НЕЛА КУБУРОВИЋ НА СЕДНИЦИ СБ УН О КОСОВУ: „Неприхватљиво је да Приштина наставак дијалога користи као СРЕДСТВО УЦЕНЕ!“

NELA KUBUROVIĆ NA SEDNICI SB UN O KOSOVU: „Neprihvatljivo je da Priština nastavak dijaloga koristi kao SREDSTVO UCENE!“

16 maja 2017

Ministarka pravde Nela Kuborović upozorila je danas Savet bezbednosti UN na neprihvatljiv manir Prištine da se dijalog i proces normalizacije odnosa tretiraju kao sredstvo ucene prema srpskoj strani i evropskim partnerima.

Srbija, istakla je ministarka, uprkos brojnim izazovima, nastavlja da konstruktivno, odgovorno i posvećeno učestvuje u dijalogu, sa ciljem rešavanja otvorenih pitanja u statusno neutralnom okviru i doprinosa stabilizaciji prilika i stvaranju uslova za nesmetani napredak regiona Zapadnog Balkana ka članstvu u EU.

Kuburović je ukazala da je ovakav stav Prištine kulminirao početkom marta kada je kosovska skupština usvojila rezoluciju o prekidu dijaloga, koji se faktički vezuje za sudbinu jedne osobe koja se tereti za najmonstruoznije zločine.

Usledile su, podsetila je, i otvorene pretnje albanskih političkih lidera iz regiona prekrajanjem granica i stvaranjem tzv. „velike Albanije“ u slučaju da njihove ambicije u pogledu evro-integracija ne budu zadovoljene po ubrzanoj proceduri.

– Uprkos tome da dogovor o uspostavljanju ZSO predstavlja najvažniji deo Prvog sporazuma o normalizaciji odnosa i ključno pitanje za opstanak srpskog naroda na KiM, ni u proteklom periodu nije bilo značajnijih pomaka na tom planu- navela je i dodala da problem neće rešiti tek po koja uzgredna javna kritika upućena Prištini.

Potrebno je, kazala je, da se čuje ujedinjeni glas naših evropskih partnera i članica SB o neophodnosti da Priština što skorije izvrši svoje obaveze po pitanju ZSO.

Kuburović je istakla da ono što se dogovori nije i ne može biti mrtvo slovo na papiru. „Više nisu dovoljne prazne reči, potrebna su konkretna dela“, navela je.

Srbija je, kazala je ministarka, iskreno posvećena očuvanju mira i primarno zainteresovana da se sačuvaju životi i imovina svih stanovnika Pokrajine i stvore uslovi za održivi povratak interno raseljenih lica.

Ukazala je, međutim, da je aktuelna situacija na KiM daleko od toga, na šta, kako je rekla, ukazuje i izveštaj Generalnog sekretara.

Problemi sa kojima se suočavaju pripadnici nealbanskih zajednica, kao i intenzivna antisrpska kampanja doprineli su, istakla je, održavanju konstantnog nivoa etnički motivisanih napada na Srbe.

U prilog tome je kao eklatantan primer navela nedavne, kako je rekla, užasavajuće pretnje poslanika Alijanse za budućnost Kosova Dauta Haradinaja da, ukoliko postupak protiv njegovog brata, Ramuša Haradinaja ne bude po volji Albanaca, na KiM neće preostati da živi nijedan Srbin.

Primetila je da je za pohvalu reakcija koja je s tim u vezi usledila od šefa Unmika Zahira Tanina, ali je dodala da pravosudni sistem na KiM ne sme ostati nem pred ovakvim govorom mržnje i pretnjama novim etničkim čišćenjem preostalih Srba.

– istinskog pomirenja ne može biti bez procesuiranja svih zločina, bez izuzetka i bez spremnosti za suočavanje sa odgovornošću za ratne zločine u sopstvenim redovima. Porazna je činjenica da nema nijednog pravosnažno osuđenog ubice za oko 1.000 ubijenih Srba u periodu posle završetka sukoba do danas. To ne može biti put za istinsko pomirenje već samo za predstavu o pomirenju u režiji promotera kosovskog projekta- istakla je dalje Kuburović.

Nekažnjivost za počinjene zločine se ne sme dozvoliti ni tolerisati, rekla je i istakla da je ovo ozbiljan test za celokupno članstvo UN, da pokažemo da su pravo i pravda iznad politike i da su sve žrtve jednake u svom stradanju.

– Upravo zbog toga Srbija smatra sramnom, protivpravnom i skandaloznom odluku francuskog suda u Kolmaru da odbije ekstradiciju Ramuša Haradinaja koji je osumnjičen za najteže ratne zločine- istakla je ministarka pravde idodala da Sud pritom nije naveo ni jednu činjenicu kojom dokazuje da nisu ispunjene pretpostavke iz Evropske konvencije o ekstradiciji, iz 1957, a koju su ratifikovale Francuska i Srbija.

Ova odluka Suda, navela je, predstavlja povredu univerzalnog principa međunarodnog prava o sprečavanju nekažnjivosti ratnih zločina, a posebno je neprihvatljiva i neosnovana konstatacija da bi ekstradicija Ramuša Haradinaja Srbiji imala izuzetno teške posledice po njega.

– Zločini i nečuvena zverstva nad civilima srpske nacionalnosti, ali i Albancima koji im nisu bili podobni, počinjeni od terorističke organizacije OVK, čiji je jedan od vođa bio i Ramuš Haradinaj, su u najmanju ruku zastrašujući. Užasna su svedočanstva o brutalnim i višestrukim silovanjima, torturi, batinjanima, mučkim ubistvima od pripadnika OVK- rekla je Kuburović.

Poručila je da se varaju svi oni koji smatraju da je odluka francuskog suda pobeda kosovskih Albanaca.

– Nije to pobeda kosovskih Albanaca već pobeda zločina, i nije to naš poraz, već poraz prava i pravde. Naša je moralna i svaka druga obaveza da, pre svega zbog žrtava, nastavimo svoju borbu za pravdu i istinu. Od toga nećemo odustati jer naše žrtve nisu manje vredne- navela je.

A upravo je to, kazala je, poruka koju šalju oni koji su ovakvu, politički motivisanu, odluku doneli ali i oni koji su zločinca Ramuša Haradinaja u Prištini dočekali vatrometom – da ubijanje Srba nije i ne treba da bude kažnjivo.

Albanski politički lideri u Prištini bi, poručila je, konačno trebalo da shvate da je i kažnjavanje ratnih zločinaca deo procesa normalizacije odnosa, i da stajanje na stranu čoveka za kojeg se osnovano sumnja da je činio zločine protiv Srba, Roma, ali i svojih sunarodnika, samo doprinosi produbljivanju međunacionalnog jaza na KiM, a one koji tamo žive udaljava od vladavine prava i demokratskog društva.

– Kao da nisu bili dovoljni zločini počinjeni 1998-99. godine, Ramuš Haradinaj nastavlja da preti nasilnim oduzimanjem teritorije Srbije i nasilnim prekrajanjem njenog Ustava, uz poziv da SAD pruže pomoć, jer će u suprotnom Albanci sami „završiti posao između Srbije i Kosova- istakla je Kuburović.

Ona je ukazala da je na KiM sve krenulo od laži koje su plasirali ljudi poput Vilijama Vokera koji danas čak ni ne krije svoje velikoalbanske ambicije i projekte, a poznato je da se protivi i Specijalnom sudu koji treba da procesuira zlodela počinjena od strane tzv. „Oslobodilačke vojske Kosova“ (OVK).

Istakla je da je Voker, tada na čelu Kosovske verifikacione misije OEBS bio dužan da postupa objektivno i nepristrasno, ali je da je zloupotrebio svoj mandat i misiju OEBS-a radi ostvarivanja ciljeva koji su danas razotkriveni i sastoje se u formiranju nezavisnog „Kosova“ i „velike Albanije“.

Navela je da Verifikaciona misija na čijem je čelu bio Voker nikada nije delovala u punom sastavu i svi verifikatori su povučeni neposredno pred agresiju na SRJ, na osnovu odluke Valijama Vokera od 20. marta 1999.

Neostvarivanje misije OEBS-a i vršenje velikog pritiska na Helenu Rantu da svoj forenzički izveštaj modelira prema željama Vilijama Vokera, slanje lažnog izveštaja o navodnom masakru civila u selu Račak, sami za sebe, a posebno u kontekstu nedavnih izjava Vokera o planu stvaranja „velike Albanije“, jasno govore da je delovao na način koji predstavlja zloupotrebu mandata OEBS-a a time kršenje rezolucije SB 1203 (1998), rekla je Kuburović.

– U tom kontekstu, uloga Vilijama Vokera se ne može okarakterisati na drugi način do korišćenje pozicije u jednoj respektabilnoj međunarodnoj organizaciji (OEBS-u) kako bi se stvorili politički uslovi za donošenje odluke o agresiji na SRJ- rekla je Kuburović i dodala da to potkrepljuje i nedavna izjava Viktorije Nuland koja potvrđuje da su SAD dvadeset godina ulagale u nezavisnost „Kosova“.

Način na koji je postupao Vilijam Voker i upotreba oružane sile protiv SRJ se ne može kvalifikovati na drugačiji način do kao flagrantno kršenje načela na kojima se temelji Organizacija UN, rekla je Kuburović.

Podsetila je da je odluka o upotrebi oružane sile protiv SRJ doneta i izvršena bez autorizacije SB, od istih onih zemalja koje se i danas zalažu za priznavanje kosovske nezavisnosti, čime su, kako je istakla, prekršena suverena prava Srbije, što podriva autoritet SB i njegovu ulogu u ostvarivanju osnovne dužnosti očuvanja mira i bezbednosti.

– Protivpravna odluka o agresiji na SRJ usledila je prvenstveno na osnovu izveštaja Vilijama Vokera, iako na KiM 1998-1999 godine nije bilo humanitarne katastrofe niti progona kosovskih Albanaca- rekla je Kuburović.

Podsetila je i da je u isto vreme u kome je Voker bio na čelu Verifikacione misije, primera radi, nemačko Ministarstvo spoljnih poslova (12.01.1999) u jednom dopisu sudu u Triru, ukazalo da operacije jugoslovenskih i srpskih snaga bezbednosti nisu bile usmerene na kosovske Albance kao etničku grupu, već na militantne protivnike i njihove navodne sledbenike.

Stanovište o navodnoj „humanitarnoj intervenciji“ na KiM, nije bilo stanovište SB niti bilo kog kredibilnog tela, konstatovala je Kuburović i ukazala da su činjenice koje leže u osnovi kvalifikacije da je potrebna vojna intervencija u to vreme bile sporne i prilagođene potrebama NATO-a da započne oružanu agresiju protiv SRJ.

– Agresija na SRJ je rezultirala velikim razaranjima, stradanjima, kao i proterivanjem ogromnog broja srpskog i drugog nealbanskog stanovništva sa teritorije KiM. Danas činjenice jasno potvrđuju da se protiv Srbije delovalo planski, sračunato a ne radi zadovoljavanja međunarodne pravde- istikla je Kuburović.

Ona je upozorila da je na KiM i dalje na delu veoma rasprostranjena sistematska ugroženost ljudskih prava pripadnika nealbanskih zajednica.

– Brojni su incidenti koji potvrđuju da je bezbednost na KiM i dalje nestabilna i podložna opasnosti od eskalacije nasilja, pri čemu su po pravilu najugroženiji povratnici u nacionalno mešovitim sredinama. Ovom pitanju bi u izveštajima generalnog sekretara trebalo posvetiti veću pažnju- istakla je Kuburović.

U prilog tome ona je navela da se u proseku beleži 10-15 etnički motivisanih napada mesečno, što je praćeno i konstantno prisutnom kampanjom zastrašivanja Srba, pri čemu vinovnici ostaju nekažnjenjeni.

Kao primer je navela protest grupe Albanaca u selu Ljubožda kod Istoka, gde se nedavno vratilo 13 srpskih porodica, što je, kako je istakla, dokaz da KiM mora da pređe još dug put do multietničkog društva u kojem će svi stanovnici biti tretirani jednako.

Ministarka je konstatovala da odsustvo odgovarajuće institucionalne reakcije predstavlja prećutno prihvatanje, pa čak i podršku nastavku ovakve prakse.

