НИКОЛА ГРБИЋ ОТВОРИО ДУШУ: Ми смо Срби поган народ, једемо своју децу, уништавамо најбоље, обожавамо их и оплакујемо тек када их сахранимо

NIKOLA GRBIĆ OTVORIO DUŠU: Mi smo Srbi pogan narod, jedemo svoju decu, uništavamo najbolje, obožavamo ih i oplakujemo tek kada ih sahranimo

1 marta 2018

Legendarni srpski odbojkaš Vladimir Vanja Grbić izjavio je da živimo u vremenu u kome je laž osnovno sredstvo komunikacije, a prevara način života. On je u opširnom intervjuu za nedeljnik „NIN“, pričao o medijima, životu u Srbiji, politici, odbojci…

– Umro je veliki umetnik Nebojša Glogovac, pisalo se o njemu tri dana i to je to. Zašto? Zato što je moralnim otpacima društva prepušteno da kreiraju kriterijume vrednosti u Srbiji. Ne, ne čitam novine, ne gledam televiziju, obožavam da pecam. Ljudi sa kojima se ja družim su vrlo jednostavni, mi živimo izvan „farmi“, „zadruga“, politike i gluposti bilo koje prirode. Moja glava je mirna.

Objasnio je i da Srbi ne poštuju svoje legende i da tek nakon što ih sahrane počinju da ih oplakuju.

„Patrijarh Pavle je jednom prilikom rekao: „Da bi mi sudio moraš da uzmeš moj šešir, moj štap, moj kaput, moje cipele, da ideš mojim stopama, da prođeš moj put, i tek onda, ako još uvek budeš hteo, možeš da mi sudiš“. Kod nas ljudi ne razmišljaju tako. Mi smo Srbi pogan narod, mi jedemo svoju decu, uništavamo najbolje, ne poštujemo najbolje, obožavamo ih i oplakujemo tek kada ih sahranimo. Što bi rekao vladika Nikolaj, nestrpljivi smo i to je naš najveći greh. Ali mi smo ti koji jesmo, ja sam taj koji jesam i ne mogu voleti nikog više nego nas“, zaključio je Grbić.

Vanja je poručio i da sportistima nije mesto u politici, a na pitanje da li je bio na nekim demonstracijama, pa i na onim protiv Miloševića, odgovorio je da nije.

– Ja sam od 1992. do 2009. godine živeo u inostranstvu. Ali i da sam bio ovde, sigurno ne bih išao na demonstracije. Ja sam sportista. Sportisti ne treba da učestvuju u politici. Da pitam ja tebe: šta misliš da li neko ko je osvojio olimpijsko zlato i nosi dres svoje zemlje može, sme i treba da se prikloni u politici ovome ili onome? Razumeš kakva je to degradacija integriteta?

Opisao je i zanimljiv događaj sa dočeka nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine:

– Osvojili smo medalju, vratili se u Beograd, dok smo se probijali do Skupštine, gde nas je čakalo 500.000 ljudi, zaustavila me je jedna baka, mislim da je imala preko 80 godina: „Sine, hvala ti na svemu, sad mogu da umrem ponosna“. Nikada nisam zaboravio tu rečenicu. Sportisti često nemaju ni osećaj ni svest koliko ljudima u ovoj zemlji znači da se preko naših pobeda osete da su živi i ponosni. Tako sam razumeo svoju misiju – zaključio je Vanja Grbić.

(NIN/Telegraf)

KOMENTARI



8 komentara

  1. Sport i antisport says:

    Dok ste se vi sportisti, tako jaki, probijali do Skupštine, presrete te jedna baka od preko 80 godina, koja je sve oko sebe razgrnula, da bi stigla do tebe da ti se zahvali što sad može da umre? Ako je i od tebe, previše je. Znaš li ti momče, od kada si ti penzioneri kolika ti je penzija?Još možda očekuješ da ti svako jutro klanjamo, kao Muhamedu? A sporta što se tiče, baš ti si mi ga zgadio. Da li se sećaš svojih reakcija kad postigneš poen? Znaš li koliko si urlikao, bečio oči, likovao, rukama pokazivao kao da natežeš protivnika,...Kao da si na ratištu prsa u prsa, pa ni vitezovi se nisu tako ponašali, već su imali poštovanje i prema protivniku.Ti si protivnika omalovažavao, potcenjivao, vređao,...a od sebe i svoje ekipe pravio si neurastenike i divljake. A kad sam te video da radiš sa decom, onda sam se sasvim zgrozio, jer su mi još pred očima tvoje iskolačene oči, urlik zveri,... Takve koji sebe smatraju sportistima, ne može se poštovati, već radovati da što pre odu u tu penziju, da ne nerviraju sa tv ekrana, jer vidim da se taj manir proširio i među ostale sportiste, pa čak i a ženske ekipe.I to baš na rukometašice.Tako, gledam jednom utakmicu, lepa rukometašica, uspešna, zadivljen njenim ponašanjem, čekam sledeću utakmicu.Kad bi, ona postiže poen, pa kad devojka urliknu, izbeči oči, razvali usta, pa i ona nekoga nateže rukama, pa se grla, pa zajedno arlauču, poskakuju,...Video sam da je to nasleđeno od tebe, a i sam trener, mislim da im je naredio da što više arlauču, da veći značaj pridaju sebi, da jači utisak ostavljaju na gledaoce,... Nasuprot tebi, tvoj brat Nikola je bio pravi primer jednog sportiste i čoveka sa sportskim manirima.On je kulturan i vaspitan čovek i sportista. Njega su voleli da gledaju normalni gledaoci, koji nisu željni nasilja. Troši tu penziju, koju smo ti zaradili, a zakon dodelio i manje kritikuj, jer nemaš kredibiliteta za to.

    • Bojler says:

      Ne lupetaj,Vanja je u pravu 100%.

    • Mali Vuk says:

      Ovo sam rekao za Sport i antisport!

    • doktrina soka says:

      A sto ti sada arlauces i napadas Vanju?Procitaj sta rece Patrijarh Pavle. „Patrijarh Pavle je jednom prilikom rekao: „Da bi mi sudio moraš da uzmeš moj šešir, moj štap, moj kaput, moje cipele, da ideš mojim stopama, da prođeš moj put, i tek onda, ako još uvek budeš hteo, možeš da mi sudiš“

      • Ko mi ... says:

        On za nas Srbe reče to što reče, a onda citira P.Pavla da mi njega ne bi komentarisali. Tako jednom davno u vojsci pred 25.maj je trebalo da se oglasna tabla izlepi nekim prigodnim sadržajem i kapetan obeća nagradno otsustvo onima čiji se radovi nađu na tabli. Jedan domišljat, crnomanjast, uze da crta Tita.Ko veli, to prolazi sigurno. Međutim, taj njegov Tito sav uvrnut, ne liči ni na koga.Prilazi kapetan da pogleda portret, a crtač, da bi se obezbedio, unapred, reče:"Ko mi nađe manu, je*aću mu nanu".Kapetan gleda, uvrće glavu, nikako da nađe sličnost sa Titom, a crtač će:"Je li dobro, kapetane?"On se češka, ne zna sad šta da kaže, pa će:"Pa doooobro je, ali nije za oglasnu tablu".

  2. mile_cg says:

    Ovaj što iskomentarisa je baš neki antisport, antipamet, sitničar, itd, olajavaš javne ličnosti, aj oči u oči no u novine komentari, aj nadjite svoj život bog vas neubio kao što Vas je!!!

  3. Aleksandra says:

    ne čitaš ništa ne gledaš tv pa da li uopšte nešto radiš. ti kao da si neki veliki NERADNIK i samo kukaš

    • Sporta je nestalo says:

      On ne mora da radi, jer ima nacionalnu penziju bar 50.000 dinara. Daj Bože ako doktorira, da ne traži da mu i to plaćamo. Sećam se i ja njegovih utakmica. Svaka je bila rat. Sramota me je bilo njegovog ponašanja kad su igrali u inostranstvu. Nismo mi tako prosti, kao što je bio on i kao što on priča da jesmo. Teško je više naći sporta u sportu. U pitanju su samo promili.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *