Мирис шљиве у зрењу јачи од козметике

Miris šljive u zrenju jači od kozmetike

11 aprila 2015

Milosav_Tesic_Vecernje_novosti_2011U Trebinju, na Dučićevim večerima poezije, održan je naučni skup na temu „Zvuk, metar i smisao Milosava Tešića”. U radu skupa učestvovalo je dvadesetak književnih kritičara, istoričara književnosti, univerzitetskih profesora. Milosav Tešić (1947), jedan od najznačajnijih srpskih pesnika, dobio je Dučićevu nagradu 2001. godine.

Da li seponekad iznenadite kada čujete neka nova tumačenja vaše poezije?

Već i svojim naslovima pojedini referati sa ovog naučnog skupa najavljuju ponešto što je i za mene kao autora novost u tumačenju onog o čemu sam pevao. Pesnik u stvari ne može biti, a i ne mora, svestan svih mogućih značenja koja proističu iz njegove lirike. Ponekad je potrebno da prođe vremena i vremena, pa da nečijim velikim trudom, znanjem i interpretativnom darovitošću jedna pesma, jedna strofa ili samo jedan jedini stih progledaju iz dna sebe i izađu iz svog „mraka” sa dotad neotkrivenim pesničkim slikama, značenjima, porukama, nagoveštajima…

U Dučićevom smo gradu. Kakav je vaš odnos prema ovom pesniku, koji je dugo bio skrajnut?

I veliki Dučić je – iz političko-ideoloških pobuda, ali i pod pritiskom novih modernističkih i avangardističkih tokova u razvoju srpskog pesništva s početka 20. veka, kao i kasnije – bio potcenjivan, osporavan i zaobilažen pesnik. On se posle Drugog svetskog rata nekako nevoljno (uostalom kao i većina pisaca srpske moderne) provlačio kroz školsku lektiru.

Dučićev doprinos modernom preobražaju srpske književnosti s početka 20. veka (period između 1900. i 1914. godine) neosporan je. Negujući – pod uzletom i uticajem liberalnog duha u srpskom teorijskom mišljenju – literarni individualizam, Dučić, Rakić, Pandurović i Dis (pomenimo samo njih), u svakom estetičkom pogledu, unapredili su srpsko pesništvo u odnosu na prethodeću romantičarsku i Vojislavljevu epohu u njegovom razvoju, ali i u odnosu na sve ono što je u njemu bilo duboko provincijalno. (O tome podrobno i analitički piše Leon Kojen u svojoj novoj knjizi „U traženju novog”). Misaono razvijajući svoj pesnički izraz, Dučić je i kasnijom, a naročito poznom lirikom (a baveći se sa žarom i drugim književnim žanrovima) nedvosmisleno potvrdio da pripada krugu najznačajnijih srpskih pesnika.

Tvorac ste, primetila je kritika, novih varijanti klasičnih srpskih metara. O čemu je reč?

Počev od zbirke pesama „Krug račanski, Dunavom”,isključivo pišem u novim varijantama klasičnih srpskih metara, ali pokušavam da unutar tih metara iznađem i još koju ritmičku varijaciju. Ovom prilikom reći ću toliko da u tome postoji pokušaj da se, koliko to priroda srpskog jezika dopušta, klasičnim i delotvornim srpskim metrima – u vremenu sveopšteg nacionalnog osipanja – produži život svežijim ritmičkim impulsima i skladovima. Ujedno je to i napor da se u poeziji održi jasno izraženo i prepoznatljivo ritmičko kazivanje, jedno od najprirodnijih njenih svojstava. To svakako stoji u punoj suprotnosti sa onim pesništvom koje se lišava sopstvenog ritma i poistovećuje s proznim izrazom.

Bliski su vam biljni svet i svet gljiva. To se jasno očituje u vašem stvaralaštvu. Otkuda to interesovanje i da li svaku biljku o kojoj pevate bliže poznajete?

U mojoj lirici biljni svet je kultna odrednica, a napisao sam i jednu knjižicu lirsko-pripovedne proze u kojoj su „glavni junaci” pretežno gljive. Biljno carstvo, čak i neposmatrano sa stanovišta korisnosti, upotpunjuje i samom svojom pojavnošću čovekov zemaljski život, a na neki način ono je čoveku i sudbinski srodno. Ne pevam o bilju koje ne poznajem. Lako se da videti – osobito u pesmama ispevanim u vezanom stihu, gde se sve odvija na otvorenom prostoru – kad je jedan fitonim tek go i prazan literarni ukras.

Pesma „Šljiva srpska” postala je, na neki način, vaš zaštitni znak. Kako je nastala ova pesma?

U srpskim kultnim radnjama šljiva je imala vidnu ulogu: pod njom su se vršila opela; sahranjivala nekrštena deca; ona se sadila po grobljima; smatrala se i senovitim drvetom; i drvetom s magijskim moćima… Uostalom, rođen sam među šljivama, sadio sam, tresao i kupio šljive, pekao i pio šljivovicu. Miris šljiva u zrenju nadmašuje sve veštačke kozmetičke i parfimerijske mirise. Pred izgledom šljivove srčike mora zastati svaki slikar i vajar. Kad u jesen otežaju i poviju se pod rodom, šljive vascelu Srbiju pretvore u Pomonin voćnjak pod modrim skulpturama. Sve to mogu biti izvori pesničkog nadahnuća.

U redakciji ste koja izrađuje „Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika”. Dokle se stiglo u ovom velikom projektu i hoće li se menjati naziv rečnika?

Intenzivno se radi na njegovom 20. tomu (slovo P) i to u završnim fazama izrade, dok je u osnovnoj fazi završen i 21. tom, a urađeno je i nekoliko sekcija teksta koji zalazi u 22. knjigu.

Nijedno rešenje u vezi s promenom imena Akademijinog rečnikanije bez nedostatka, a sa nedostatkom je i njegov još uvek važeći naziv. Ali i s tim imenom – zasad toliko da kažem – on je po broju srpskih izvora (znatno većem od ostalih), po načinu izrade, ali i po duhu i tonu prvenstveno srpski rečnik: štampa se ćirilicom, piše ekavicom, u njegove izvore (sa svojom izvornom grafijom) ušla su i dela pisana svim varijantama književnog jezika predvukovskog perioda.

———————————-

SANU je potrebna ličnost visokog morala

Danas je izbor predsednika SANU. Kakav predsednik je potreban ovoj našoj ustanovi?

Podrazumeva se da budući predsednik SANU mora biti ličnost visokih moralnih i naučnih kvaliteta. Naredni predsednik trebalo bi (sa ostalim časnicima i onim članovima Akademije koji su spremni na to) da se posveti unapređenjui modernizaciji svih onih oblasti rada kojima se Akademija bavi, ali i osmišljavanju novih: počev od administrativnih poslova, informativne službe i izdavačke delatnosti, pa do organizacije tribina, naučnih skupova i umetničkih priredbi…

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *