))) koje testiraju na malim grupama, ali napravljeni tako da budu zanimljivi od populacije koja to gleda, kako bi gledaoci to placali (SMS porukama npr) i nije cudo, sto se ubacuju pojedine licnosti sa takvim i takvim osobinama: kriminalci, prostitutke, estradne zvezde... i posmatra se reakcija ostalih clanova, kakav ko odnos ima prema njima (kao i reakcije gledalaca, kakve su emocije izazvane). To pomno prate govorima tela drugih prema tim licnostima. Potom, oni dobijaju "zadatke", koji su svrha da se vidi "kakva ce sad biti reakcija" prisutnih (i opet, reakcija gledalaca). E, tim rialiti emisijama, i rezultatima dobijenih odatle, prate se reakcije cele populacije jedne drzave, kad se u toj drzavi pojave pederi, kriminalci, zitelji drugih nacija, vera ili donese neka politicka odluka. Konkretan primer, jedne od reakcije naroda, su hapsenja Karadzica i Mladica. Srbi su se busali u grudi, kako ce ovo, kako ono, ako ih ko dirne, pisali su deseterce o njima... Sumnjam da ih tajne sluzbe nisu otkrile odavno, vec su bili pod prismotrom i samo se cekao trenutak, kada ce srpski narod "pasti", pa da se oni samo pokupe i odvedu na robiju. Reakcija je bila ocekivana, jer su uhapseni bas u "pravom" trenutku, uz propratne price, koje su "izbijale iz ruku" svaki iole mali pokusaj otpora i protesta. Ima mnogo "spavaca", koji "cekaju mig" (Siptari su jedan od vecih), kojih ne mogu da se sad, ovako ad hoc, setim, dok strane vlade (NATO) i sluzbe, polako, nevidljivo, dejstvuju, pripremajuci teren za totalno pokoravanje ovog naroda, kome jednostavno preti totalno unistenje, koga ni sami nismo svesni. Pederi su samo jedna mala karika i cinilac u svemu tome.

  6. mija says:

    Da, pederi jesu samo jedna karika, ali upravo zbog toga što su oni deo svega onog što se radi našoj zemlji, na njima možemo izvežbati kako da se odupremo. Milošević, Karadžić, Mladić i ostali su, trezveno gledano, MORALI da budu poslati u hag. Zapad je imao sva sredstva prinude, vojnu moć, politički uticaj, pravni osnov (dejtonski sporazum, UN), ekonomsku ucenu, medije, neformalne mreže rasprostrte po celom svetu itd. i svo vreme ovog sveta, jer tribunal oni ne bi zatvorili pre nego što obave sudjenja svima koje su planirali. Mi nismo imali ništa. Jedino što smo mogli da činimo u interesu (?) optuženih bilo je odlaganje. Ali zapadu je i to odgovaralo, jer dok god smo mi odugovlačili sa isporućivanjem, bili smo pod lupom kao najveći zlikovci u istoriji i oni su mogli da nesmetano čerupaju naše interese i imovinu. Ja sam zbog toga bio za to da se oni odmah izruče, jer je otpor samom izručenju uzaludan i štetan, a onda da se u Srbiji osnuje moćna organizacija koja će pružati svu potrebnu pomoć njihovoj odbrani, ne samo finansijsku, nego pre svega stručnu i propagandnu. I u tom slučaju zapad je primenio isti metod kao i kod promocije LGBT prava. Ciljali su u osetljivo mesto na najgrublji mogući način i nastalo je uznemirenje, haos, pa smo mi izgubili prisebnost (i naši političari i mi gradjani) i nismo donosili ispravne odluke, a onaj ko je i pokušao da reaguje na pravi način, racionalno, u interesu Srbije (npr. Djindjić), dobio je etiketu izdajnika srpskih interesa. Tako smo mi činili sve obrnuto od onog što je bilo u našem interesu. Slažem se sa tobom da problem gradjana nisu i ne treba da budu pederi, nego vlada koja radi sve ove gadosti (a i šta bi drugo sem gadosti radila vlada u kojoj kao savetnik sedi Toni Bler). Kao što nemamo ništa sa migrantima, tako nemamo ni sa pederima. Odnosno, ako nešto i imamo, to nije prioritetno. Prioritetna je vlada i njeno vešanje po banderama. Kad to obavimo, videćemo koliko će pedera hteti da paradira i koliko migranata da ostane u Srbiji i onda reagovati u skladu sa situacijom. Naše gromoglasno kokodakanje je zapadu skoro jednako dobro kao i potpuna apatija. Jedino što oni ne bi lako podneli je organizovanje u tišini, jedva čujni znaci aktivnosti, nerazumljivo zujanje kao u košnici. E to bi ih silno zabrinulo. A što je još važnije, valjda bismo nešto, makar i omaškom, smislili i organizovali. Da, smeh, tj. podsmeh usmeren prema budalaštinama je višestruko koristan.

  7. Miticus says:

    "...onaj ko je i pokušao da reaguje na pravi način, racionalno, u interesu Srbije (npr. Djindjić), dobio je etiketu izdajnika srpskih interesa." Ne bih da sirim temu i da sad pricamo o necemu drugom, ali ako vidis mene da sam napisao ovakvu recenicu, nemoj misliti da sam pijan, vec svima kazem da sam tesko drogiran. Znaci, samo, MOZDA tad, bih ovako nesto napisao.

  8. mija says:

    Ne bi napisao ovako nešto, ali ne bi imao ni drugi, bolji predlog. Eto tako smo stigli do gomile nerešenih problema koja nam visi oko vrata i vuče nas na dno. Gomilamo ih jedan na drugi ne rešavajući ništa, jer nam se ni jedno moguće rešenje ne dopada. Najlakše je busati se u junačke grudi i glumiti junaštvo. To svaka budala može. Ali to ne vodi nikud, nego je oblik samodestrukcije koja udružena sa destrukcijom spolja uništava sve pred sobom. To ne razume samo drogiran čovek.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *