Neobaveštenost ne može biti izgovor

Neobaveštenost ne može biti izgovor

15 марта 2014

milorad-vucelicPiše: Milorad Vučelić

Kakva god bila ova izborna kampanja ne može se reći da građani nisu obavešteni o tome kako i za koga glasaju i da ne znaju koje su i kakve posledice doživeli zbog svojih prethodnih izbora. Oko ove odluke nema mesta nikakvim naknadnim pravdanjima niti pak traženja samilosti kada se, zahvaljujući svom glasu, građani birači nađu u najtežim neprilikama.

Politička propaganda, potpomognuta drugosrbijancima i antisrbima sa beogradskim adresama, za početak je u vreme raspada Jugoslavije izvrgla ruglu jedan od osnovnih međunarodnopravnih principa – pravo nacija na samoopredeljenje. I favorizovala pravo na secesiju. Zatim je s odobravanjem prihvatila proglašenje proizvoljnih administrativnih komunističkih granica državnim granicama od Zapada novopriznatih republika – država. I na osnovu svega toga još podigla optužnicu protiv Srbije zbog velikosrpskih pretenzija.

Jednostavno rečeno, zapadne sile na čelu sa Amerikom rešile su da potpuno sruše međunarodnopravni poredak i da stvari rešavaju golom silom. I da u službi svojih interesa rasture svaku državu koja im se nađe na putu, posežući tek tu i tamo za ponekom neubedljivom pokrivalicom.

Pre desetak godina tadašnja vlada Srbije je upozoravala tzv. međunarodnu zajednicu da će podrška secesiji i priznanje nezavisnosti Kosova biti opasni presedani sa dalekosežnim posledicama. Insistirano je na poštovanju Rezolucije 1244 koja garantuje teritorijalni integritet Srbije. O to (insistiranje) ne samo da su se oglušili u Vašingtonu i Briselu nego su im u tome svojski pomogli i glasači u Srbiji. Poverovali su žutim političarima da je tu reč o jedinstvenom, neponovljivom slučaju ili o sui generis fenomenu i da je najvažnije da se svega toga što pre kurtališemo. Takođe i da se što pre odreknemo potrebe da Rusija ili Kina u SB UN koriste svoj veto protiv secesije Kosova.

Na izborima 2008. godine Boris Tadić, sa većinom lidera DOS-a, pobedio je osnovnim geslom – EU nema alternativu. Da bi se što pre dokazalo da je, kada je Kosovo u pitanju, reč o potpuno osobenom slučaju, Tadić je sa svojom žutom, a danas zeleniš strankom požurio da se pred Ujedinjenim nacijama odrekne Rezolucije 1244 SB i da u tu svrhu – da bi i dodatno iz igre izbacio Savet bezbednosti – snage KFOR-a zameni snagama EULEKSA. Pri tome je pismeno tražio od Rusije da na to pristane. Nije im bilo dosta nego su Međunarodnom sudu pravde u Hagu postavili jedno lažno pitanje, pitanje ne o pravu na secesiju nego o pravu da secesiju neka grupa ljudi samovoljno, nelegalno i nelegitimno deklariše.

Sve je to bilo, na radost srpskih birača, činjeno radi „boljeg života naše dece“ i „evropske budućnosti Srbije“. Imali su, kažu nekadašnji i današnji političari, viziju i sada tu istu viziju ponovo nude biračima u Srbiji. Žuti režim je uradio sve što je mogao da potpuno obezoruža Srbiju u daljem rešavanju kosovskog pitanja, što nas je potom dovelo pod tešku ruku Brisela.

Nije ovde sada reč o odnosu prema Kosovu. Ovde je reč o potpunom odsustvu bilo kakvog odgovornog sagledavanja međunarodnih i geopolitičkih odnosa. Uspeh ovakvih pojedinaca i partija na sutrašnjim izborima bi garantovano vodio Srbiju na još veće stranputice i u nevolje.

Zanimljivo je kako su se naprasno i Tadić i Đilas i Čeda Jovanović, usred izborne kampanje, izjasnili za očuvanje teritorijalne celovitosti Ukrajine. Kada principi sile koji su radili protiv Srbije počnu silom povratka principima da rade u korist Rusije, a protiv NATO i EU interesa, oni kao po komandi protestuju. Neko uviđavan ili neupućen bi rekao: što su propustili da urade u korist svoje države, oni bi sada da nadoknade, radeći u korist Ukrajine. I to bi bilo više nego jadno, ali nije čak ni o tome reč. Nisu oni ništa propustili, oni su bili predani aktivisti u sprovođenju otimanja Kosova od nas, nalazeći sva moguća pokrića da to proglase usamljenim primerom i zasluženom kaznom koju samo Srbija mora da podnese. Danas su i oni i njihove strane zapadne gazde prosto podivljali jer se više nego jasno pokazuje da tobožnji kosovski presedan postaje pravilo. A savetodavno mišljenje MSP-a u Hagu se može tumačiti kao deo međunarodnog prava. Naši domaći političari i njihovi drugosrbijanski analitičari i NATO aktivisti ubiše se naprasno od brige za moralnu poziciju u pronalaženju hendikepa ruskoj podršci Srbiji! Na sva usta govore da su referendumom na Krimu Rusi izdali Kosovo.

Postaje izvesno da će svaki pedalj otete kosovske zemlje na nos izaći svima onima koji su u međunarodnoj zajednici u tom nasilju učestvovali.

Da li će tako proći i pomenuti domaći političari, zavisi od srpskih birača koji danas ne mogu reći da su neinformisani.

Što se puta u EU bez alternative tiče, nema nikoga ko nije u ovih šest godina iskusio i posredno i neposredno šta je EU. Pređen je put od SSP-a do kandidature. U početku nam je, kao da smo neznabošci, i Đelićeva olovka kojom su potpisivani EU ugovori bila fetiš i totem. Danas znamo da će nas otvaranje i zatvaranje jednog poglavlja u pregovorima sa briselskom administracijom koštati deset milijardi evra. A poglavlja i uslova ima koliko se Evropskoj komisiji hoće. Nema nikoga ko ne zna za krizu u Grčkoj, Portugaliji, Španiji, ili ne zna da je Island napustio pregovore o članstvu a da Britanija sprema referendum o izlasku iz EU. Nema nikoga ko ne zna nešto o tome šta je EU proizvela u Ukrajini. Nepotrebno je dalje insistirati na obaveštenosti naših glasača. Niko ne može reći da nije informisan i da je bio u izvinjavajućoj zabludi.

Nema nikoga ko nije čuo ili mogao pročitati izjavu šefice naše Kancelarije za pregovore o članstvu u EU Tanje Miščević da ćemo radi Unije morati da raskinemo Ugovor o slobodnoj trgovini sa Rusijom i da zaustavimo gradnju gasovoda „Južni tok“. I da ćemo, pride, morati da se pripremimo za ulazak u NATO. Dakle, i to kao glasači znamo.

Znamo i vidimo otkud dolaze najveće investicije i ekonomski ugovori. Znamo da je reč o Rusiji, Emiratima, Kini… Hoćemo li i to dovesti u pitanje i otkazati sve te ugovore i planove radi grebanja po ispražnjenim pristupnim fondovima u Briselu? Hoće li birači naknadno govoriti da to nisu znali?

Otkriveno je i dokazano da su u vreme žutog kartela sudije u Srbiji birane na osnovu direktiva, ocena i nalaza partijskih organizacija DS-a (sve sa potpisima i pečatom) i na osnovu tajnih konsultacija sa BIA. Tako su birani i javni i specijalni tužioci.

Taj režim je pao pre samo nepune dve godine. Nije mali podvig glasati za političare koji su odgovorni za takvo brutalno uništavanje pravosuđa u našoj zemlji. I može li proći opravdanje da građani nisu to znali.

Može li se iko izgovoriti posle izbora da nije znao ništa o odnosima političara sa Darkom Šarićem i nekim drugim članovima ili saradnicima narkokartela. Koliko to neko mora biti neznaven da bi optužio Dačića da je i nalik onome ko „i dalje baštini politiku Slobodana Miloševića“. Za tako nešto se, odista, mora biti Dragan Đilas. Kakvog je kova neobaveštenost koja može u Dačiću i njegovim koalicionim partnerima videti zatočnike socijalne države i socijalističkih ideja, a u neoliberalnom žutom i zelenom DS-u socijaldemokratiju? Koliko se mora ne znati da se u onima koji prete Srbiji ukrajinskim ili bosanskim scenarijem ne prepoznaju naši „evromajdanci“?

Od ishoda izbora i volje i te kako obaveštenih glasača zavisi da li će čitava masa političara koji se lažno predstavljaju i pričaju šta im prvo na jezik naleti postati ili ostati samo šarlatani, komedijaši iz jeftinog kabarea i neotesani šibicari (što stvarno i jesu) ili će na krajnje opak način nastaviti da donose odluke u naše ime i protiv naših interesa.

U svakom slučaju, neobaveštenost ovoga puta ne može biti izgovor za loš i pogrešan izbor.

(Pecat.co.rs)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u