MOŽDA IMA NADE: Porodica Kavedžija sa petoro sinova

MOŽDA IMA NADE: Porodica Kavedžija sa petoro sinova

19 januara 2014

kavU Dubičkom selu Veliki Mirkovac, pod trošnim krovom živi sedmočlana porodica Kavedžija. Dečaci svi jedan drugom do uveta, najstarijem 17, a najmlađem dve godine. Vredni i rade sve poslove.

Ima kuća u kojima nameštaj nije nov, u kojima mnogo šta još fali, pa čak im i krov prokišnjava, ali su – pune smeha i sreće, pune ljubavi, a ukućani su složni. Zaista, takve porodice postoje. A, tako je i u porodici bračnog para Kavedžija u selu Veliki Mirkovac, kod Kozarske Dubice. Supružnici Suzana i Radenko, vredni mladi ljudi, ponosni su na svojih pet sinova Milana, Miroslava, Borislava, Branislava i Marka.

Dobili su decu vrlo mladi. Sinovi, kao prave strele, bliski, jedan drugom do uveta. Najstariji ima sedamnaest, a najmlađi dve godine.

Ni Suzana ni Radenko nisu zaposleni. On je ratni vojni invalid, a jedina primanja su im njegova niska invalidnina i dečiji dodatak. Ipak, ne žale se. Ni reči. Ponosni i vredni, žive od plodne potkozarske zemlje. Sve sami uzgajaju – kukuruz, pšenicu, povrće… šta god zatreba. Imaju krave, konja, kokoške i svinje. Žive od onog što stvore sami. Svi sinovi znaju sve poljoprivredne radove. Obrađuju zemlju, hrane životinje, vode ih na ispašu, čiste štalu. Na njihovim licima nigde traga nezadovoljstvu. To je njihov život. Ponose se njim.

– U našem selu najbrojnija smo porodica. Mi smo nekako mnogo želeli kćerku, ali nije nam se dalo, dobili smo pet sinova. Ipak, svaki dan Bogu zahvaljujem na njima. Oni su naše najveće bogatstvo. Samo neka su zdravi, sve nam pomažu, naš su blagoslov – priča otac petorice sinova Radenko Kavedžija.

Njegova supruga Suzana kaže da je nasrećnija žena na svetu:

– Svemu smo ih naučili. Svi su vredni i sve žele da rade. Znamo da će biti dobri ljudi. Najteže mi je bilo kada mi je jedan sin bio bolestan. Ipak, preživeli smo, oni stalno podržavaju jedan drugog. Niste to još videli.

Petoricu braće povezuje bezgranična ljubav. Najstariji, sedamnaestogodišnji Milan, desna je ruka svojim roditeljima, pre svega, majci.

– Ja sve znam da radim. Idem u baštu, na njivu, u štalu. Kada mama ne može da stigne, ja kuvam ručak, sve znam da radim po kući, kao i braća. Stignem ja i sa društvom da izađem. Idem u školu za mehaničara, sve znam da popravljam, nadam se da ću brzo pronaći posao posle škole – uz osmeh priča Milan.

Ova skromna, ali vredna porodica, živi u dotrajaloj kući. Već dve godine štede za popravku krova koji prokišnjava. Ipak, život je skup, kaže, pa uvek nedostaje novca.

– Imamo mesta za sve. Samo da nam je da popravimo ono što imamo, da dalje ne propada – kaže Suzana Kavedžija, nadajuće se da će njenih pet sinova ipak dočekati proleće pod obnovljenim krovom.

(Novosti.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *