MARKO NICOVIĆ: Nemci su znali da se sprema ubistvo Đinđića

MARKO NICOVIĆ: Nemci su znali da se sprema ubistvo Đinđića

24 februara 2013

Beograd, 03.03.2004Marko Nicovic, Ekspert za kriminalFoto: Andrija IlicMarko Nicović, poznati sportista i karatista, koji je dugo godina nastupao za reprezentaciju Jugoslavije, već je nekoliko godina predsednik Svetske karate konfederacije. Autor je nekoliko knjiga o ovoj sportskoj disciplini, po kojima se danas pripremaju sportisti mnogih zemalja sveta. Nicović se nije celog života bavio samo sportom,- dugi niz godina je radio u policiji, bio je načelnik policije Beograda. Upoznali smo se u februaru 2005. godine, kada sam stigao u Beograd da pripremim reportaže o Zoranu Đinđiću. To je bilo dve godine nakon što je metak snajperiste pogodio premijera Srbije.

Koliko znam blisko ste poznavali Zorana Đinđića. Vaša verzija o tragičnom ubistvu najpoznatijeg političara na Balkanu, zašto niko nije uspeo da ga zaštiti?

Zoran Đinđić je bio inteligentan i pametan čovek. Završio je filozofski fakultet, imao je dobru reakciju, četiri godine je kod mene vežbao karate. Upoznali smo se kada je bio sasvim mlad. Kada je Đinđić postao premijer Srbije, mislio je da se može razabrati u složenoj političkoj i ekonomskoj situaciji u zemlji, ali je, na žalost precenio svoje mogućnosti. Kontrolisao je armiju, SB, privredu. Razbio je partiju Koštunice, radikala. U njegovoj partiji nije mu niko mogao reći „ne“, a kamoli da ga kritikuje. Treba uzeti u obzir i „spoljni faktor“. Meni se čini da su zapadne specijalne službe jednostavno Đinđića prepustili obračunu, sve su oni unapred znali. Nakon ubistva Đinđića počela je nova podela političkih karata. Njega su ubili u martu, a izbori su zakazani za novembar. Novi izbori, novi politički faktori, kada je Srbija bez gazde, kad nema rukovodstvo. Jednostavno sam uveren,- kada je Đinđić rukovodio zemljom imao je više vlasti, nego što je to bilo za vreme Miloševića. Đinđić je bio pronemački igrač, umeo je da koketira. Metalurški kombinat „Smederevo“ je obećao nemcima, oni su čak i kredit dali, a on uzeo i prodao ga Amerikancima.

Mišljenja sam, da je Zapad samo posmatrao razvoj događaja, nije se ni u šta mešao. Đinđić se sve više udaljavao od Nemaca, kao pragmatičar, on je shvatio, da su SAD – glavni gazda i u tehnologijama, i u obaveštajnoj oblasti, i po uticaju. I sve više se zbližavao sa Amerikom. Nemcima je to bilo poznato, imali su svoje ljude u njegovom okruženju. I Nemci, znajući da se sprema atentat na Đinđića, jednostavno su to prećutali.

Želim da naglasim, da je Zoran voleo blistave i efektne akcije. On je priređivao javno spaljivanje švercovanih cigareta. Nigde u svetu se cigarete ne spaljuju, oni idu u prodaju, a novac u državni budžet. Postoji zakonski postupak, i kada policija zapleni narkotike, ona nema pravo da ih spaljuje. Svuda u svetu takvu odluku donosi isključivo sud, koji odlučuje šta raditi sa zaplenjenim narkoticima.

Vi ste poznati kao profesionalni policajac, koji je dugo godina vodio borbu protiv međunarodnog narkotrafika. To je zlo, koje se sa svakom godinom sve više širi Evropom. Međunarodne organizacije troše ogromna sredstva za borbu protiv narkotrgovaca, a značajnijih rezultata nema. Koji je razlog i ko stoji iza toga? Ko je danas osnovni narkotrgovac na Balkanu i u Evropi?

Narkotike na Balkanu kontrolišu Albanci. Oni određuju hijerarhiju u srpskoj mafiji. Sva droga iz bivših republika SSSR (Tadžikistan, Kazahstan, Uzbekistan) ide preko Turske i Bugarske kod nas. Iz Srbije – dalje na Zapad. Više puta sam upozoravao zapadne i američke kolege da će albanska mafija biti u najskorije vreme najveći problem za Zapad. Međutim oni smatraju da ja mrzim Albance i da pokušavam da ih ocrnim. Dugo sam radio u beogradskoj policiji kao načelnik odeljenja za borbu protiv narkotika. Znam sve te radnje. Albanci imaju svoj jezik, svoje običaje i zakone, koji su sačuvani iz srednjeg veka. Kod njih je strog i jak sistem rodbinskih veza i podčinjenosti. Glavni je problem – da policija nikako ne može da ubaci u albansku mafiju svoje ljude. Jer u velikim albanskim porodicama svi znaju svakog. U Nemačkoj se svake godine menja po 200 albanaca-prevodioca, koji slušaju telefonske razgovore između albanaca. Ali svaki put informacija iz policije stiže na raspolaganje albanskoj mafiji, informacija obavezno procuri.

Albanci danas mogu da kupe bilo koga. Oni imaju albanski i veoma uticajni lobi u celom svetu. 35 miliona Kurda je raseljeno u Siriji, Iraku i Turskoj. Oni se bore za svoju državu, ali im niko na Zapadu ne pomaže i ne podržava u tome. A zbog 1,5 miliona Albanaca počeli su da bombarduju Jugoslaviju. Eto šta rade pare od prodaje droge, koju kontrolišu Albanci. Sada se na Zapadu rađa treća generacija Albanaca, to su deca gastarbajtera, koji su otišli iz Jugoslavije još u vreme Tita. Ali ništa se nije promenilo. Oni čuvaju svoje tradicije svuda u svetu, gde god da žive.

Upozoravao sam o tome svoje kolege. I tek nakon mojih višestrukih upornih zalaganja, počeli su malo da se obaziru na to. Mislim da će u bližoj budućnosti Albanci biti „bela Al Kaida“ u Evropi. „Al Kaida“ plaća i dobija pare pare od albanske droge. Na njih ne obraćaju takvu pažnju, kao na arape sa Istoka. Albancima je droga potrebna za biznis, „Al Kaidi“ je potrebna obaveštajna i „bela“ struktura u Evropi i Americi. Upozoravao sam o tome Evropljane i Amerikace. Ali za sada su albanska mafija i narkodileri jači i uticajniji. Ili možda niko u to ne želi da se upliće?

(Konstantin Kačalin – Glas Rusije)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *