NEMAČKI NOVINAR OTKRIVA: Amerikanci razmatraju da raznesu nuklearnu elektranu u Ukrajini i okrive Ruse

NEMAČKI NOVINAR OTKRIVA: Amerikanci razmatraju da raznesu nuklearnu elektranu u Ukrajini i okrive Ruse

10 новембра 2014

Ulfkotte4Udo Ulfkote, bivši urednik Frankfurter Allgemeine Zeitung-a i autor bestselera „Kupljeni novinari“ je u svom najnovijem intervjuu rekao kako su u njegov dom dolazili iz nemačkog Odeljenja za državnu bezbednost, opisujući svoju državu kao „banana republiku“. On tvrdi da želja ambicioznih novinara za slavom i bogatstvom sada indirektno kontroliše ono što mediji štampaju, a da „jedna pogrešna rečenica može da uništi karijeru slavnog novinara“.

Sledi izvod intervjua sa gospodinom Ulfkoteom:

Gospodine Ulfkote, rekli ste da ste dobili puno novca kako biste pisali proameričke članke. Koliko je profitabilno biti proamerički novinar u Nemačkoj?

„Nisam dobio novac, dobio sam poklone, poklone poput zlatnih satova, opreme za ronjenje i putovanja sa smeštajem u hotelima sa 5 zvezdica. Znam mnoge nemačke novinare koji su u nekom trenutku iskoristili to da kupe sebi vikendicu u inostranstvu.

Ipak, mnogo važnije od novca i poklona jeste činjenica da vam se pruža podrška ako pišete proameričke ili pro-NATO tekstove. Ako to ne radite, vaša karijera se neće pomaći, sedećete u kancelariji i sortirati pisma koja stižu uredniku“.

Na osnovu onoga što ste rekli, novinari se krišom korumpiraju, tako što im se omogućavaju putovanja sa plaćenim troškovima u SAD. Da li se ozbiljni profesionalci zaista tako jeftino prodaju?

„Kada letite za SAD iznova i iznova, a ne morate ništa da platite, dok ste usput pozvani da intervjuišete američke političare, sve se više približavate krugovima moći. Pošto želite da ostanete u okviru krugova elite, pišete tako da ih zadovoljite.

Svako želi da bude slavan novinar koji ima ekskluzivan pristup slavnim političarima. Međutim, dovoljna je jedna pogrešna rečenica i karijera slavnog novinara je gotova. Svi to znaju“.

Zašto ste tek sada odlučili da javno iznesete svoje mišljenje o nemačkom novinarstvu?

„Preživeo sam tri srčana udara, nemam više dece kojima treba moja podrška, a iz dana u dan posmatram Amerikance na vestima kako podgrevaju sledeći rat. Ovaj put se on odvija u Ukrajini protiv Rusije, ali igra je ista.

Čak ni potpuni idiot ne bi mogao da ne primeti jednostranu antiMoskovsku propagandu Amerikanaca nakon pada aviona MH17. Sada Amerikanci čak razmatraju i da raznesu nuklearnu elektranu u Ukrajini i okrive separatiste ili Ruse. Stalno se priča o tome. To je nesavesno!“.

Tvrdite da je Nemačka „banana republika“. Nije li to malo pregruba procena? Na kraju krajeva, Nemačka poseduje opozicione pokrete, pa čak i radikalne, a mediji se kritički odnose prema vlasti.

„Nakon što se emitovao taj prenos sa novinarima koji su koristili satiru da bi izrazili kritiku nemačkih medija – i iznad svega, kritiku proameričkog pokrivanja vesti – podnesene su tužbe i odvedeni su na sud.

To je savršen dokaz činjenice da je Nemačka banana republika: ne može se koristiti čak ni satira da se iskritikuje jednostrano pokrivanje vesti. Naše novine samo deluju kao da slobodno izveštavaju“.

Šta mislite o političarima koji su postali meta nemačkih novinara kao deo grupe „Ruskih simpatizera“ (Šreder, Gizi, Vageneht i drugi) i proruskih novinara?

„Ti „Ruski simpatizeri“ su dobro obrazovani, iskreni ljudi. Kažem to iako se ne slažem sa njima na političkom planu. Ipak, poštujem njihov integritet. Činjenica da su postali mete je tipično za banana republike kao što je Nemačka, gde se bilo koje odstupanje od mejnstrim mišljenja suzbija na grub način“.

Pomenuli ste da Nemačka još uvek krije činjenicu da je u martu 1988. godine, režim Sadama Huseina – tadašnjeg saveznika Zapada – počinio delo genocida u kurdskom gradu blizu iranske granice, koristeći hemijska oružja proizvedena u Nemačkoj.

Da li je moguće da nakon svih ovih godina nijedne novine, čak ni opozicione, nisu pisale o tome?

„Ne, pisali su o tome, ali im je trebalo godinu dana da to urade! Fotografisao sam Irance koji su otrovani nemačkim hemijskim oružjem pred očima SAD, ali to nije trebalo da dospe u javnost.

U to vreme su Iračani, Nemci i Amerikanci slavili svoju „poslednju“ pobedu nad Irancima. Smatram da je jezivo što su u Bagdadu slavili činjenicu da su zajedno otrovali ljudska bića.

I ja sam otrovan gasom – kasnije sam dobio rak. Učinio sam sve što sam mogao da zabeležim ono što se tamo dogodilo, u nadi da će izazvati međunarodno negodovanje. Ipak, to niko nikad nije objavio. Umesto toga, svi su slavili njihovu pobedu.

I dan-danas se pitam zašto nemačkim kancelarima nije bio problem da odu u Izrael i na kolenima mole Jevreje za oproštaj, a da nakon toga pobiju Irance svojim gasom kao drugorazredne građane. Da li ste ikad čuli da se neki nemački kancelar izvinio zbog toga u Teheranu?

Možemo zapaziti da nemački političari nisu ništa drugo do marionete SAD. Oni poslušno rade ono što im Vašington kaže. Mi smo i dalje kolonija SAD, banana republika i nismo slobodna država“.

Kažete da ste dobili informacije od obaveštajnih službi od Libiji, koje ste objavili pod svojim imenom. Takođe tvrdite da ste samo radili ono što su vam rekli CIA i BND?

Ipak, informacija je bila interesantna i tačna, da li je moguće da su se vaši interesi prosto poklopili? Na kraju krajeva, mogli ste odbiti da to objavite.

„Tako je, mogao sam da kažem ne. Znate, ADAC – najveći nemački automobilski klub – imao je radnika koji je radio za službu spašavanja helikopterom koji je odbio da tajno sarađuje sa BND-om. On je momentalno izbačen iz ADAC-a, a zatim završio na sudu, ali su sudije odlučile da osoba ne može da odbije saradnju sa BND-om i da je normalno da izgubi posao zbog opiranja. Da li shvatate? Nisam želeo da budem nezaposlen“.

Rekli ste da su obaveštajne agencije naredila da se izvrši racija vašeg doma 6 puta. Ali, ako ste objavljivali ono što su vam obaveštajne službe rekle da objavljujete, zašto su smatrali da je potrebno da vam pretraže kuću?

Ili, sa druge strane, ako ste još uvek dobijali informacije koje su obaveštajne službe pokušavale da sakriju, ne znači li to da ste još uvek bili nezavisan novinar, a ne „nezvanični agent CIA-e“?

„To je greška u prevodu – nisu obaveštajne službe naredile racije, već tajna državna policija. Ono što su nacisti nekada zvali Gestapo se sada zove Odeljenje za državnu bezbednost. Oni su došli i sproveli raciju 6 puta pod izgovorom da sam odavao državne tajne. Ovakve taktike zastrašivanja su tipične za banana republike“.

Kažete da bi objavljivanje ove knjige moglo da vam napravi probleme. Probleme koje vrste?

„Frankfurter Allgemeine Zeitung me je obavestio da će podneti sudske tužbe protiv mene zbog kršenja kriminalnih, građanskih i radnih propisa, ali i zbog korporativnih standarda u novinarstvu. To bi me moglo uništiti. Čuo sam da mnogi drugi žele da me strpaju u zatvor zato što sam ponovo obelodanio „državne tajne“. Možda bi mi vredelo da odletim za Moskvu kao Edvard Snouden i zamolim za azil. Sačekajmo da vidimo kako će lideri banana republike Nemačke odreagovati, zato što su iskompromitovani i svi mogu da pročitaju u mojoj najprodavanijoj knjizi kako se upravlja slobodnim novinama ovde i kako je demokratija u Nemačkoj samo iluzija“.

(Webtribune.rs)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Ljubomir Gjurceski says:

    Ma sve je to vec provereno i uradzeno ovde na Balkanu. Uni su ubijali i pravili masakre za koju su bili vinovni Srbi i zadnje Makedonci u selo Ljuboten. E to ti je ta njihova demokratija. Banda Americka kloja hoce da unishti Evropu a ne samo Ukrainu ili Rusiju. Znamo shta je bilo po one nesrece u nuklearnoj centrali Cernobil 1985 godine.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u