МИРОСЛАВ ЛАЗАНСКИ: Ко још верује Американцима?

MIROSLAV LAZANSKI: Ko još veruje Amerikancima?

28 februara 2016

66183_lazanski.jpg.688x388-q85-crop-upscale_fPiše: Miroslav Lazanski

Koje dokaze Vašington može da ponudi Beogradu a da javnost Srbije poveruje kako američki avioni zaista nisu ubili dvoje prethodno otetih srpskih državljana u Libiji? Naime, ako Pentagon tvrdi da su srpske taoce prethodno ubili otmičari, pa su onda naknadno prebačeni i podmetnuti na mesto koje je bombardovala američka avijacija, takva teza ima bezbroj loših mesta. Da li su to otmičari unapred znali koju će lokaciju bombardovati Amerikanci, pa su prebacili već ubijene srpske državljane na to mesto? I šta bi time otmičari dobili? Dvoje manje, ili više, otetih i ubijenih ljudi u Libiji, da neće to možda poboljšati, ili smanjiti „ugled” otmičara-terorista?

Ili su teroristi-otmičari odmah kad su čuli da su američki avioni bombardovali okolinu Sabrate požurili da ubiju naše državljane i onda ih mrtve prebace do bombardovane lokacije? Nemaju drugog posla? Ili žele da se Amerikanci izvinjavaju Srbima? Pa su ubili Slađanu i Jovicu tako da izgleda kao da su poginuli u bombardovanju? Sa toliko i toliko istovremenih rana po telima? Ili je u celu priču uskočila neka strana moćna tajna služba da bi naškodila našim odličnim odnosima sa Amerikancima?

Ja apsolutno verujem lekarima sa VMA, jer boljih stručnjaka za ratne rane od njih i nema u ovom delu Evrope. Ako oni kažu da su rane nastale od posledica bombardovanja, onda je to tako, pa makar i Pentagon tvrdio drugačije. Izuzev, ako otmičari-teroristi nemaju svoju avijaciju i po potrebi bombarduju logore gde drže otete civile.

Naravno, dozvoljavam mogućnost da Amerikanci nisu znali da se na lokaciji koju su bombardovali nalaze i srpski državljani. U tom slučaju se kaže: izvinite, greška, platićemo obeštećenje porodicama. Kao što su učinili u slučaju bombardovanja zgrade kineske ambasade u Beogradu u noći između 7. i 8. maja 1999. kada su poginula i tri kineska novinara. Predsednik SAD Bil Klinton prvo je govorio o „tragičnoj grešci”, da bi nekoliko dana kasnije funkcioneri Pentagona i CIA priznali da je to bila „dvostruka greška” američkih obaveštajnih službi na temelju čijih podataka su i birani ciljevi. Od tada su SAD isplatile Kini 28 miliona dolara na ime odštete za uništenu zgradu ambasade i 4,5 miliona dolara članovima porodica poginulih novinara.

Kina je svetska supersila i mogla je da dobije od Amerike takvo obeštećenje. Srbija nema takvu poziciju, ali ni slučajevi nisu isti. U Beogradu je bombardovana kineska ambasada, što je bilo nesporno, u Libiji su teroristi prvo oteli naše državljane, skrivali ih, a onda su ih američki avioni bombardovali. Amerikanci sada mogu da se „vade” raznim pričama i da nam radi objašnjenja ponude raznorazne satelitske fotografije i video-snimke. Treba li tim dokazima verovati? Ne, jer imamo iskustvo iz agresije NATO na SR Jugoslaviju 1999.

Slučaj voza u Grdeličkoj klisuri najbolji je dokaz kako se montira priča uz pomoć video-snimaka. Američki borbeni avion bombardovao je voz broj 393 na liniji Niš–Ristovac 12. aprila 1999. u Grdeličkoj klisuri. Objašnjenje generala Veslija Klarka, komandanta NATO-a, bilo je „da je zadatak pilota bio da sruši most, a kada je pilot u deliću sekunde shvatio da na most ulazi voz, više ništa nije mogao da učini, jer rakete su već bile aktivirane i to je bila kolateralna šteta”.

Na konferenciji za novinare 13. aprila 1999. NATO je objavio dva snimka sa kamera na bojevim glavama ispaljenih raketa koje su pogodile voz. Prvi snimak traje 4,304 sekunde i ima 129 slika, drugi snimak traje 5,438 sekundi i ima 163 slike. No, NATO je objavio video-snimke samo prve i treće rakete koje su pogodile voz, snimci druge i četvrte rakete nisu objavljeni da bi se prikrilo vreme proteklo između pojedinačnih pogodaka. Snimci su skraćeni, odnosno ubrzani, i to nisu realna vremena između lansiranja i pogodaka, bez obzira da li je reč o TV vođenim raketama AGM-130, ili o „maveriku”.

Bile su dve očite „manjkavosti” tih snimaka: odsustvo raznih oznaka koje se pojavljuju na video-snimcima udara po drugim ciljevima i nelogičan kraj video-snimka koji mora da se završi „belinom”,  jer je bojeva glava eksplodirala i uništila i kameru na njoj. „Beline” na snimcima nije bilo. Prvi video-snimak od pojave lokomotive u kadru, od 1,688 sekundi do poslednje slike pre pogotka rakete u 3,970 sekundi snimka, proteklo je znači 2,282 sekunde, što znači da je voz po NATO-u prošao najmanje 263 metra za 2,282 sekunde, što znači da je voz u Grdeličkoj klisuri ušao na most brzinom od 115 metara u sekundi, odnosno 415 km na sat. Prema „gugl“ daljinaru to je još veća brzina, odnosno 153 metra u sekundi, odnosno 552 km na sat.

I to je po NATO-u bio ključni razlog zašto pilot nije uočio voz na mostu i zaustavio lansiranje raketa, jer srpski vozovi idu 415, odnosno 552 km na sat. Mašinovođe, Boban Kostić i Goran Mikić su kasnije izjavili da je voz išao 65 km na sat. NATO je na konferenciji za novinare 5. maja 1999. izjavio kako je gađan most „Kapitarci”, odnosno to je bio most Kopitarce kod Vladičinog Hana, dvadesetak kilometara severnije od mosta u Grdeličkoj klisuri. Fotografije priložene za most Kopitarce bile su fotke iz Grdeličke klisure.

I kakve onda mi dokaze o tragediji naših državljana možemo da očekujemo od Vašingtona?

(Politika)

KOMENTARI



12 komentara

  1. bb says:

    Ja im verujem.Kina je zmaj od papira.Brojno ljudstvo i nista vise.A ovi sluzbenici su trgovali oruzjem to vec svi znaju.Onaj gore ne pita ciji pasos imas.Umlati te kao sniclu pa ti misli.

    • padre says:

      Pa ti veruj, ko ti brani!

  2. SRBIN says:

    PROTEST 4 MART – NIŠ – Okupimo sve anti-NATO snage u Nišu! Pozivamo sve rodoljube, anti-NATO snage, sve građane Niša, Leskovca, Vranja, Prokuplja, svakog sela, varošice i opštine naše južne Srbije – da se u subotu, 4.marta okupimo zajedno na Trgu Kralja Milana u 16 časova i pošaljemo poruku da je ustao jug Srbije! Nakon velikog skupa u Beogradu, anti-NATO protest u Nišu je poruka vlastodršcima da se borba protiv okupacije širi celom Srbijom! Srbija nije NATO kolonija! VIDEO - https://www.youtube.com/watch?v=EhDDB4qOmlU

  3. pozuri polako says:

    Okupimo se u Nisu da bi pokazali monstrumu i svetskoj nakazi otkacenoj sa lanca,koja tumara svetskim prostranstvima, da smo ga prepoznali,da se vise ne moze da skriva iza bajkovitih prica o demokratiji, slobodama,ljudskim pravima. Okupimo se da bi im pokazali da su nistarije, ubice,jahaci apokalipse i da smo sve to prepoznali u maskiranom mutantu koji ima nameru da unisti planetu.

  4. Krajisnik says:

    4. marta svi u Nis!

  5. SRBIN says:

    Stojanović sa „Srpske liste“: Glasali smo za Tačija jer nam obećao mesta u vlasti Okupirane teritorije – „Zamenik kosovskog premijera“ Branimir Stojanović ocenio je danas da je vreme za preuzimanje odgovornosti i da je dosta bilo izgovora kako se ne bi primenilo ono što je dogovoreno Briselskim sporazumom, kao i da je sada krajnje vreme za formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO). Stojanović je za RTS izrazio očekivanje da će sada ratni zločinac Hašim Tači koji je sinoć izabran za „kosovskog predsednika“, a koji je učestvovao u svim procesima u Briselu, da preuzme odgovornost u vezi sa onim što je dogovoreno pred medunarodnom zajednicom, između ostalog i u vezi sa formiranjem Specijalnog suda i ZSO. „Očekujemo da se sprovede i ono što je deo koalicionog sporazuma oko naše zastupljenosti na ključnim mestima. Dobili smo garancije i očekujemo da se to sprovede“, istakao je Stojanović.

  6. bb says:

    Sto u Nis?Sta ima tamo?Na dedinje se ide,tamo je glava.

  7. MERI says:

    Amerikancima nije lako verovati, ali kad naprave kolateralnu štetu oni to obično i objave. Američke izjave se razlikuju u zavisnosti odakle stižu: Pentagon je rekao najpre da dvoje srba nisu poginuli od njihovog bombardovanja. Zatim je američki ambasador rekao da se ogradjuje od izjave Pentagona i da američka administracija (civili) ima drugačiji stav!?!?! Ko je bombardovao u Libiji i ko je od amerikanaca tamo neposredno- američka vojska. Što se tiče američkih civila pitanje je da li njih uopšte sada ima u Libiji,jer je američka ambasada u Libiji zatvorena 2014.godine. Možda su u nekoj meri prisutni jedino pripadnici CIE ili neke njoj slične organizacije. Čudno je to što je u pitanju jedna zemlja, a dva različita izveštaja u startu. Znači uvid i dokaze šta se tamo stvarno desilo najverovatnije najpre ima Pentagon (vojska). Sve zavisi kakve dokaze još iznesu nakon završene istrage, koliko su ti dokazi uverljivi.

  8. U R O S says:

    Mediji: Đurić predao Tačiju "neki pisani dokument" Priština -- Zamenik premijera Kosova Hašim Tači sastao se u jednom restoranu na periferiji Prištine sa direktorom vladine Kancelarije za KiM Markom Đurićem. To je prenelo više medija na albanskom jeziku. Prištinski dnevnik "Zeri" i portal "Infokus" naveli su da je Đurić Tačiju predao neki pisani dokument u kome, navodno, stoje zahtevi koji su nadoknada za glasove koje bi srpski poslanici dali Tačiju na vanrednoj sednici Skupštine Kosova kako bi on bio izabran za predsednika Kosova. Isti izvori naveli su da se Đurić sa Tačijem sastao prilikom povratka iz Goraždevca. Predsednik Srpske liste Slavko Simić rekao je juče za agenciju Beta da je na jučerašnjoj sednici Prdsedništva Skupštine Kosova zahtevao da koalucioni partneri Srpske ispune svoje obaveze iz koalicionih sporazuma, kao i iz Briselskog sporazuma.

  9. SRBIN says:

    Kampanja je već uveliko počela. I to kako je počela!? Jedna od ključnih karakteristika je organizovani udar na patriotsku opoziciju. Za svega dve nedelje pojavilo se sedam tekstova pet različitih autora na ovu temu. Više je nego očigledno da se akcija koordinira iz jednog centra. (Možda taj centar ima stari srpski naziv - Deliveri junit?) A šta to znači? Sistem "deliveri junit" (u prevodu "jedinice za isporuku") formiran je početkom godine na osnovu nekadašnjeg modela rada kabineta britanskog premijera Tonija Blera koji funkcioniše pomoću timova koji su zaduženi za povezivanje svih institucija koje su angažovane na istim projektima. Ovakav model uređenja kabineta premijera je izrađen na osnovu angažovanja konsultantske kuće "Tony Blair Associates", čije su troškove angažovanja u Srbiji pokrili Ujedinjeni Arapski Emirati. Glavni koordinator pet stručnih timova u okviru sistema "deliveri junit", formiranih u kabinetu premijera Srbije Aleksandara Vučića, je, prema nezvaničnim saznanjima, izabran, ali predstavnici vlasti njegovo ime još drže pod velom tajne. Pogotovo ako se ovoj akciji dodaju i dramatičnim tonom intonirane izjave Zorane Mihajlović i Ivice Dačića kako će se „pozabaviti“ patriotskim snagama „zbog budućnosti naše dece“, odnosno da su to partije koje šire „opasne ideje“. Tako dođosmo do toga da je zalaganje za čvršću saradnju sa Rusijom „opasna ideja“. Teško je setiti se da je tako nešto organizovano protiv vanparlamentarnih snaga u istoriji moderne Srbije. Još je teže nazreti zbog čega se to radi, ako ankete javnog mnjenja toj političkoj grupaciji daju 6-8,5 posto. Posebno ako se ima u vidu da su, sudeći po izjavama čelnika ovog saveza i svih do sada publikovanih stavova, predstavnici ovog bloka mnogo više udaljeni od evrofanatične opozicije, nego od delova vlasti koji, makar i samo verbalno, pokazuju neku želju za formulisanjem politike koja će Srbiju očuvati kao suverenu zemlju, kojom ćemo se više oslanjati na iskrene saveznike u svetu. Uglavnom, nameću se dva odgovora. Prvi je da patriotski blok stoji mnogo bolje nego što to ankete pokazuju i da se režim uplašio. Drugi je da se (stara-nova) vlast sprema za novo nepočinstvo u Narodnoj skupštini i da im zbog toga svedoci ne trebaju. Bez prisustva poslanika koji će se suprotstaviti sporazumima iz Brisela ili „IPAP aranžmanu“ sa NATO, sve je glatko prolazilo kroz Narodnu skupštinu prethodne dve godine. Barem što se formalno-proceduralne strane tiče. Siguran korak u nove „pobede“, sa poštenim i proverenim kadrovima – za dobrobit Srbije Niko da postavi pitanje ustavnosti, da uloži amandman, da koristi legitimno pravo opstrukcije usvajanja određenih rešenja, kako bi makar skrenuo pažnju javnosti na štetnost odluka koje se donose. Šta to još može biti učinjeno u narednim godinama? Prva stvar se vezuje, naravno, za Kosovo. Bez obzira na sve pokušaje da se od šire javnosti sakrije, Poglavlje 35 je vrlo jasno. Kao i svi prethodni dokumenti koji su dolazili iz Brisela i Berlina. Od Srbije se očekuje da potpiše „pravno obavezujući“ sporazum sa lažnom državom Kosovo, koji će podsećati na sporazum između dve Nemačke. Takav sporazum bi otvorio vrata članstvu takozvane Republike Kosovo u OUN, posle čega će pitanje bilateralnog (ne)priznavanja postati irelevantno. Da se ka ovom scenariju, pokazuje i poslednja izjava predsednika Nikolića kako je Beograd spreman da i dalje „priznaje posebnost Kosova“. Druga stvar se tiče ulaska Srbije u NATO. Kada je o nastupu NATO na Balkanu reč, u narednih godinu i po dana nas očekuje žestok pritisak. Srbija nije samo zanimljiva kao eventualna članica, već i kao strana koja neće praviti problem oko prijema BiH ili vojnih akcija Alijanse u istočnoj Evropi (čitaj: protiv Rusije). Teme članstva u NATO i potpisivanja „završnog sporazuma“ sa Prištinom su međusobno povezane. Ukoliko dođe do prvog, treba brzo očekivati i ovo drugo,NATO sekretara je aerodromu lično dočekao Vučić, sa pogačom i sulju – kao so su nam potrebni. Treća stvar je novi paket sporazuma sa MMF-om i uopšte nastavak pogubne ekonomske politike. Ono što se formalno nazivalo opozicijom je bilo spremno da postavlja pitanja Vučiću o suštinski bezveznim stavkama rashodne strane budžeta (šta to menja u našoj ekonomiji ako Vlada ima par desetina vozila više ili manje ili ako potroši par miliona dinara godišnje na putovanja!?), dok se MMF nije smeo uzimati u usta. Naravno, zato što se radi o „klijentima MMF-a“, zastupnicima iste politike, koju su od 2008. sprovodili Mirko Cvetković i Mlađan Dinkić, a danas to čini Aleksandar Vučić. Ni ta tema uopšte nije otvarana u Narodnoj skupštini tokom prethodne dve godine, kao da o tome i nema šta da se raspravlja. Kakvi su rezultati te politike? Vojislav Koštunica je otišao i iza sebe ostavio 8.78 milijardi evra duga (da podsetimo, kada je došao na čelo Vlade Vojislav Koštunica, dug je bio oko 12 milijardi), Mirko Cvetković 15.4, a danas je to neverovatnih 25.2 milijardi (od toga, republika Srbija duguje 24.8 milijarde, a jedinice lokalne samouprave 430 miliona evra). Samo za poslednjih godinu dana dug je povećan za 2 milijarde evra (pri tome, u poslednjih godinu dana je smanjen dug jedinica lokalne samouprave). Iako je Zakonom o budžetskom sistemu učešće javnog duga u bruto društvenom proizvodu ograničeno na 45 odsto, danas on iznosi 75,5 odsto. Ono što se dešava u Srbiji, po svemu podseća na Grčku, u kojoj se uprkos sve žešćim merama štednje dug sve više povećavao. Na kraju, Grci će uspehom proglasiti kada dođu do faze stagnacije duga, a stagnacija će biti obezbeđena prodajom sve preostale imovine. Sa ovim su itekako u vezi i sve mere koje već treća srpska vlada uporno primenjuje, a koje ne daju nikakve makroekonomske efekte. Do sada je stranim investitorima dato preko 1,5 milijardi evra podsticajnih sredstava, a da pri tome nije pokrenuta rasprava o efektima tih poteza. I što je zanimljivo, MMF će tvrdo insistirati da se smanjuju plate za po 1.000 dinara, ali ovih 1,5 milijardi evra neće ni primetiti. Ovo je samo jedan primer. I razlog da se u Narodnoj skupštini o svemu otvori rasprava. Naravno, ako ima ko da je otvori. Otuda i pritisci na patriotske snage. I otuda pomoć Aleksandru Vučiću i njegovim telalima od Sonje Biserko. Jer, kako reče ona, da parafraziram, najveća opasnost na sledećim izborima je da se vrate „nazadne snage“ koje podržava SPC. Otuda verovatno i brujanje političke čaršije da je u sledećoj republičkoj vladi već viđen Boris Tadić, a u pokrajinskoj Nenad Čanak. Oni u svemu onome što može da usledi nisu „nezgodni svedoci“ već „poželjni saradnici“. Oni nisu „nazadni“, već baš „napredni“.

  10. SRBIN says:

    Vučić, ajde lepo da priznaš Srbiji koliko si para uzeo od šiptarske narko-mafije da izglasaš Tačija za predsednika.Mediji u Prištini izveštavali su da su se veče uoči izbora susreli Marko Đurić i Hašim Tači. i tom prilikom je obezbeđenje Tačija prebacilo u kola Marka đurića 5 kofera para. – I ta činjenica ide u prilog da je Tači izabran na Vučićev mig. Dakle, u predvečerje glasanja Tači i Mustafa sreli sa Markom Đurićem i da su se tada dogovorili

  11. Lazanski says:

    Ako je mogao jedan Gandi da izbaci engleze i Indije onda i Srbi mogu sve svoje neprijatelje izbaciti iz Srbije jednostavnom metodom,Dakle,,ne komunicirajte na bilo kojem nivou sa zapadnjacima,,,ne kupujte njihovu robu,,ne prikaujte njihove filmove na TV...a svi oni koi to rade oznacite ih kao izdajice,Takvima lijepite naljepnice na kola,,,stanove ,,stavljajte im u postanske sanducice upozorenja da svojim ponasanjem rade protiv svoga naroda i drzave,da takvim ponasanjem vode svoju djecu u ropstvo.Oni koji imaju kreativan mozak neka nastave razmisljati dalje u ovom tonu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *