NEMAČKI FILOZOF: Širenje Evropske unije je jedna vrsta imperijalizma

NEMAČKI FILOZOF: Širenje Evropske unije je jedna vrsta imperijalizma

31 јула 2014

Julian nida Rumelin 3622Zapadne zemlje ne primećuju istu tendenciju kod sebe kada umerenu politiku Rusije proglašavaju za neoimperijalizam, ističe poznati nemački filosof, bivši ministar kulture Savezne Republike Nemačke Julijan Nida-Rumelin.

U tekstu koji je objavio nemački list Stern, on upozorava da takvi dvojni standardi mogu dovesti do ozbiljnih sukoba.

Kao i tokom rata u Iraku, mediji se ne suprotstavljaju ideologizaciji spoljne politike Zapada, konstatuje Nida-Rumelin, već Rusiju stalno optužuju za neoimperijalizam. Međutim, takva politika, negoduje ovaj filosof, usmerena je na stvaranje imperije, uspostavljanje kontrole nad novim teritorijama i narodima.

Politika Velike Britanije u XIX veku bila je imperijalistička; neku vrstu imperijalizma imao je i Sovjetski Savez prema državama – satelitima, a sfera uticaja savremene Rusije značajno se smanjila u poređenju sa sovjetskom epohom, ističe filosof, tako da Rusija danas, bez obzira na veliku teritoriju, zaostaje za sovjetskom imperijom po broju stanovnika, ekonomskoj i vojnoj moći.

Zato je „prilična drskost“ u ovakvim uslovima govoriti isključivo o neoimperijalizmu Rusije, smatra filosof.

Sjedinjene Države su se tokom poslednjih decenija ponašale istinski kao imperijalna država, „koja je smatrala da ima pravo da odlučuje koji je režim legitiman, a koji nije, odnosno koga traba svrgnuti,kao u Iraku ili Libiji, a koga treba podržati, u Saudijskoj Arabiji ili Avganistanu“.

A sa aspekta stečenih teritorija Evropsku uniju treba smatrati još većom imperijalnom silom nego SAD. Pri tom EU svoju teritoriju i sferu uticaja širi u „mekoj formi“, uz pomoć „ekonomskog prosperiteta kao mamca“, a ne pretnjom primenom vojne sile, kao što to čine SAD. Na put punopravnog članstva u EU zemlje stupaju tako što potpisuju sporazum o asocijaciji – a za taj proces, piše Nida-Rumelin, karakteristična je „neobična spoljnopolitička naivnost“.

U slučaju sa Ukrajinom ova strategija je pretrpela poraz, ističe filosof.

U Briselu su nastojali da zemlju na čijoj se teritoriji nalazi Crnomorska flota RF učine članicom EU. Bili su predlozi da se ona integriše u evropsku privredu, iako Ukrajina za to uopšte nije bila spremna, sudeći po visini njenog BDP. Zemljom vladaju oligarsi, bez obzira koje snage pobeđuju na izborima – proevropske ili proruske.

„Stvara se utisak da je svojom strategijom širenja na istok EU imala za cilj da Rusiji oduzme poslednju zonu njenog ekonomskog uticaja. U svakom slučaju, upada u oči činjenica da se ni jednom nije raspravljalo o predlogu Vladimira Putina da se formira zona slobodne trgovine od Lisabona do Vladivostoka, dok su se Ukrajini i drugim zemljama u regionu sve češće davale primamljive ponude“ – zaključuje Nida-Rumelin.

Pri tom, napominje autor, EU i SAD imaju nameru da stvore jedinstvenu zonu slobodne trgovine (Transatlantsko trgovinsko-investiciono partnerstvo), što bi Rusiju lišilo privilegovanog pristupa evropskom tržištu.

Nida-Rumelin poziva novinare da uključe „spoljnopolitičkku maštu“ i zamisle situaciju u kojoj se našla ruska vlada: „Na istoku je duga granica sa Kinom – drugom supersilom, koja postaje sve agresivnija, na jugu – rastući islamizam, na zapadu – proces otkidanja „tampon država“ Istočne Evrope“.

Ako i za ovo nema dovoljno mašte, autor teksta predlaže da se zamisle SAD u sličnoj situaciji:

„Znamo kako su Sjedinjene Države reagovale kada su izgubile zonu uticaja na jugu, kada su pali režimi u Južnoj Americi koje je podržavala CIA i bile izabrane socijalističke vlade. Zamislite da su Kanada i Meksiko potpisali sporazum sa Ruskom Federacijom ili čak stupili u ruski vojni savez. Zar bilo ko ozbiljan misli da bi SAD mogle to da otrpe?“.

Na taj način, zaključuje nemački filosof, optužbe na račun Rusije su „jasan primer dvojnih standarda i raznih ocena sličnih situacija“.

Prekori za neoimperijalizam, zaključuje Julijan Nida-Rumelin, izgledaju kao propaganda rata i samo vode zaoštravanju situacije u Ukrajini, a do čega može dovesti slična eskalacija, pokazuje predistorija Prvog svetskog rata.

(Za Fakti.org preveo: Goran Šimpraga)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u