– Ne može biti skladnog suživota na području na kome se beleži niža stopa povratka raseljenih nego na najkrvavijim postkonfliktnim područjima od svega 1,9 odsto- rekla je.

Napominjući da se više od 200.000 interno raseljenih nalaze u centralnoj Srbiji, Kuburović je ukazala da su ključne prepreke povratku stalni napadi na srpske i druge nealbanske povratnike, pljačke, skrnavljenje kulturnog i verskog nasleđa, politički motivisani krivični postupci protiv raseljenih lica, kao i nemogućnost ostvarivanja prava na povraćaj imovine.

„Poseban izazov bezbednosti u našoj južnoj Pokrajini je u proteklom periodu predstavljao i trend nastavka procesa povratka islamističkih boraca sa bliskoistočnih ratišta i jačanja političkog i verskog ekstremizma“, navela je Kuburović.

Istakla je i da se Srbija oštro protivi uspostavljanju oružanih snaga na KiM suprotno rezoluciji SB UN 1244 (1999) i Ustavu Srbije, te dodala da nastojanja u tom pravcu predstavljaju ništa drugo do pokušaj podsticanja novih tenzija i to u izuzetno osetljivom momentu.

U daljem obraćanju Kuburović je rekla da dijalog Beograda i Prištine, koji se vodi pod pokroviteljstvom EU, Srbija smatra najprikladnijim sredstvom za izgradnju poverenja između srpskog i albanskog naroda na KiM, ali i važnim mehanizmom za podršku naporima EU usmerenim na učvršćivanje mira, stabilnosti i procesa evropskih integracija u našem regionu.

Ukazala je, međutim, da dijalog u aktuelnom momentu ne donosi rezultate u meri u kojoj bi to mogao zahvaljujući nekonstruktivnom stavu Prištine i evidentnom nedostatku volje da se dogovoreno sprovede.

„Da bi dijalog bio istinski svrsishodan ne sme biti zloupotrebljavan kao platforma za nametanje interesa jedne strane na bazi nerealnih očekivanja Prištine da normalizacija ne može da predstavlja ništa drugo do priznanje njene jednostrano proglašene nezavisnosti od strane Srbije“, navela je ona.

I ovog puta Kuburović je u ime Srbije apelovala na države koje nisu priznale kosovsku nezavisnost ostanu dosledne u svom principijelnom poštovanju međunarodnog prava i Povelje UN, a one koji su to učinile da svoje odluke preispitaju.

Kuburović je istakla da Srbija pridaje izuzetan značaj radu UNMIK i smatra da su Misiji UN neophodni adekvatni, pojačani kadrovski i finansijski kapaciteti kako bi mogla da odgovori svim zahtevima u implementaciji svog mandata. Istovremeno smo svesni da misija radi u okruženju koje joj nije naklonjeno, često uz izraženu netrpeljivost albanske zajednice.

– U tom kontekstu shvatamo i pristup UNMIK da situaciju na terenu nastoji da predstavi umerenijim tonovima, uz uzdržavanje od ocena koje bi neizostavno morale da budu veoma kritičke prema Prištini, što može da vodi i pogrešnim i pojednostavljenim zaključcima- zaključila je Kuburović.

Izveštaj je na početku sednice predtsavio šef Unmika Zahir Tanin.

U izveštaju o radu Unmika koji obuhvata period od 16. januara do 15. aprila generalni sekretar UN Antonio Gutereš izrazio je zabrinutost zbog prepreka koje ometaju napredak u dijalogu Beograd-Priština i sprovodjenje dogovora iz dijaloga, kao i zbog porasta nacionalizma.

Gutereš je naveo da je dijalog Beograd-Priština u kojem posreduje EU „najbolji dostupan mehanizam za mirno razrešenje razlika u korist obe strane“ ali da je sprovodjenje dogovora iz dijaloga u razmatranom periodu bilo „ekstremno sporo“.

On je konstatovao i da „nije preduzet nijedan konkretan korak ka uspostavljanju Asocijacije/Zajednice opština sa srpskom većinom na Kosovu“, kao i da je „porast etničko-nacionalističkih osećanja razlog za ozbiljnu zabrinutost“.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *