Миленијум обележен великим делима

Milenijum obeležen velikim delima

9 maja 2017

SADA je, posle objavljivanja osmog kola antologijske edicije „Deset vekova srpske književnosti“ (izdavač IC Matice srpske), u kojoj su do sada objavljena 82 toma, i najvećim skepticima jasno da je reč o najvećem izdavačkom poduhvatu u nas u poslednjih nekoliko decenija. Iako je kraj daleko, već se nazire sveobuhvatna i raskošna slika čitavog milenijuma književnog stvaralaštva na srpskom jeziku, od početaka do danas, podjednako namenjena i stručnjacima i najširoj čitalačkoj publici.

Miro Vuksanović, rukovodilac Centra i glavni urednik projekta, kaže za „Novosti“ da se utvrđeni model knjiga od početka dosledno primenjuje: predgovor kao novo tumačenje, potom antologijski tekstovi autora, hronologija, bibliografija, ako je potreban rečnik, i reč kritičara.

– U zadatim uslovima, dok je književnost skrajnuta i bez većeg uticaja, kada škole i biblioteke imaju teške uslove za nabavku knjiga, objavljivanje ovako zamašne antologije može se smatrati podvigom, jer svake godine dobijamo deset novih tomova na hiljadama stranica. Kao što je rađeno i ranije i za ovo kolo odabrane su knjige iz različitih perioda, od najstarijih vremena do danas – ističe Vuksanović.

Tako je pred čitaocima antologija narodnih pripovedaka i predanja koju je sastavila Snežana Samardžija birajući tekstove iz Vukovih ali i drugih zbirki, pa smo dobili knjigu kakvu do tada nismo čitali. Posebno je zanimljiv tom u kojem su pisci 18. veka, pomalo skrajnuti, Jerotej Račanin, Jovan Rajić i Mihailo Maksimović, čija su dela priredili Tomislav Jovanović, Mirjana D. Stefanović i Dragana Grbić.

– Jerotej Račanin je prvi putopisac novije srpske književnosti, i to pisac koji je već početkom 18. veka pisao narodnim jezikom. Njegovo „Putašastvije ka gradu Jerusalimu“ književno je dobar, zanimljiv, slikovit tekst, u kojem je opisano putovanje grupe srpskih hodočasnika od Beograda do Jerusalima i natrag, od jula 1704. do jula 1705. I Mihailo Maksimović je začetnik novog žanra srpske književnosti, satire i u pravom smislu preteča Sterije i Domanovića. Iako je napisao samo „Mali bukvar za veliku decu“ on je satiričnom intonacijom o moralnim manama građanskog društva na kraju 18. veka proširio mogućnosti tadašnje srpske književnosti – kaže za „Novosti“ dr Marko Nedić.

Iz bogatog dela Jovana Rajića u knjizi je njegov istorijsko-alegorijski spev „Boj zmaja s orlovi“, prvo delo tog žanra u novijoj srpskoj književnosti kojim je u alegorijskom i povremeno vedrom tonu opisan rat Rusije i Austrije protiv Turske 1788-1790. i oslobađanje Beograda. Prema Nedićevom mišljenju značajna je i knjiga u kojoj je Vuk Karadžić predstavljen kao književni kritičar, a koju je priredila Marija Kleut.

– Na osnovu Vukovih analiza pesničkih i proznih knjiga tadašnjih srpskih pisaca na glasu, Milovana Vidakovića, Jovana Hadžića i Lukijana Mušickog, priređivačica je sa sigurnošću mogla reći da je Vuk, iako se kritikom bavio veoma kratko i sporadično, pravi začetnik srpske književne kritike, prvenstveno one filološki orijentisane – kaže Nedić.

Zajedničku knjigu imaju i dva srpska pisca iz Crne Gore, Stefan Mitrov Ljubiša i Marko Miljanov (priređivač je Lidija Tomić), kao i pisci srpskog romantizma Milica Stojadinović Srpkinja i Ljubomir Nenadović (priredila Radmila Gikić Petrović). U ovom kolu je i pet knjiga četiri pisca iz 20. veka, o čemu za „Novosti“ dr Radivoje Mikić kaže:

– Čitalac će biti u prilici da stekne pouzdanu sliku o pesničkom delu Oskara Daviča, o najvećim pripovedačkim ostvarenjima Antonija Isakovića, jednako kao što će moći da sagleda raznolikost oblika u književnom opusu Borislava Pekića i da se još jednom uveri da je Ljubomir Simović jedan od velikih pesnika, ali jedan od najboljih dramskih pisaca srpske književnosti, inače do sada prvi živi pisac čija je knjiga objavljena u ovoj antologiji. Priređujući njihova dela Biljana Ničić, Vladislava Gordić Petković, Petar Pijanović i Bogdan A. Popović, i pišući vrlo detaljne analitičke uvide u najvažnije odlike njihovog stvaralaštva, srpskoj kulturi dali su trajan doprinos i još jednom nas uverili da se kroz sistematski zasnovane projekte može doći do velikih rezultata.

U razgovoru za „Novosti“, akademik Ljubomir Simović podseća da smo u prošlom veku imali dva slična antologijska pokušaja: tokom pedesetih godina Matica srpska i SKZ objavljivali su ediciju „Srpska književnost u sto knjiga“, a tri decenije kasnije „Nolit“ je pokrenuo ediciju „Srpska književnost“ za koju je Simović priredio knjigu Dositeja Obradovića.

– Tu potrebu za kontinuitetom pokazuje i Antologija srpskog pesništva (11-20. veka) Miodraga Pavlovića iz 1964. Najambiciozniji pokušaj predstavlja ova nova antologijska edicija „Deset vekova srpske književnosti“, čija prva serija sadrži 115 knjiga, a otvara se mogućnost priređivanja i druge serije u kojoj bi bilo objavljeno ono što je propušteno u prvoj. U ovoj ediciji priredio sam knjigu Laze Kostića – kaže Simović.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *