Нема милости за Србе

Nema milosti za Srbe

17 juna 2015

boris-aleksic-L1 76777Piše: Boris Aleksić

Vučićeva poseta Sjedinjenim državama je potvrdila da na Zapadu nema milosti za Srbe. Ona se odigrala munjevitom brzinom, bez značajnijih sastanaka pa su pojedini dnevni listovi odlučili da spisak ultimatuma upućenih Srbiji objave u svojim štampanim izdanjima, kao podsetnik premijeru. Vašington i Brisel očekuju od poslušnika u Beogradu potpunu izdaju Kosova i Metohije, pomoć u rušenju Republike Srpske i zaoštravanje odnosa sa Moskvom. Ili kako oni kažu „Trajno rešenje odnosa Beograda i Prištine, kao i pristanak Srbije na slabljenje Republike Srpske“[i] i „saradnju sa susedima i u tom smislu ‘prizemljivanje’ Dodika i Republike Srpske“ kao i „jasno opredeljenje prema konfliktu u Ukrajini“[ii]. Tako se još jednom pokazalo da Beograd bez pomoći Moskve ne može da zaštiti svoje nacionalne interese.

Rezolucija VB – po modelu Ruande

London i Vašington su iskoristili priliku i ponudili dve rezolucije o Srebrenici. Oba dokumenta proglašavaju Srbe krivim za „genocid“ dok američki nacrt ima odredbu kojom se pored Srpske i Srbija označava odgovornom za zločin. Autori rezolucija se nisu potrudili da navodu precizne informacije o broju stradalih u BiH. Naravno srpske žrtve ni ne pominju, ali zahtevju kazne za negiranje navodnog genocida. U godini u kojoj se obeležavaju dve decenije Dejtonskog sporazuma, kojim je priznato postojanje Republike Srpske, Zapad se svojski trudi da Srbima oduzme još jednu teritoriju. Britanija je pripremila Rezoluciju o Srebrenici za Savet bezbednosti UN kojom se: „Apeluje na sve države (na svetu) da razvijaju obrazovne programe koji će usaditi u buduće generacije lekcije koje su naučili iz prošlih genocida“. Rezolucija se poziva na presude Tribunala u Hagu. Britanski predlog je rađen po modelu rezolucije o genocidu u Ruandi koja je 2014. godine doneta povodom 20 godina genocida u toj zemlji, ali deo teksta sadrži i formulacije koje su novina, poput „najoštrije se osuđuje genocid u Srebrenici“ i „osuđuje se svako negiranje genocida“. Reč „genocid“ pominje se 33 puta, a pomirenje samo 2 put.[iii]

Rezolucija SAD – Šta to beše agresija?

Predlog rezolucije u Kongresu SAD pripremio je Kristofer Smit, republikanski kongresmen i bivši katolički misionar iz Nju Džerzija, a ona bi trebala da izrazi stav američkog predstavničkog tela po ovom pitanju. Iza nje je svojim potpisima stalo 28 republikanaca. Smit u ovom dokumentu ističe da su Srbi odgovorni za agresiju i etničko čišćenje (u BiH) počev od 1992. godine. On tvrdi da je Srebrenica bila među najtežim zločinima počinjenim u BiH koji su izvršili bosanski Srbi uz pomoć režima Slobodana Miloševića. Kao posebne slučajeve koji potkrepljuju njegove tvrdnje on navodi predmete u kojima su optuženi Radovan Karadžić i Ratko Mladić, iako u njima nisu donete pravosnažne presude. Na kraju bivši katolički misionar ide čak dalje od Tribunala u Hagu i sve akcije srpskih snaga u BiH koje podrazumevaju „politiku agresije“ i „etničkog čišćenja“ od 1992. do 1995. godine proglašava genocidom. Smit rezolucijom uvodi obavezu nadležnim telima SAD da uzimajući u obzir Srebrenicu nastoje da spreče slične zločine širom sveta imajući posebno u vidu Siriju, Centralnoafričku Republiku i Burundi.[iv]

Kristofer Smit u svom predlogu rezolucije o Srebrenici upotrebljava pojmove čije značenje mu očigledno nije potpuno jesno. Kada pominje agresiju on nesvesno govori o najtežem zločinu po međunarodnom pravu – zločinu protiv mira koji nije u nadležnosti Tribunala u Hagu. Zločin protiv mira prema Članu 6. Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu obuhvata planiranje, pripremanje, započinjanje ili vođenje agresivnog rata. Takođe, Rezolucija Generalne skupštine OUN od 14. decembra 1974. godine (Res. 3314 – XXIX) sadrži detaljnu definiciju agresije.[v] Iz zločina protiv mira proizilaze svi zločinu u ratu uključujući i genocid. Upravo su zapadne sile razbijanjem SFRJ počinile ovaj zločin. To je i razlog zbog kojeg ove države nisu želele da u nadležnost Tribunala u Hagu uđe i ovo delo. Kada govorimo o presudama samog Tribunala treba podsetiti da je njima potpuno degradiran pojam genocida. Kako ističe Majkl Mandel u predmetu generala Radislava Krstića „koncept genocida osim kao čista propaganda izgubio je svaku vezu sa holokaustom kao programom istrebljenja čitavih naroda.“ Isto tako broj ubijenih civila u Iraku je od 24 do 30 puta veći od broja navodno poginulih muslimanskih civila u BiH, ali zločini SAD u Iraku nisu proglašeni genocidom.[vi] Ovom treba dodati da su muslimanske bande u Srebrenici i okolini ubijale sve srpsko na šta su naišle, uključujući tu i decu i žene, čime su počinile genocid nad Srbima.

Vučić je zaboravio Istinu i prigrlio Laž

Od Londona i Vašingtona Srbi mogu da očekuju uvek najgore, međutim po pitanju navodnog srpskog genocida u Srebrenici, zvanični Beograd je utihnuo. Braneći zločinca Nasera Orića muslimani u Sarajevu su otkazali planiranu posetu Tomislava Nikolića tom gradu.[vii] Za razliku od njih Aleksandar Vučić se pred kamerama prenemaže i odbija da iznese svoj stav o Srebrenici i predloženim rezolucijama. Premijer ni posle četiri dana nije uspeo da odluči da li će ići u Srebrenicu. Kako sam tvrdi „njegov odlazak zavisi od bezbroj faktora“ ali pošto nije video tekst rezolucije još ne može da odluči.[viii] U međuvremenu Ivica Dačić novinarima objašnjava sadržinu britanske rezolucije.[ix] Još je nebuloznije objašnjenje ministra pravde Selakovića koji na pitanje novinara o engleskoj rezoluciji potvrđuje da je Vučićeva javna izjava, zaista bila javna! „Mislim da je to obraćanje premijera bilo apsolutno jasno – da se suzdržimo bilo kakvih priča koje mogu ukazivati na medijski senzacionalizam. Mislim da su do sada iznesene informacije apsolutno jasne i koncizne i ne bih lično dalje ulazio u komentarisanje“, naveo je Selaković.[x]

Premijer je svojim poltronima uterao strah u kosti i zabranio im je da govore o Srebrenici. Doduše, Vučić je ranije izjavio da se stidi što pripada istom narodu kao oni koji su počinili „stravičan, jezivi zločin“ u Srebrenici.[xi] Međutim još 2005. godine lider naprednjaka, tada generalni sekretar SRS-a, priredio je film „Istina“ o zločinima nad Srbima u bivšoj Jugoslaviji. On je emitovan u prepunom Sava Centru, pred Njegovom Svetošću patrijarhom Pavlom i porodicama žrtava. Film je pra­tio hr­o­no­lo­gi­ju do­ga­đa­ja, od ras­pa­da Ju­go­sla­vi­je do NA­TO agresije 1999. godine. Obuhvatio je i zločine nad Srbima u Srebrenici. Kako su javili mediji ne zna se da li je pri­sut­ni­ma te­že pa­lo muč­no sve­do­če­nje za­ro­blje­nog hr­vat­skog bo­jov­ni­ka ko­ji je do de­ta­lja opi­si­vao ka­ko je, „po na­re­đe­nju pret­po­sta­vlje­nih“ za­klao dve de­voj­či­ce u Vu­ko­va­ru, na­o­či­gled maj­ki ili, ka­ko čla­no­vi po­ro­di­ca nad ma­sa­kri­ra­nim le­še­vi­ma svo­jih naj­mi­li­jih sve­do­če o zver­stvi­ma hr­vat­skih i mu­sli­man­skih voj­ni­ka. Mno­gi u sa­li ni­su mo­gli do kra­ja da od­gle­da­ju po­tre­sne sce­ne, kao što su za­ro­blja­va­nje i bru­tal­na li­kvi­da­ci­ja če­tvo­ri­ce srp­skih voj­ni­ka u oko­li­ni Vo­zu­će. Uža­sno je bi­lo gle­da­ti pri­zor ka­ko iz­be­zu­mlje­ni mudžahedin li­ku­je nad nji­ho­vim una­ka­že­nim te­li­ma. Ni­šta ma­nje po­tre­sne ni­su bi­le ni sce­ne stra­da­nja Sr­ba na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji, ali i u NA­TO agresiji. Skupu su pri­su­stvo­va­le i Na­da i Svje­tla­na Ro­gić – su­pru­ga i ćer­ka Ra­de­ta Ro­gi­ća za­ro­blje­nog srp­skog voj­ni­ka iz San­skog Mo­sta ko­me je po­sle svi­re­pog ubi­stva mu­dža­he­din od­se­kao gla­vu. One su na­pu­sti­le sa­lu pre po­čet­ka pri­ka­zi­va­nja fil­ma „Isti­na“ jer to ni­su mo­gle da gle­da­ju. Ra­de­to­va ćer­ka ni­ka­da ni­je vi­de­la sce­ne i na­čin na ko­ji joj je otac ubi­jen.[xii] Vučić Istinu više ne pominje. On srpski narod svakodnevno bombarduje lažima.

Moskva se bori za Istinu

Međutim, ono što zvanični Beograd ne sme, Moskva sme. I ne čekajući Vučića, koji sramno ćuti i ne uzima srpski narod u zaštitu, šef Odbora za inostrane poslove Državne dume Saveta Ruske Federacije Aleksej Puškov ocenio je da nije bilo genocida u Srebrenici. On je dodao da rezolucija predstavlja pokušaj da se Srbija zavadi sa muslimanskim narodima i ukazao da nije neophodno da se taj dokument usvoji, uz obrazloženje da bi od njegovog donošenja bilo više štete nego koristi. „To je upravo ona istorija koja treba da legitimiše sadašnju politiku Zapada“, rekao je Puškov i pojasnio da bi to značilo da je Zapad pravilno postupio kada je priznao otcepljeno Kosovo i Metohiju te da ono, ukoliko se prizna genocid u Srebrenici, može da bude član EU i UN. Puškov dodaje da se postavlja pitanje zašto Zapad onda sve ostale slučajeve, kada su očigledno bili zločini na teritoriji Evrope, ne posmatra kao genocid. On je konstatovao da se na teritoriji istočne Ukrajine, konkretno u Donjecku i Lugansku, desio genocid i da je pred očima Evrope ubijeno oko 6.500 ljudi i da ta ista Evropa i Zapad ćute o tome.[xiii]

Rusi su opet pokazali da su veći Srbi od Srba na vlasti i da za razliku od Vučićevog režima štite nacionalne interese Republike Srpske i Srbije. Logično bi bilo da Beograd okrene leđa Zapadu koji mu otima KiM i RS i u savezu sa Moskvom potraži bolju i izvesniju budućnost.

[i] http://www.blic.rs/Vesti/Politika/565767/Merkelova-ovo-trazi-od-Vucica

[ii] http://www.blic.rs/Vesti/Politika/564820/SAZNAJEMO-Americki-uslovi-Srbiji-Vucicu-nudimo-ono-sto-je-Milosevic-odbio

[iii] http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/vesti/sta-pise-u-britanskoj-rezoluciji-o-genocidu/ i http://www.blic.rs/Vesti/Politika/567700/SAZNAJEMO-Britanci-traze-da-genocid-udje-u-udzbenike

[iv] H.Res.310 — 114th Congress (2015-2016)

[v] Dr. Smilja Avramov i dr. Milenko Kreća, Međunarodno javno pravo, Beograd, 1997, str. 284 i 533.

[vi] Edvard S. Herman i Dejvid Piterson, Politika genocida, Vesna info Beograd 2010, str. 47 i 48.

[vii]http://www.blic.rs/Vesti/Politika/567850/Izetbegovic-Nikolic-nepozeljan-u-Sarajevu-zbog-hapsenja-Orica

[viii] http://www.blic.rs/Vesti/Politika/567236/Vucic-Hocu-li-ici-u-Srebrenicu-odlucice-Srbija-a-ne-SAD-Britanija-ili-Rusija

[ix] http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Ivica-Dacic-U-rezoluciji-jednom-pomenuli-pomirenje/lat/185931.html

[x] http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=154535

[xi] http://www.nspm.rs/hronika/aleksandar-vucic-srebrenica-je-stravican-zlocin-srbi-ne-moraju-da-zive-u-istoj-drzavi.html

[xii]http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D0%B4%D1%80%D1%83%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE.395.html:171838-Samo-istinabrani-Srbe

[xiii] http://www.blic.rs/Vesti/Politika/568005/Puskov-U-Srebrenici-nije-bilo-genocida

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. teletabis says:

    Nisu Rusi veći Srbi od nas samih, nego ove političke barabe su kukolj u srpskom rodu. Zbog ovih sadašnjih izdajnika moramo se izviniti Vuku Brankoviću. Ovi se i ne pojave na bojnom polju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *