Nacionalizmom protiv prava srpskog naroda

Nacionalizmom protiv prava srpskog naroda

5 августа 2014

cedomir-anticPiše: Čedomir Antić

Objavljen je šesti, redovni godišnji Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu u izdanju Naprednog kluba iz Beograda. Godišnji izveštaj već šesti put predstavlja javnosti presek stanja političkih prava srpskog naroda u osam susednih i okolnih država, u kojima srpski narod živi od davnina. Briselskim sporazumom, koji je konačno status srpskog naroda sa severa AP Kosova i Metohije pristankom zvanične Srbije upodobio ustavu samoproglašene albanske države i evropskim standardima koje je ona prihvatila, od ove godine autori izveštaja dobili su i devetu, nezahvalnu, temu.

Stanje političkih prava srpskog naroda u regionu je tokom 2013–2014. godine, uopšteno gledano, pogoršano. Najvažniji razlog je agresivno delovanje nacionalističke politike pojedinih susednih država koje u poštovanju ranije prihvaćenih ugovora, obaveza i sopstvenih zakona često vide pretnju po sopstveni identitet i političku stabilnost. Drugi razlog je nespremnost SAD, SR Nemačke i Britanije da se prema srpskom narodu u regionu odnose na isti način kao recimo prema manjinama u Republici Srbiji. Za ovaj izveštaj je najvažniji treći faktor, zato što na njega građani Srbije mogu da utiču, a on je za modernu i dinamičnu politiku prema srpskom narodu u regionu obavezan Ustavom. Reč je o delovanju ustanova Republike Srbije.

Ranije vlade su zapostavljale politiku prema srpskom narodu u regionu, ona ih nije zanimala i bili su im preči krediti i podrška SAD i EU. Današnja vlada oseća da su nacionalna pitanja njen legitimni domen još iz vremena kada je stajala na pozicijama ekstremnog nacionalizma. Zato je u relativizaciji, ograničavanju i zapostavljanju ove politike mirno otišla dalje od svojih prethodnica. Simbolična, i sa susednim državama neuporediva, sredstva koja su izdvajana za politiku prema srpskom narodu u regionu i dijaspori realno su umanjena. Ministarstvo za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu je prvo „spušteno” na rang kancelarije, a 2014. je pretvoreno u upravu pri drugom ministarstvu.

Politika Srbije prema srpskom narodu u Crnoj Gori i Makedoniji, koja je donekle postojala u vreme prethodnih vlada u potpunosti je zamrla. Odnos zvanične Srbije prema režimu Mila Đukanovića i zapostavljanje srpskog naroda u Crnoj Gori ne mogu biti objašnjeni sa pozicija moderne, evropske politike. Nešto je malo popravljen odnos prema Republici Srpskoj, ali treba reći da je tu ponovo pre svega reč o odnosu prema vlastima i opoziciji ovog entiteta, a ne prema državnim i nacionalnim interesima Srbije.

Tokom 2013–2014. u Federaciji Bosne i Hercegovine izbile su višednevne nasilne demonstracije. Iako su najvažniji njihovi ciljevi bili socijalni, one su za cilj imale promenu Ustava BiH i ukidanje entiteta. Izveštaj Naprednog kluba jasno dokazuje da su ove demonstracije planski podsticane iz inostranstva. One nisu uspele, nisu proširene na Republiku Srpsku, ali se međunarodni protektori BiH nisu bavili njihovim posledicama i umesto toga su više napadali vlast u Banjaluci. Srpska vlada je dobro i brzo reagovala, ali nema dokaza da je započela aktivniju politiku prema Republici Srpskoj i BiH.

U Republici Hrvatskoj je vođena velika kampanja protiv zakonski zagarantovane upotrebe ćirilice (posebno u Vukovaru ali i drugde). Zvanična Hrvatska je istrajala u sprovođenju zakona, ali je izvesno da je politika SR Nemačke i SAD omogućila da najmlađa članica EU ostane zemlja dubokog šovinizma u kojoj je skoro 20 odsto punoletnih Hrvata potpisalo peticiju za referendum koji bi ograničio stečena manjinska prava. Hrvatska pritom nije izvršila svoje obaveze prema Erdutskom sporazumu, niti je vratila otete stanove prognanim Srbima. U Crnoj Gori, Srbi i dalje ne uživaju ni prava nacionalne manjine, a ova država je suštinski nedemokratska. Na Kosovu i Metohiji Srbi su dobili određena autonomna prava, ali suštinski ne uživaju ni puna prava nacionalne manjine i dalje su predmet zloupotreba kosovskih vlasti i zvanične Srbije. U Makedoniji je potvrđena zatvorska presuda progonjenom arhiepiskopu Jovanu Šestom, spomenik caru Dušanu u Skoplju je meta sistematskih napada albanskih šovinista. Srbi u Sloveniji ne uživaju ni prava nacionalne manjine, formalno slično a u praksi mnogo gore stanje je i u Albaniji. U Mađarskoj prava manjina stagniraju posle nove pobede konzervativne desnice na izborima. Moguće je reći da samo Srbi u Rumuniji ostvaruju puna prava koja im garantuju tamošnji zakoni.

Štiteći prava srpskog naroda u regionu, država Srbija ne brani samo interese srpske nacije, već i svoju demokratiju i stabilnost, kao i pravdu i slobodu koje su ipak najviše vrednosti ljudskog društva.

(Politika)

KOMENTARI



Један коментар

  1. mitovi mitovi says:

    Nije skoro nego i puno više od 20% budite sigurni u to ! ;)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u