Milo Đukanović i DPS opet ljube ruku SPC jer gube birače

Milo Đukanović i DPS opet ljube ruku SPC jer gube birače

6 oktobra 2013

Milo DjukanovicNovim, iznenađujuće brzim približavanjem Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) i otopljavanjem odnosa sa zvaničnim Beogradom, Demokratska partija socijalista (DPS) pokušava da uđe u srpsko biračko telo i stekne dodatnu podršku pred seriju lokalnih izbora, i sve verovatnije vanredne parlamentarne izbore.

Stranka Mila Đukanovića pokušaće na taj način da oslabi opoziciju, za koju većinom glasaju prosrpski birači, ali i da nadomesti gubitak procrnogorskih glasača, osetljivijih na sve lošije socio-ekonomske uslove i izostanak konkretnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i endemske korupcije, posebno u slučaju samostalnog nastupa Socijaldemokratske partije (SDP).

Predsednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk smatra da će zbog toga Đukanovićeva partija iskoristiti osveštanje hrama Hristovog vaskrsenja kako bi pojačala rejting među biračima od kojih se vremenom udaljila. To će samo potvrditi sve veće otopljavanje odnosa crkve i DPS-a.

„Mislim da DPS ne bi imao ništa protiv toga da stekne dodatnu podršku kroz jačanje tih odnosa. Ako je osveštanje hrama prilika da se pokaže kako su odnosi sa SPC dobri i na taj način pošalje jedna politička poruka građanima koji su njeni vernici, prirodno je da će je DPS iskoristiti“, smatra Muk.

Da neće propustiti priliku, u DPS-u su pokazali imenovanjem državnog odbora u kojem se nalaze stranački čelnici koji nikad nisu krili dobre relacije sa crkvom.

Iako mitropolit Amfilohije tvrdi da još ne zna spisak zvanica među političarima, sigurno je da predsednik Filip Vujanović, šef diplomatije Igor Lukšić i gradonačelnik Miomir Mugoša neće biti jedini stranački prvaci koji će u ponedeljak slušati crkveno pojanje. To je nagovestio i mitropolit zahvaljujući Vladi koja je početkom 90-tih pomogla izgradnju hrama.

Muk smatra da su u DPS-u načisto da su birači koji zagovaraju crnogorski jezik, Crnogorsku pravoslavnu crkvu i postojeće simbole naklonjeni socijaldemokratama.

„Kako DPS teško može računati na taj deo biračkog tela, prirodno je da će potražiti podršku u „mekim“ biračima drugih stranaka, između ostalog i promovisanjem drugačije retorike u odnosu makar na neka identitetska pitanja“.

Da Đukanović ozbiljno računa na taj deo biračkog tela može se zaključiti na osnovu nekoliko političkih poteza koji su filigranski izvedeni u odnosu na osveštanje hrama koje će direktno prenositi državna televizija kojoj je Mitropolija cetinjsko-primorska doskora zabranjivala i da snimi nalaganje badnjaka na Cetinju. DPS je prvo otoplio odnose sa Beogradom, što se moglo tumačiti činjenicom da je u boljim odnosima sa Tomislavom Nikolićem nego sa Borisom Tadićem.

Nakon kampanje za parlamentarne izbore, obeležene snažnim porukama o opozicionim vojvodama, „četnicima i početnicma”, DPS je ubrzo utihnuo – u saopštenjima i izjavama čelnika, sporadično se bavio Srbijom iz Koštuničine ere i pokušavao da ismeje nesinhronizovane poruke i poteze opozicije.

Samo nekoliko dana nakon što je Ustavni sud oborio sporazum Igora Lukšića i opozicije o jeziku, poslanici DPS-a u Skupštini usvojili su amandman Srđana Milića (SNP) na opšti zakon o obrazovanju, kojim je srpskom jeziku vraćen status koje je taj sud poništio. Da koketira sa prosrpskim biračkim telom, DPS je pokazao i odbijanjem Krivokapićevog predloga da se velika državna priznanja ne dodeljuju svake godine, ako nema dela koja ih zavređuju.

Time je stopiran pokušaj lidera SDP da spreči dodeljivanje Trinaestojulske nagrade Gojku Čelebiću i Iliji Lakušiću, kojima je zamerao na negativnom odnosu prema referendumu.

(Vijesti.me)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. stevan says:

    idemo opet zajedno, samo ovaj put pametnije

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *