„NE“ Briselu je zbog Rusije jedini odgovor

„NE“ Briselu je zbog Rusije jedini odgovor

2 априла 2014

Zejnel ZejneliPiše: Zejnel Zejneli

Amerika i Brisel nikako da se okanu Srbije. Kad kod im treba osuda, pokriće ili opravdanje, okome se na male i slabe zemlje. Počnu da pritiskaju Srbiju. Oni veliki, jaki i bogati, reaguju ali ne čine ništa. Ne može od njih ni vlast u Srbiji, jer smo na teškom Evropskom putu, punom zahteva za koje znamo, a ima i onih koje će nam se naknadno saopštiti. Srbija je u ovom trenutku u velikoj dilemi. Vlasti pokušavaju da izbegnu odgovor Vašingtonu i Briselu na njihov ultimatum prema Ruskoj Federaciji, odnosno uvođenju sankcija. Srpska vlast mora da se odredi prema Rusiji, a u vezi sa pripajanjem Ruskog Krima, Ruskoj Federaciji.

Traže da se nešto kaže, jer smo u obavezi da poštujemo Evropske stavove, jer su nam posle mnogo ustupaka, a u vezi sa Kosmetom, omogućili Datum i pregovore. Nešto svakako mora da se kaže, direktno, uvijeno, nemušto ili nezazumljivo. To znači da će i jedna i druga strana biti nezadovoljne. Amerika i Brisel, ukoliko im se ne dopadne, nastaviće sa pritiscima, možda i sa pretnjama ili sankcijama, a Ruska Federacija će biti razočarana, što je uopšte Srbija prihvatila i taj ultimatum zapada. Kakav će naš odgovor biti i u šta će se on izroditi, pokazaće vreme, ali je sigurno da će ispunjenje zahteva Vašingtonu i Briselu imati posledice. Aleksandar Vučić je već najavio da Srbija Rusiji neće uvoditi sankcije, a i pitanje da li će Srbija uopšte, nešto od očekivanja Vašingtona i Brisela, uopšte da kaže.

Amerika i Brisel, dakle mnoge zemlje Zapadne Evrope prema Srbiji i srpskom narodu i mnogim građanima, multietničke Srbije, već decenijama su nemilosrdni, netaktični, bezobzirni, licemerni, neodgovorni, nezahvalni, nezasitii, jedino ih interesuje njihov ogoljeni interes.

Kako od zemlje koju je bombardovao NATO, ubijao 78. dana decu, rušio bolnice, infrastrukturu,mostove, stambena naselja, ubijao građane, posejao na hiljade tona uranijuma od čijih posledica umire na stotine građana Srbije i Kosova svake godine, učinio nezapamćen zločin u 20. veku, štetu koja se procenjuje na 120 milijardi dolara, od koje već deceniju i po ne može da se oporavi, tražiti da se odredi prema Ruskom pripajanju Krima Ruskoj Federaciji, kada su joj oteli deo teritorije. Mogu oni da govore kako to nije isto. Nije, ali samo u jednom: da bi Vašington i Brisel, okupirali i odsekli Kosovo od Srbije, državu bombardovali 78 dana i učinili nebrojene zločine. Ruska Federacija nije ispalila ni jedan metak, a sebi je pripojila ono što joj je oduvek pripadalo. Bune se i kada Ruski zvaničnici odu u Krim, a da ne traže ničiju dozvolu. Pa zar Srbija od juna 1999. godine,nije bila predmet takvih poseta. Nema predsednika zemalja NATO Alijanse, koji nije bio na Kosovu, zaobilazeći Srbiju. Nema onog koji nije obećao nezavisnost.

Preduzimanje bilo kakvih mera prema prijateljskoj Rusiji, značiće da se slažemo mi oko Kosova. To je isto, kao kada se traži da se odreknete brata, oca, majke, najboljeg prijatelja i komšije. Zar njima nije jasno, šta Srbiju i Rusiju povezije, ne danas već kroz istoriju. Zašto se pritiska slaba Srbija, postavljaju uslovi i ultimatumi, a Nemačkoj ne mogu ništa da kažu, jer je njima jasno da ona pre svega vodi računa o svojim interesima, državi i narodu. Znači li to da su naši ,,prijatelji„ postali panični, i osetili se slabi na buđenje nekoga, za koga su verovali da će biti večno uspavani „Ruski medved„, ili su zaboravili da Rusija nije više ona iz doba Jelcina, sa kojim su se poigravali i nadali se da će okupirati i Sibir. Isprečio se, na njihovu nesreću i sreću mnogih slabih zemalja pa Srbije i sveta Putin.

Prema Srbiji, srpskom narodu i svima koji žive, zapad postaje sve osioniji, netaktičan, nemilosrdan, na momente bezobziran, sigurno licemeran, neodgovoran, nezahvalan i nezasit i pored toga što je Srbija morala da se odrekne Kosova, svoje istorije i svoje tradicije, i što im ispunjava svaku želju.

Šta još hoće Vašington i Brisel, kada je vlasti Srbije naterao da pregovaraju sa vlastima Republike Kosovo, koju je on proglasio, a pre toga okupirao bombama i ubijanjem i povredio teritorijalni integritet i suverenitet jedne članice UN.

Da, napadne, a zatim otima, nije imao mandat i ogrešio se o svim međunarodnim dokumentima. Kako to da im nije dosta. Uskoro će biti sasvim zadovoljni kada nateraju Srbiju da uspostavi normalizaciju odnosa sa Kosovom. Dakle, u svesti građana Srbije sa samim sobom, ma koliko pokušavali da Kosovo, istoriju, tradiciju, heroje, pisce, kulturu izbacimo iz svesti, ono ostaje, kao i bombardovanje. Nije im rečeno, „ne„, za sve što je ponuđeno Briselskim papirom. On je bio uslov da nam se odredi datum. I baš kada se pomislilo, da je pritiscima i ultimatumima kraj,stigao je novi na našu adresu u našoj nesrećnoj zemlji. Sada hoće i Rusiji, svetu a Srbiji pogotovu da objasne Vašingtonski i Briselski činovnici, njihovi ambasadori i drugi predstavnici, da Kosovo i Krim, nemaju ništa zajedničko. Hoće da kažu da su oni bili u pravu.

A to pravo proizilazi iz njuhove osionosti, kada pokušavaju da kažu da je Srbija u vreme Miloševića, ubijala Albance i vršila etničko čišćenje. Fašisti u Ukrajini, u demostracijama koje su organizovali naši prijatelji, kada su ih doveli na vlast odmah su zabranili upotrebu Ruskog jezika, na primer. Kada su naši ,,prijatelji„ došli bombama na Kosovo, pokazalo se da tamo nema Srba, koliko ih je bilo, a da Albanaca ima gotovo 800 hiljada više. Pokazalo se i da je, od kada su oni došli ubijeno oko 2000 Srba i nealbanaca, a samo u ,,Žutoj kući„ ubijeno je zbog trgovine njihovim organima još oko 1000, ne računajući sve ubijene i otete od 1998.godine. Kada su Albanci proglasili svoju nezavisnost u Skupštini Kosova a ne na referendumu, kako to kaže Obama, Vašington i Brisel su aplaudirali, podržali secesiju i separatizam i odmah priznali novu državu. Sada kažu kako Krim i Kosovo nije isto. Isto je, s tim što Rusija nije prekršila ni jedan međunarodni dokument, niko nije poginuo, ni metak nije ispalila, a štitila je svoj Ruski narod, svoje interese, jer se NATO bezobzirno približavao Ruskim granicama. Uz to, pripajanje je izvršeno, voljom naroda koji se izjasnio na demokratskom Referendumu da uđe u sastav Rusije. Nije Putin, upotrebio ni bombardere, ni uranijumske bombe, ruski vojnici nikoga nisu ubili, a Referendum je volja naroda, demokratska i legitimna.

Oni, opet pokušavaju da objasne, ono što ne mogu, da Kosovo i Krim nije isto. Oni postaju sve nervozniji, netaktični, opasni, neodgovorni, bezobzirni, i kada ne mogu da pobede nekom sebi ravnog, okome se opet na Srbiju uz pretnju, da možda neće ući u Evropsku uniju. Kamo sreće. Jer Srpskom narodu i multietničkoj Srbiji, Evropa koja samo preti i postavlja uslove, danas, kakva je, uopšte ne treba. Ona ne daje, ona samo oduzima, ona ne pomaže, ona samo odmaže. Ona štiti svoje interese, ali Srbija to ne može. Ona mora samo da se povinuje, trpi, gladuje i ćuti, ali oko Rusije nema šta da kaže. Zašto Hrvatskoj nije ništa rečeno, zbog zabranjene ćirilice. Ili zašto nije osuđena intervencija Francuske u Mali…

Zašto je zapad okupirao Irak. Lagali su da imaju oružje za masovno uništenje.Napali su i okupirali Libiju, u kojoj se i danas gine, a njenog predsednika ubili banditi,a okupatori su aplaudirali, kao i kada je obešen Sadam. Okupirali su i Avganistan, nije im se svidela vlast. Jemen i dalje ratuje, reč nisu progovorili kada je Egipatski sud osudio više od 500, pre svega ljudi, čiju su organizaciju oni doveli na vlast, a posle im se nije svidela. Čije interese štite Francuzi u Maliju, i zašto u Siriji naoružavaju teroriste, šalju plaćenike. Zašto stalno prete Iranu, a već godinama drže u izolaciju narod Severne Koreje. Sve zbog nafte i prirodnih bogatstava. Hiljade ubijenih za njih su samo brojke.

Ali šta će im Srbija. Neće Ruski uticaj u Srbiji, da ugrozi Američki uticaj. Nije valjda da su zemlje kroz koje prolaze cevi za Ruski gas sami Ruski prijatelji. Njima treba gas, kao i Srbiji Južni tok, moderne železnice, Ruske investicije. Tu nema uticaja, to je samo ekonomija, što oni dobro znaju. Ona je samo na strani Srbije i iskreno je štiti i želi da pomogne onoliko koliko vlasti u Srbiji budu iskreni i sebe štite. Od Rusije do danas nismo imali štetu, ali od Amerike i zapada i te kakve. Prvo su nas bombardovali, rušili i ubijali, a zatim nam oduzeli teritoriju i nastavljaju da nas muče, ucenjuju, postavljaju uslove, siromašniji smo nego ikad, bolesniji, gladniji i besposleniji nego ikada, a uzrok tome su ,,naši prijatelji„ a ne Rusija. Zato podleći još jednom pritisku, koji već traju decenijama i Rusiji, uvesti sankcije, ili osuditi Krimsku akciju, značilo bi odreći se prijatelja i zauvek Kosova i Metohije.

(Vidovdan.org)

KOMENTARI



2 коментара

  1. velimir says:

    TEKST JE ODLIČAN . AKO NAS NEKO BUDE POSVAĐAO SA BRAĆOM RUSIMA , MISLIM DA ĆE BITI MNOGO GADNO ZA NJEGA. ŽIVELA RUSIJA ŽIVELA SLOBODNA SRBIJA

  2. Dragan says:

    Bravo, veći patriotizam nisam skoro video ni kod "pravih" ni "velikih" srba. Mada ništa novo bilo je toga i pre: Ivo Andrić, Meša Selimović... Daće bog da ih bude i u buduće.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u