Nemoć EU u borbi sa Rusijom

Nemoć EU u borbi sa Rusijom

3 априла 2014

Branko ŽujovićPiše: Branko Žujović

Pritisak na male evropske nacije da pokažu snishodljivu solidarnost vazalnog tipa sa ciničnom politikom zapada u Ukrajini tiho je iskaljivanje besa, rođenog u nemogućnosti da se suštinski parira Rusiji čak i na terenu koji je zapad sam stvorio, pokušavajući da legalizuje nasilje nad Srbijom.

Uprkos brojnim pokušajima da se Evropska unija poistoveti sa Evropom, to ostaju dva, semantički i suštinski različita sveta. Prvi, satkan od instrumentalizovanih strahova na ideji zajedničkog tržišta, odnosno interesa transatlantskih korporacija, stalno se kamuflira u drugi, koji baštini složene ali zajedničke, hrišćanske korene.

Ovih dana, svedoci smo pokušaja Evropske unije da uvede sankcije Evropi. Da, dobro ste razumeli – Evropi. Rusija je istočni pol Evrope. Bez nje nema Starog kontinenta u punom geopolitičkom, strategijskom, naučnom, kulturnom, verskom i svakom drugom civilizacijskom značenju. Zašto onda Evropska unija pokušava, tako grubo i neefikasno, da kazni Rusiju? Čini li to u ime odbrane međunarodnog prava, kako se na prvi pogled čini i predstavlja?

Odgovor je, razume se, negativan. Evropska unija odrekla se međunarodnog prava, odričući se Evrope na Kosovu i u Metohiji. Južna srpska pokrajina nisu samo gradovi i sela, rudna i poljoprivredna bogatstva. Kosovo je, sa Metohijom, jedna od najznačajnijih evropskih galerija srpsko-vizantijske umetnosti. Evropska unija do danas pokušava da ozakoni nasilje nad ljudima, kulturnim i verskim nasleđem Evrope na Kosovu i Metohiji.

Zato je pritisak na male evropske nacije, da pokažu solidarnost vazalnog tipa sa ciničnom politikom zapada u Ukrajini, tiho iskaljivanje besa, rođenog u nemogućnosti da se suštinski naudi Rusiji, čak i na terenu koji je zapad sam stvorio pokušavajući da legalizuje nasilje nad Srbijom. Sankcije Rusiji, zbog evropske impotencije same Evropske unije, male nacije sada treba da usvoje kao vlastiti geopolitički fetiš. Sve da bi Brisel i Vašington izgledali kao nekad, moćno, uspešno i lepo.

Pomenuta nemoć zapada bila je očgledna pre koji dan i u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Vašington i Brisel matematički su dobili po svemu nevažnu i neobavezujuću bitku, zahvaljujući značajnom broju malih država, među kojima su i evropski patuljci. Ali, većina čovečanstva ipak je odlučila da ostane protiv ili po strani, u odnosu na gepolitičko licemerje, kakvo je zapadnjačko pitanje pravnog poštovanja teritorijalnog integriteta Ukrajine, nakon iskustva Kosova i Metohije.

Najveće i najznačajnije nadolazeće sile i barem tri petine čovečanstva, direktno ili indirektno, stalo je uz Moskvu. Ako je verovati tabeli glasanja u UN, objavljenoj na mrežnoj stranici Njujork tajmsa, bilo je i vrlo časnih izuzetaka od pigmejskog pravila u procesu legalizovanja evroatlantske politike.

Nade za svet ima, jer se pokazalo da čak i države, čiji gabariti omogućavaju kupovinu njihovog glasa u UN za računar – dva ili krečenje nekog ostrvskog objekta, sada dobro razmisle pre nego što posluže nekoj nečasnoj svrsi. Nade ima i za Srbiju, jer je bila promišljena i odmerena.

Razlika između Evropske unije i Evrope u budućnosti biće sve očiglednija. To je razlika, koja etički i estetski odvaja političke nazore Hermana van Rompeja i Ketrin Ešton, zajedno sa tim neponovljivim licima, od sutona nad Firencom. To je jaz između saopštenja Ketrin Ešton i odmerene genijalnosti Viktora Igoa ili Fjodora Mihailoviča Dostojevskog. To je razlika između razvrata parade homoseksualaca i tihe porodične šetnje, koju narušava jedino dečji žamor.

Na kraju, to je i provalija između Evropske unije, koja kao celina nije sposobna za suštinske ekonomske promene i integracije. Nije tu samo u pitanju takozvano proširenje tog saveza, čija se suština tako žalosno zloupotrebvljava. Setimo se, na primer, po svemu svrsishodne ideje Vladimira Putina o jedinstvenom ekonomskom prostoru od Lisabona do Vladivostoka. Evropska unija nije imala odgovor na takvu viziju. Pogotovo ne sopstveni. Evropa takve odgovore ima. Vreme je da progovori sama, u svoje ime.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Један коментар

  1. velimir says:

    ŽIVELA RUSIJA ŽIVEO SLOBODAN SVET

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u