MILJKO RISTIĆ: Zar treba da ćutim o srpskom zdravtsvu i problemima?

MILJKO RISTIĆ: Zar treba da ćutim o srpskom zdravtsvu i problemima?

24 decembra 2014

dru-miljko-ristic_620x0Najlakše je bilo da se uljuljkam, da se zaklonim iza brojnih priznanja koje je Klinički centar Srbije ove godine dobio od najprestižnijih ustanova u zemlji i inostranstvu, i kažem: “Sve je savršeno, nagrađuju nas za naš rad”. Ali, ne bih mogao da budem direktor koji će da se hvali uspesima, a da žmuri na propuste u ponašanju i radu lekara, zbog kojih primam sve više pritužbi pacijenata. Moja moralna, ljudska i etiča obaveza je da ukažem i na to. Iza mene niko “ne stoji”. To je moj lični stav, iznet dobronamerno, sa ciljem da se lečenje unapredi. Ljuti su oni koji su se osetili prozvanim i meni je takva reakcija apsolutno jasna.

Ovim rečima profesor dr Miljko Ristić, direktor KCS, za “Novosti”, komentariše lavinu komentara i potpuno podeljene reakcije na intervju u kojem je rekao da u Srbiji “bez veze ne može da se dobije dobra lekarska pomoć”, i ukazao na to da znanje pojedinih lekara nije zadovoljavajuće, a da je i način polaganja ispita na Medicinskom fakultetu u neku ruku – sporan.

Ti stavovi profesora Ristića nisu novi, niti su prvi put izrečeni, a ni njemu samom nije jasno zašto su sada dobili “suviše veliki publicitet”:

– Godinama je poznato da nepravilnosti u ponašanju i radu lekara, zbog kojih imamo i tužbi, postoje, bilo ih je i pre pet, i pre 10 godina – kaže prof. Ristić. – Sa mesta direktora KCS se to u većoj meri vidi, i ja sam i ranije o tome govorio. Ni sad se, apsolutno, nisam pokajao i stojim iza svega što sam rekao. Moje namere su dobronamerne, a moja obaveza je i da ukazujem na neke pojave na koje pre svega ukazuju pacijenti: da su pojedini lekari često neljubazni, što kod pacijenata stvara osećaj nepoverenja i nesigurnosti, ali i na stručne propuste koji i te kako utiču na tok bolesti i lečenja.

Profesoru Ristiću od objavljivanja intervjua non–stop zvone svi telefoni, mnogi čestitaju “na hrabrosti”, slažu se “sa svim što je rekao”, podržavaju ga. Dekanski kolegijum Medicinskog fakulteta u Beogradu i Ministarstvo zdravlja su, međutim, “iznenađeni neistinitim izjavama direktora KCS, nipodaštavanjem očiglednih uspeha te visokoškolske ustanove, usmerenih na diskreditaciju fakulteta, njegovih studenata, nastavnika i rukovodstva”. Profesor dr Dragan Delić, direktor Lekarske komore Srbije, koji je bio predsednik Zdravstvenog saveta Srbije, pak, smatra da je na takve probleme, ako postoje, trebalo ukazivati akademski, na stručnim skupovima, a ne “populistički”.

– Mnogi lekari osetili su se prozvanim – komentariše profesor Ristić. – Naročito je “žestoka” reakcija Medicinskog fakulteta. Nisam kritikovao rad tog fakulteta, nastava je dobra, ali se definitivno ne slažem sa načinom ispitivanja studenata koji pruža velike mogućnosti za poklanjanje ocena. Od toga sve potiče: dobra ocena obezbeđuje prioritet pri zapošljavanju, a onda se u praksi suočavamo sa tim da znanje nije u nivou sa ocenom, i onda to utiče na kvalitet lečenja. Lično sam bio prinuđen da kaznim nekoliko lekara na kardiohirurgiji opomenom upozorenja pred otkaz zbog nesavesnog lečenja, koje, srećom, nije imalo za posledicu smrtni ishod.

Profesor Ristić kaže da su mu dva profesora sa kardiologije KCS, koju je i najviše kritikovao, lično čestitala što je u javnost izneo istinu. Rekao je: “Imamo 101 kardiologa, a dogodi se da su meni poznati lekari na godišnjem odmoru ili na kongresu, pa zovem redom. Kada prođem listu od prvih 10, verujte mi da do 101 nemam poverenja ni u jednog!”

KONGRESI: MENjAMO PRAKSU

ZA “Novosti” profesor Ristić potvrđuje da je govorio iz ličnog iskustva:

– Nisam rekao da ne znaju, daleko od toga, svi oni imaju diplomu, a to je validan dokument. Ne mogu, međutim, da pravdam sve njihovim radom na pisanju naučnih radova, koji se, naravno, očekuju, ali je obaveza lekara da se pre svega posveti pacijentu. Četiri petine radnog vremena trebalo bi da bude posvećeno pacijentima, jedna bavljenju naukom, a mi smo došli u obrnutu situaciju, da se na poslu veći deo radnog vremena pišu radovi, od kojih će pacijenti u budućnosti imati neke koristi, ali su često zapostavljeni u tom trenutku kada im je neophodna medicinska pomoć. Ti naučni radovi su onda praćeni putovanjem na kongrese, često na one manjeg naučnog značaja, ali na atraktivnim destinacijama, što je čist turizam, a ne usavršavanje. Ta praksa će u KCS ubuduće biti promenjena i lekari će na naučnim skupovima moći da provedu najviše 10 radnih dana godišnje.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. nada says:

    Bravo!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *