Ma, ajte, molim vas

Ma, ajte, molim vas

26 јула 2014

VedranaRudanPiše: Vedrana Rudan

Zašto se u ovakvoj Hvatskoj nitko ne buni? Ljudi rade za siću, ako je i dobiju. Većina robija badave. Ova što nam radi predsjednik države vrhunac je zajebancije. Njegovu je kampanju sa 200 tisuća kuna finacirala lopina. Naš borac za “novu pravednost” ne želi lovu vratiti pokradenim radnicima jer oni ne mogu dokazati da su pare koje je naš Pravednik dobio za kampanju prljave. Ako taj lik opet postane predsjednik svatko od onih koji budu za njega glasali trebali bi dobiti službenu potvrdu da su izvorno hrvatski retardirani.

Ovo sranje samo je jedno od sranja u kome se trenutno brčkamo žvačući debelo govno. Pa ipak… Dobro, svaki dan nekoliko stotina građana bježi iz septičke jame u toplije ili hladnije krajeve. Većina ipak ostaje. Otkrila sam zašto. Mi koji ostajemo ovdje svaki na svoj način živimo okruženi sivilom.

Moj primjer. U posljednjih dvadeset godina ni jednu svoju potrebu nisam zadovoljila u skladu sa zakonom. Osim seksualne. Kad mi u kući crkne struja nazovem električara. Račun? Nemojte me zajebavati. Prekjučer mi se iz zahodske školjke izlio sadržaj i krenuo niz stepenice. Moj unuk je u zahod bacio nekoliko komada dnevnih novina a onda povukao vodu. Lud je za vodom. U roku od petnaest minuta doletio je vodoinstalater, sa sobom je poveo mamu koja mi je očistila kuću. Račun? Pedeve? “Ma, hajte, molim vas”, kako bi rekla jedna od naših političarki, trenutno iza rešetaka.

Djeca, moji prijatelji, moj unuk, svi jedemo domaća jaja, domaći sir, domaći med. Kad netko nešto slavi znamo kome treba naručiti sto komada čokoladnih dragulja svih mogućih okusa, ružičaste torte na Barbiku, suhe kolačiće za prijatelje koji se treći put žene. Frizerku koja ima svoj salon nisam vidjela godinama. Moja mi dolazi doma. Jučer mi je gospođa, oko šezdeset plus, magistrirala je svjetsku književnost, brusila pete sat vremena. Pedeve? Da pedeve? Ma, hajte u…

Poznata sam kao osoba koja voli krpice. Armani i tako to. Ponekad moj dnevni boravak liči na skladište svjetskih kreatora. Ne uzbuđujem se previše što to nisu originali. Bitnije mi je da na sebe mogu nabaciti kaput koji pojma nema što je to pedeve. To ne zna ni onaj tko mi ga je prodao. Cipele, donje rublje, haljine, nakit… Sve za sitne pare. Račun? Pedeve? Koji kurčevi pedeve?

Zašto se sve više ljudi grije na drva? Zato jer ih nitko ne može ovršiti ako ne plate ratu za grijanje. Pred vrata ti dođe kamion, iskrca drva, platiš. Može i na rate. Pedeve? Ha,ha. Danas sam za čitavu rodbinu nabavila krumpir, luk i jabuke. Kamion mi je došao pred vrata. Račun? Pedeve? “Ma, hajte, ne zajebavajte me, molim vas”.

Hrvatska propada zbog mene i ljudi poput mene? Mi živimo u sivoj zoni i na taj način guramo ovu zemlju u propast? Ma, hajte, molim vas. Kome bi išao pedeve da ga plaćam? Predsjedniku za kampanju.

Ako je ovo što ja radim, i ne samo ja, jedan od načina da ova Hrvatska brže ode u kurac onda bismo svi mi sivci trebali dobiti bar Orden Danice sa lentom izrađenom od kurčeve kože onih koji nas prisiljavaju da opet budemo guske u magli.

Da li bih platila pedeve na kožu o kojoj govorim? Ma, hajte, molim vas. Kakvo je to pitanje? Za to bih digla kredit.

(Blog Vedrane Rudan)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u