Медијске слободе

Medijske slobode

7 maja 2018

Piše: Čedomir Antić

U nedavno objavljenoj knjizi O tiraniji, Timotija Snajdera profesora sa Harvarda, važan segment posvećen je pitanju slobode govora, medija i demokratskog dijaloga. Ako je suditi prema principima koje autor predstavlja jasno je da je Srbija već neko vreme na putu ka uspostavi autoritarnog režima. Prema Izveštaju o stanju slobode medija u Srbiji za 2017-2018. godinu, koju je objavio Napredni klub, u Srbiji je tokom prethodne godine došlo do pada medijskih sloboda, opadanja ustanova koje te slobode treba da brane i promovišu, te do uspostave dominacije provladinih medija.

Na osnovu analize izveštavanja medija tokom razdoblja u kome su održani izbori za predsednika republike i za skupštinu glavnog grada države – izbori koji su nakon obnove višestranačja 1990. godine često imali izuzetan značaj – jasno je da je u Srbiji uspostavljena medijska hegemonija režima koja nije srazmerna čak ni njegovom najvećem izbornom uspehu do sada. Marginalizacija opozicije i uopšte drugačijeg mišljenja je potpuna i nema joj premca čak ni u vremenu sankcija i rata.

Poseban problem predstavljaju marginalizacija i urušavanje ustanova osnovanih radi i posvećenih očuvanju medijskih sloboda. Nedovoljno delovanje ustanova kakva je REM i povlačenje javnih servisa i medija u kojima je još uvek prisutan državni kapital u sebe, te njihova odlučnost da poistovete prvu ličnost režima sa srpskom državom, a interese jedne vlade sa nacionalnim dobrom, učinili su da nekadašnja državna televizija postane manje otvorena za drugačije mišljenje i u većoj meri okrenuta vladi, nego što je to bio slučaj u ranijim razdobljima. Samo treba pročitati relevantne analize izveštavanja medija u Srbiji. Zahvaljujući sve manjem broju opozicionih i nezavisnih medija, razlika u prisustvu predsednika vladajuće SNS i bilo kog drugog opozicionog vođe kreće se tokom prethodne godine u srazmeri 90 prema 1. Treba precizirati da su ovde uračunate i kampanje privatnih i paradržavnih medija protiv opozicije. Takođe valja imati u vidu i da je delovanje u sve većoj meri autoritarnog režima mnogo složenije od borbe Miloševićevog režima sa opozicijom – koja se odvijala u suprotstavljanju državnih sa opozicionim i nezavisnim medijima, koji su dobijali pomoć iz inostranstva, imajući u vidu i činjenicu da tada vlasti nisu bile posebno zainteresovane za političku upotrebu medija koji su u privatnom vlasništvu. Danas su glavni promoteri vlasti i oni koji su u javnost uveli diskurs dubokih neprijateljstva i rečnik uvreda, upravo programi privatnih i paradržavnih medija, koji većinom imaju nekakvu podršku države (od finansijske do dostupnosti resursa i gostiju na visokim državnim položajima).

Tokom prethodne četiri godine uspostavljen je kartel medija koji deluju otvoreno u prilog režima. Nije reč o provladinim medijima, kakvih ima u svakoj demokratskoj državi. U pitanju su mediji koji su uglavnom u privatnom vlasništvu, ali su u političkom smislu isključivo posvećeni promovisanju Aleksandra Vučića, vladajuće stranke i aktuelne vlade. Način na koji ti mediji izveštavaju nije viđen u Srbiji od vremena agresije NATO-a na Srbiju i Crnu Goru. Međutim, u to ratno vreme vreme banalan i agresivan model izveštavanja nije bio prvenstveno usmeren protiv demokratske opozicije, već protiv država i njihovihpolitičara koji su nezakonito napali jednu članicu UN. U toku je i postepeno preuzimanje većine lokalnih i regionalnih medija od strane vlasnika koji su u potpunosti spremni (ili možda „je spreman“) da slede obrasce delovanja već postojećeg prorežimskog medijskog kartela. Članstvo u ovom neformalnom medijskom društvu omogućava ne samo saradnju sa državom i njenim ustanovama, već i do sada tek delimično istražene pristupe fondovima i raznim poslovima. Do danas nije razrešeno pitanje zašto se u medijima reklamiraju javna preduzeća i agencije koje nemaju konkurenciju niti istinsku ekonomsku potrebu za tim. Konačno, nejasno je na koji način vlasti dodeljuju milione evra predviđene za marketing.

Nedavno objavljeni izveštaj organizacije „Reporteri bez granica“ takođe potvrđuje rapidno opadanje medijskih sloboda u Srbiji. Srbija je tokom prethodne godine pala za čak deset mesta na listi koju sačinjava ova organizacija – sa 66 na 76 mesto. Sve navedeno predstavlja loš znak za Srbiju i za njene državne perspektive. Sloboda i demokratija preduslov su opstanka i napretka modernih društava. Ovih velikih ideala nema bez medijskih sloboda. Srpski narod se za slobodu štampe bori još od Svetoandrejske skupštine iz davne 1858. godine. Pre osamnaest godina činilo se da smo u toj borbi uspeli. To dostignuće je očigledno bilo privremeno.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *