MIRJANA BOBIĆ MOJSILOVIĆ: Prvo smo od Tačija tražili novac za film, a posle ćemo tražiti i za našu bolesnu decu

MIRJANA BOBIĆ MOJSILOVIĆ: Prvo smo od Tačija tražili novac za film, a posle ćemo tražiti i za našu bolesnu decu

7 јула 2013

MirjanaBobicPiše: Mirjana Bobić Mojsilović

Možda se neko krsti, možda se neko smeje, ali u stvari ništa nije smešno. Iz kancelarije za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Vlade Srbije zatražena je podrška od kosovskog premijera Hašima Tačija za snimanje filma „Crni mercedes“, čiji su glavni akteri troje mladih – Albanka, Makedonac i Srbin. Pre nekoliko dana iz ove institucije poslato je zvanično elektronsko pismo zahvalnosti Tačijevom zameniku Slobodanu Petroviću, što je uopšte pristao na razgovor o filmu koji bi „doprineo boljem razumevanju naših naroda i afirmisanju kinematografija Kosova, Makedonije i Srbije. Sigurno bi doživeo materijalnu podršku Evropskog filmskog fonda, a svakako i evropskih političkih činilaca“, uz napomenu da bi u filmu mogla da učestvuje i Monika Beluči.

Iako pominjanje Monike Beluči, čije ime ovde predstavlja ključ za mnoga vrata, može da izazove smeh, ova naizgled mala priča višestruko je zanimljiva. S obzirom na činjenicu da je u srpskom budžetu za kulturu izdvojeno toliko malo novca, i s obzirom na činjenicu da su umetnici, budući bez egzistencije, primorani da se dovijaju na sve moguće načine, okretanje onoj strani sveta na kojoj se nalazi duga, sa ćupom zlata ispod, nije ništa neobično. Ako država Srbija ne želi da izdvaja za kulturu, srpsku kulturu će oblikovati neko drugi. Tako se novac ispostavlja kao daleko moćnije sredstvo za osvajanje teritorija uključujući i teritorije duha, nego bilo koja druga osvajačka sredstva. Holivud je, između ostalog, politički projekat bez premca, i ko to ne vidi taj ne razume svet u kome živimo.

Neka se niko sada ne zgražava nad ovim očajničkim pokušajem srpskih filmadžija da snime film. U čemu je razlika kad se novac traži od Hašima Tačija, Đerđa Soroša, neke domaće partije ili nekog „uglednog biznismena“? Zar, uostalom, politička korektnost nije ključni kanal finansiranja većine umetničkih projekata u ovoj zemlji, otkako pamtimo – bez obzira na to da li se radilo o lojanosti Titu i partiji, Miloševiću, projektima međunarodnih političkih organizacija, ili danas – Evropi. Niko ne finansira ono što ga dovodi u sumnju, i tu su stvari potpuno jasne.

Nije, međutim, jasno kako to država Srbija ne vidi da je negovanje vlastite kulture, ulaganje u nju i njeno finansiranje, jedini način da se ona očuva? I, kada bolje razmislimo, uz sve ekonomske teškoće koje Srbija ima, nije tačno da nema novca. Kako je moguće da za političke kampanje pljušte stotine miliona evra, a da nema novca za film ili dramski program, ili izdavaštvo, ili za Narodni muzej? Verovatno da je razlog za to uverenje da je vrhunski kulturni domet moderne Srbije – skupa i moćna politička kampanja koju oni koji o novcu odlučuju, očigledno smatraju nekom vrstom prigodne zamene za film, knjigu, pozorište, izložbu i koncert.

Dakle, možda će Monika Beluči zaista da igra u tom filmu. Ubeđena sam da će Tači dati novac da se film snimi. Ne samo zbog Monike, i ne samo zato što ima novac, nego zato što Tači zna da je to, na duge staze, dobra investicija.Novac nema ni boju ni miris, ni ideologiju, istoriju i „druge predrasude“. Uskoro će se Tačiju obraćati očajni srpski roditelji koji nemaju novca da leče svoju decu, i srpski sportisti koji ne mogu da prežive. I zbog toga ne treba osuđivati ni one koji traže, još manje one koji daju.

Već sada je svejedno – crni „mercedes“ je crni „mercedes“, bez obzira na to koje tablice ima.

(Novosti)

KOMENTARI



Један коментар

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u