Nikšićanin bio svedok na suđenju Draži Mihailoviću
18 марта 2014Metak ga baš nije hteo. Za četiri godine ratnih strahota u Drugom svetskom ratu, Nikšićanin Vlado Bulajić (93) nikome nije naudio iako je promenio tri vojske i mnoga ratišta, dok je slobodu dočekao u „novom ruhu“ kao pripadnik narodne milicije u Zemunu, iako je bio stolar po profesiji!
Počeo je kao učesnik trinaestojulskog ustanka, potom bio pripadnik Grahovske partizanske čete, koja je učestvovala u bici za Pljevlja, pa se obreo među zelenašima Krsta Popovića, da bi, po kapitulaciji Italije, završio među četnicima, a kraj rata dočekao opet u partizanskoj uniformi.
– Nikoga nisam ubio, niti bilo kome išta nažao učinio. Iz tog pakla izašao sam živ i neukaljan. Imao sam sreću da tri puta izbegnem streljanje! Nikada nisam saznao ko su ljudi koji su mi život spasavali – priča Vlado.
Jedan je od retkih živih, ako ne i jedini svedok suđenja đeneralu Draži Mihailoviću daleke 1946. Mada je od tada mnogo vremena prošlo, dobro pamti taj događaj sa završnog suđenja.
– To je bilo moje prvo i poslednje viđenje s Čičom. Pamtim njegovo obraćanje sudskom veću, punu salu u kojoj se mogla muva čuti, brojne novinare koji su škljocali aparatima. Ostale su mi u sećanju njegove reči da sudbina prema njemu nije imala milosti i da je celog života s ponosom nosio krst i svoju ideju. Nije se izvinjavao nikom, držao se muški. Kasnije sam čuo da je streljan na Adi Ciganliji i završio u jednoj krečani.
Sa poprilične vremenske distance, Vlado DANAS ceo događaj gleda drugačijim očima.
– Saznanje kako je Draža završio užasno me pogodila. Mislim da je tim događajem počelo komunističko propadanje, dok je u toj krečani ta ideologija sebe sahranila.
Naš sagovornik kaže da veruje u tradiciju loze Bulajića-Prndića i da se nada da će, kao većina, otići sa ovoga sveta – naprečac!