„Nikada više sa Bošnjacima, nikada više protiv Srba!”

„Nikada više sa Bošnjacima, nikada više protiv Srba!”

15 novembra 2014

Nenad KecmanovićPiše: Nenad Kecmanović

Nakon sumnjivo predugog prebrojavanja biračkih glasova i proglašenja pobednika, ostalo je neizvesno ko će formirati većinu u Republici Srpskoj, a ko na nivou BiH. Prednost pobedničke koalicije (SNSD, DNS, SPRS) u odnosu na Savez za promene (SDS, PDP i dr.), iako nevelika, bila je dovoljna i za formiranje vlade u Banjaluci i za učešće u Savetu ministara u Sarajevu. Ali, došlo je do mešanja iz najbližeg, a posredno i podaljeg okruženja, i to sa više strana.

S jedne strane, bilo je sugestija da Socijalistička partija u RS napusti pobedničku koaliciju i da se pridruži opoziciji. Nešto slično kao u Srbiji 2012, kada je manjinski SPS posle izbora napustio DS i prišao SNS-u da bi dobio premijera na godinu dana. Međutim, SP u RS nije bio spreman da promeni stranu.

Bilo je naloga i sa druge strane: da HDZ zaobiđe pobedničku koaliciju iz RS i da sa SDA na nivou parlamentarne skupštine BiH napravi većinu sa SDS-om i PDP-om.

Međutim, Dragan Čović je odbio da zaobiđe Dodika i Izetbegović neće imati kud nego da prihvati ishod izbora u RS. Da li je Čovićev gest bio ad hok dil sa Dodikom ili u njemu treba prepoznati konačno razvezivanje zastava polumeseca i šahovnice, koje su se zavijorile još uoči izbora 1990?

„Nikada više sa Bošnjacima, nikada više protiv Srba!”, ponavljaju Hrvati u zapadnoj Hercegovini tokom poslednje četiri godine.

Zašto „više ne sa Bošnjacima”? Zato što je Z. Lagumdžija posle izbora 2010, uz pomoć malih hrvatskih stranaka, v. p. Incka i ambasade SAD, iz vlasti u Federaciji BiH izbacio pobednički HDZ. I zato što je uz pomoć daleko brojnijih bošnjačkih glasova po drugi put na hrvatsko mesto u Predsedništvo BiH, umesto Čovića, doveo Željka Komšića.

A zašto „više ne protiv Srba”? Zato što su posle izbora 2010. napokon shvatili da će u Federaciji biti žrtva one iste bošnjačke majorizacije kojoj se Srbi odupiru na nivou BiH, da nije trebalo da se odreknu Herceg-Bosne kao što Srbi nisu RS, da sa Srbima zapravo imaju srodne interese. U Dodiku, koji je žestoko uzvraćao na centralističko-unitarističke pritiske Sarajeva, videli su lidera koji uspešno bije i njihove bitke. „Neka samo dođe u zapadnu Hercegovinu, dočekaćemo ga ka’ pokojnog Franju!” – govorili su.

Lider Srpske je i otvoreno podržavao njihovu borbu za „hrvatsku jednakopravnost u većem entitetu” sve do stvaranja „trećeg entiteta” na putu ka konfederaciji tri nacionalne republike. Time je na sebe navlačio dodatnu omrazu bošnjačkog Sarajeva.

Lider PDP Mladen Ivanić tvrdio je, sa dosta racionalne argumentacije, da bi politički bilo mudrije interni sukob u Federaciji prepustiti bošnjačkim i hrvatskim akterima. Sa distance pratiti kako se međusobno trve! I ne zamerati se Bošnjacima dodatno, a bez potrebe! Tim više što bi eventualno obnavljanje „trećeg entiteta” narušilo Vašingtonski sporazum, a možda čak i teritorijalni integritet RS. Čović je, međutim, potpisao nepovredivost entitetskih granica, kao uslov za Dodikovu podršku.

Neki veterani i neki mlađi funkcioneri SDS-a pominju i treću opciju: da se RS stavi na jaču stranu u bošnjačko-hrvatskom konfliktu i tako „dvostruku manjinu”, kako Hrvati u BiH sebe nazivaju, gurne u drugi plan. Bila bi to neka vrsta srpsko-muslimanskog „istorijskog sporazuma” (SDS–MBO–SDA), iz predratne 1991. iz koga se Alija Izetbegović, kao i iz Lisabonskog, naprasno povukao. Međutim, predratno rušenje SFRJ, nadglasavanje Srba u svim institucijama BiH, izigravanje svih sporazuma, te stigmatizacija Srpske kao „genocidne tvorevine”, potrošili su kapital srpsko-bošnjačkog poverenja na dugi rok.

Sa ovogodišnjim izborima hrvatski favorit Čović ponovo je ušao u Predsedništvo BiH i pobednička HDZ će predstavljati Hrvate u Parlamentarnoj skupštini i Savetu ministara BiH, a hrvatski lider nije zaboravio dug prema Dodiku, odnosno staroj/novoj vlasti u RS. Ali, sistemska greška, koja omogućuje da se Hrvatima ponovi period 2010–2014. i dalje ostaje, a Bošnjaci nisu spremni da se otklone ustavne osnove majorizacije u Federaciji. Zato dugoročan interes Hrvata ostaje Herceg-Bosna, kao i Srba – Republika Srpska, odnosno trojna konfederacija BiH.

Već „livanjsko pitanje” za referendum iz 1992, otvaranje fronta u srednjoj Bosni, potpis na Lisabonskom sporazumu, kao i aktuelni nesporazumi u FBiH ukazuju na to da bi Hrvati u BiH bolje prošli da su manje slušali naloge iz Zagreba, Berlina i Vašingtona, a da su više radili po svojoj hercegovačkoj pameti. U toj naknadnoj pameti o simetriji srpsko-hrvatskih interesa u BiH možda se krije osnova novog strateškog partnerstva.

Da li se tako može nazvati i dil koje su prvaci Saveza za promene onomad potpisali sa Izetbegovićem i manjim saveznicima SDA, da bi izborni poraz po svaku cenu pretvorili u postizbornu pobedu? Račun uključuje i prenos dva ministarstva (obrazovanje i poljoprivreda) sa RS na BiH, rasknjižavanje vojne imovine sa entiteta na centralnu vlast itd. Spremnost SDS, PDP i drugih da, za učešće u vlasti u Sarajevu, učine ono što nije uspeo Pedi Ešdaun neće proći u Republici Srpskoj. A za EU predstavlja rizik da se BiH u naredne četiri godine ne nađe u blokadi u kakvoj je Federacija BiH bila u prošle četiri.

(Politika)

KOMENTARI



4 komentara

  1. milan says:

    Kecmanovicu bršljaš....to je pristup koji ima podlogu na nacionalnom populizmu koji dugoročno ništa ne rešava! Daj prebaci/te, vi u BiH, se na projekte koji u i za narode u BiH, život znace. Kombinatorika toga tipa o kojoj pišeš vec 25 godina ner daje nekakve vidljive pomake. Dodik je nešto napravio, premnogo pokrao i to je ta istina o Srpskoj! Zaposlenost na nuli i nema na horizontu necega što ni se moglo proizvodnjom zvati.

  2. Gornji_Kraj says:

    Ne zanima me ni Dodik ni hrvatici u hercegovini. Zadnji pasos je objasnio zasto je Dodik morao i trebao sklopiti dogovor sa HDZ-om. Prakticno su maloumne balije krive za celi razvoj dogadjaja.

  3. ujo says:

    treba uzeti u obzir realnosti i politiku kao umjetnost mogućeg. jedini problem je da trenutni ustroj bih koči bilo kakvu mogućnost napretka tj ispašta najobičniji narod. tri su moguća rješenja 1. raspad bih, rs ide svojim putem, kao funkcionalna država odgovorna za svoj razvoj, federacija isto tako... 2. konfederacija 3 entiteta, praktično rješenje muslimani nikada neće pristati na to 3. jedina pametna opcija potpuna kantonizacija bih, rs treba napraviti preustroj na recimo 2 ili 3 kantona, prebaciti suverenitet sa r/f bih i rs na kantone i napraviti konfederaciju od 8-9 kantona središnja vlast sa relativno malim ovlastima sve ostalo vodi u nepotrebni rat, ali ovaj put će se krst/križ ujediniti protiv ostataka osmanlija

  4. Svetislav says:

    Poruka uvek treba da bude, nikad vise ni sa bosnjackim, ni sa hrvatskim divljacima! Srbe ne treba da interesuje na sta drugi nece pristati, niti njihovi ljigavi savezi, nego samo ujedinjenje sa Srbijom. Ne treba nas interesovati da lin ce hercegovacki hrvati nestati od bosanskih islamista, nego sta ce biti sa islamskim teroristima u Raskoj i Presevu!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *