Љубав је била Љубишин живот

Ljubav je bila Ljubišin život

12 septembra 2017

“LJUBAV je najvažniji preduslov svakoj sreći, i jedna od najsnažnijih ljudskih emocija. Sećam se prvih stihova koji su me poneli na studijama, a napisani su još pre dve i više hiljada godina. Pesnik Salinas je pevao: “Ljudska česmo lepa, izvore zadovoljstva dražeg od sviju, okrugla vodo, ženo naga, zar ću jednoga dana prestati da te gledam…”! Ili Oskar Davičo sa svojom “Hanom”: “Čim sam joj video prsa nad vagom kroz izlog, između presečene narandže i sapuna, …zavoleo sam je što je najlepša, …što je sva kao usta puna!” Ili jednostavni stihovi o prijateljstvu Matije Bećkovića: “Dva prijatelja što se svakog dana sastaju ispred ‘Tri lista duvana’”, govorio je Ljubiša Samardžić za “Novosti” u svojim brojnim intervjuima.

Legendarni glumac koji je obeležio srpski i jugoslovenski film i učinio ga značajnijim u evropskim okvirima, preminuo je u petak, 8. septembra, u 81. godini. Tokom karijere duge blizu šest decenija uvek je isticao da je uprkos ogromnom uspehu ostao skroman, dostojanstven i svoj, da se ljubavi, časti i poštenju učio u svojoj porodici, i da za njega sve počinje iz kuće, dvorišta, ognjišta…

– Odrastao sam u rudarskoj porodici, otac nas je prerano napustio, ostala su deca i samohrana majka sa penzijom. Kao najstarije dete gledao sam kako se majka dovija, a ne kuka, divio se njenoj veštini da nam ukusno spremi poparu, namaže hleb mašću i alevom paprikom, i mi nismo očajavali! Već tada sam shvatio da se jedino životnim saznanjima, radom i poštovanjem hleba i ljudi, čovek može izmaknuti od bede, čemera i siromaštva – isticao je Ljubiša.

Jedan od najpopularnijih i najcenjenijih filmskih stvaralaca na ovom prostoru govorio je da istinske umetnike moraju da zanimaju prevashodno poraženi, uniženi, unesrećeni, oni koji žive u teskobi sopstvene sudbine, koji ne mogu da zaustave točak istorije, i ne umeju da spasu svoje živote.

– Posle svega što sam otkrio i osetio u ovim mojim dugogodišnjim tokovima života, jeste da je sve sitno i beznačajno, osim Čoveka. Taj Čovek bio je ostao svet mojih interesovanja, i svašta sam naučio od filma. Pre svega, da i sam budem bolji, i da na svet gledam toplijim očima. Zato je moja inspiracija uvek bio Čovek, a stvaralaštvo ne može bez motiva, pojava, bez heroja i antiheroja. Ali, svemu tome je uslov i osnov životni ram.

Ljubišin životni ram uvek je bila njegova porodica – supruga Mirjana, ćerka Jovana, sin Dragan čiju preranu smrt nikada nije preboleo, unuci…

– U mom životu ljubav je bila presudna. Zavoleo sam prelepu i premladu Miru, iz čestite građanske porodice. Vodio sam, dakle, računa s kim počinjem zajednički život. Osvajao sam je stihovima Jesenjina, verujući da je ona žena mog života, i nisam se prevario. Mira je rasla u porodici koja poštuje dom, knjigu, muziku, pozorište, ali ponajmanje film! Venčanjem, unela je u moj razbarušeni život unutrašnji red i mir, neophodan za karijeru glumca. Divio sam se njenom odnosu prema deci, meni, prijateljima, smislu za lepo, komunikaciji s drugim ljudima… Ćutala je kada nismo imali, i kada smo imali, znala je da drugima podari radost i pomoć, i sve je uvek činila srcem, iskrenošću. I, eto nas, toliko decenija zajedno, jer je sve svoje vrline unela u naš zajednički život i posao. Mira me je spasavala od svega, od drugih, i od mene samog – i onda kada sam previše leteo, i kada sam od tuge za sinom mislio da više ne mogu da živim, i kada sam mislio da nešto lako mogu da uradim, i kada sam se spoticao o sopstvene snove. Ako ikome išta ostanem dužan u ovom životu za malo više pažnje i reči topline koje u prebrzoj svakodnevici nisam stigao da dam, to će biti samo moja voljena Mira – govorio je glumac koji je likovima koje je igrao u blizu sto filmova i TV serijala očaravao generacije i generacije gledalaca, i koga danas oplakuje publika čitave nekadašnje Jugoslavije.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *