Mlađan Dinkić – neuništivi

Mlađan Dinkić – neuništivi

10 septembra 2014

cedomir-anticPiše: Čedomir Antić

Čestitam. U Crnu Goru će, prema pisanju novina, stići Mlađan Dinkić i to u svojstvu konsultatnta UNDP-a (Program Ujedinjenih nacija za razvoj). Mlađan Dinkić je do pre kratkog vremena bio predsednik stranke Ujedinjeni regioni Srbije, a od 2000. do 2012. većinom je vodio i suštinski oličavao srpske državne finansije i privredu. Činjenica da je Dinkić konkurisao za ovo mesto za mene je mnogo zanimljivija od svih komentara o njegovom izboru i ulozi u budućnnosti. Razume se, Dinkić je privatno lice, u svakom slučaju ima pravo da radi šta želi i UNDP svakako u njemu ima konsultanta sa retkim sposobnostima i iskustvom koje je teško naći u Srbiji, srpskim zemljama i na Balkanu…Na drugoj strani, Dinkić je javna i nekada istaknuta politička ličnost pa je njegov rad svakako značajniji građanima i podložniji zanimanju i sudu političke javnosti. Mlađan Dinkić je vodio nevladinu organizaciju i zatim stranku koja je uglavnom osmislila i većinom vodila srpsku tranziciju. Taj složeni i nedovršeni proces reformi teško je danas oceniti, ali neki od ishoda su već poznati. Srbija je danas među prezaduženim državama, a to nije bila 2001. niti 2008. godine. Srbija danas proizvodi daleko manje nego što uvozi i trend povećanja razlike je stalan. Srbija je država najveće regionalne nejednakosti. U Srbiji caruju privredni i trgovački monopoli. U Srbiji tokom decenije tranzicije nisu reformisana javna preduzeća, penzioni fond, zdravstvo… Nije uspeo niti jedan veliki kapitalni projekat. Kod nas je od ideje demokratije ostao Vučić, a od ideje refomi Evropska unija. U Srbiji, gde su stotine hiljada gađana uspele da na izborima i pobunom svrgnu nedemokratski režim, danas demokratiju podržava svega 30% građana, a ideje „Petog oktobra“ (koje uzgred budi rečeno danas sprovodi vlada SNS i SPS i oličava Aleksnadar Vučić) dobrim i sipravnim smatra svega 15% naroda… U našoj zemlji u političkom smislu nije više bilo mesta za Mlađana Dinkića. Na izborima je još pre šest godina Dinkićev URS/G17 izgubio je mesto u parlamentu Beograda – uporišta demokrata i reformista. Pre dve godine je po treći put najuren iz vlade – po prvi put nije uspeo da je povuče sa sobom– a na ovogodišnjim izborima URS je pao daleko ispod cenzusa. Dinkić je podneo ostavku a njegova stranka se raspala. Od političara koji je od vođa demokratske opozicije najduže ostao popularan, čudotvorca koji je osmislio konvertibilnost dinara, vraćanje stare devizne štednje i ekonomsku stabilnost, postepeno je, boreći se za vlast i ostanak u politici, postao populista koji je napustio ideje obnove državnosti, umesto nepopularnih reformi obećavao je podelu besplatnih akcija građanima, ravnomerni regionani razvoj razumeo je kao izdašno državno finansiranje opštinama u kojima narod glasa za URS, potcenio je globalnu krizu i tvrdio je da je Srbija već početkom 2009. iz nje izašla. Od političara iza koga je čitav DOS želeo da se sakrije uzdajući se u njegovu popularnost, postao je predsednik stranke koji se ne slika za bilborde već ih prepušta stranačkim aparatčicima… Pao je sa vlasti i izašao iz stranačke politike da se u nju, po svemu sudeći, više nikada ne vrati. Omražen i prezren na način koji garantuje brzi narodni zaborav.

Siguran sam da je UNDP ispravno učinio angažujući Dinkića. Reč je o pametnom i vrednom čoveku velikog iskustva. Ipak, Dinkićeva odluka da konkuriše kako bi sprovodio programe u Crnoj Gori, državi koja nema status Belorusije samo zato što tako žele vlade SAD i nekoliko evropskih država, predstavlja kontinuitet njegove dosadašnje politike. Mislim Dinkić nikada nije verovao u demokratiju. On je prihvatao ideju da stranačka vođstva smenjuju narodne poslanike (!), a da stranačko rukovodstvo njegove stranke bira lično preporukom stranačkoj skupštini. Iskreni demokrata nikad ne bi otišao da radi na programima vezanim za državu u kojoj su predsednički izbori i čak popis pod ozbiljnom sumnjom da su falsifikovani. Dobar građanin jedne države ne bi nikada otišao u drugu državu u kojoj je narod kome pripada obespravljen i meta mnogobrojnih kampanja mržnje. Stručnjak koji nije političar teško bi prihvatio da ima neke veze sa nesolidnim i iskvarenim režimom kakav je crnogorski.

Dinkić međutim izgleda nema problem sa svim tim. Upravo su ta neosetljivost za principe, posvećenost ličnom, uverenje da je uspeh važniji od cilja, a pobeda vredna i sramote… Obeležili tranziciju u Srbiji. Zato je ona suštinski propala. Taj autistični pristup sledili su većinom demokratski političari u Srbiji i zato su prvom prilikom i propali. Danas mogu da lutaju zemljom i Balkanom, kao kondotijeri – oni renesansni vojnici-najamnici koji su nudili usluge svoje hrabrosti i ratničke veštine lokalnim vladarima i okolnim silama, u nadi da će biti dobro plaćeni i možda jednom osvojiti neku zemlju, imanje ili zamak za sebe.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *