Nismo se mi zato borili

Nismo se mi zato borili

6 maja 2013

Mila-AleckovicPiše: Prof. dr Mila Alečković Nikolić

„Daleko je sunce“, kaže jedan pisac, bivši partizan, koji kasnije nije razlikovao otpor srpskog partizanskog pokreta otpora od šake Otpor omladinaca Madlen Olbrajt, balkanskog odeljka biroa „NED“-a i „IRIS „-a. Nije on kriv, pomešalo se sve.

Ali, nismo se mi zato borili.

Počele su proslave pobede nad „mračnim fašističkim dobom istorije“, a mrak kao da je ostao na našoj retini do danas. Ko ne vidi da borba nije završena, bolje da ništa i ne gleda, niti da išta proslavlja.

Nismo se mi zato borili.

Trgovci su još u Hramu, iako ih je Isus Hristos pre više od dve hiljade godina oterao. I ne samo što su u hramu, nego su sebi sagradili brojne nove dijamantske hramove i odatle izbacili sve evropske narode. Prezreli su narode! A zaklani i podavljeni Srbi prvi nestadoše.

Nismo se mi zato borili.

U Francuskoj je u toku narodna Revolucija, leže ljudi na ulicama danju i noću, ali mediji u srpskoj koloniji ćute. Cenzura je deo dogovora „koktel-partija“ sa poluidiotima iz EU kancelarija.

Nismo se ni zato borili.

Za genocid nad narodima danas više nije potreban ciklon B. Dovoljan je i siromašni uranijum uz pogon F-16 i par kofera dolara, u čuvenom boljševičkom vagonu. Genocid je danas specijalitet banaka i modifikovanog semena.

Potreban je i frižider za prenos iščupanog srca i, iz tela isečenih slezina ili bubrega. Ne radi to više dr Mengele. Danas je to delo onih koji vode novu državu Kosovo, overenu pečatom antifašističkih saveznika.

Nismo se mi zato borili.

Pobedili su „fašizam“ u Drugom svetskom ratu, a onda su, od 1945. do danas, bombardovali 51 zemlju sveta. Na kraju, kao i na početku, stigoše i do nas, do Srbije.

I mi smo opet „pobedili fašizam“ i snimili seriju skupih filmova o našoj pobedi. Glavni glumci su danas u vladajućim političkim partijama. Zatim smo dobili novu savezničku vlast. Sada nam sledi nova borba protiv fašizma.

U transu slavlja „pobede nad fašizmom“, glumci Moloha slave, jer je njima pobeda donela zarade, banke, gangstere i „bangstere“. Oni su dobili novac i za njih je pobeda nad fašizmom, spektakl, šou, berza.

Ne vide oni srpski narod na Kosovu i Metohiji u prljavštini, zagađenju i siromaštvu kao u getoima iz ’41. Ne vide oni da je Rajhstag u Bondstilu, a logorske žice svuda okolo po brdovitom Balkanu.

Nismo se mi zato borili.

Oni su se „pretplatili “ na antifašizam i za to dobijaju visoke honorare u evrima. Za njih se fašizam završio 1945, ili 1948. Njima je država dala dotacije, donacije i finansije za koktele, spektakle, vence i proslave.

Nismo se ni zato borili.

Oni su ta nova viša supra-nacionalna rasa koja sa „narodnim svinjama“ više ne sme da se meša. To je nova bankarska elita i finansijska rasa koja roblje traži i nalazi svuda po svetu. Ne trebaju njoj više gasne komore, jer je jači i manje vidljiv metod dušegupki kamatama.

To je viša rasa koja povremeno vrši „dekontaminaciju“ Igoovih jadnika u tranzicionim zemljama. To je rasa koja živi od Gi Deborovog „Društva spektakla“ i koja nam je donela Zabavu, Farmu i igru, umesto odmora i hleba. To je „viša rasa“ onih koji su skupo prodali svoje mrtve.

Nismo se mi zato borili.

Hristos je stradao za sve ljude sveta da više niko posle njega ne bi, ali mi svi i dalje posrćemo i padamo.

Mi smo danas prvi Hrišćani koji se kriju po pećinama ne bi li se spasli lavljih čeljusti. Mi nismo Institucija sa koferima blaga . Mi nismo Skupština sa poslaničkim privilegijama, mi smo samo „eklezija“ i skupština pobune u srcima.

Mi smo narod sa najviše obolelih od raka i hemijskog zračenja koji seče prste ili ćuti kad ga poslodavac izbaci sa posla, ili kada živi bez zuba u vilici.

Zar je toliko truda hiljadama godina bilo potrebno da bismo dovde došli ? Do ovog jada i do ove nemoći ? Zar je toliko dugo bilo potrebno ići ?

Nismo se mi zato borili.

Proslavljati danas pobedu nad fašizmom bez nove borbe, jeste isto što i spektakl rulje koja viče: „razapni“! To je Pilatovo pranje ruku posle osude Hristosa.

I kažem, zato, mom ruskom narodu, jer ja, ako drugi ne smeju, ja na to imam pravo kroz oči pretka koji je, ni beo, ni crven, davno prijehao na brdoviti Balkan:

Nismo se mi za komunistički Holivud i za snimanje antifašističkih filmova borili !

Nismo se borili za nove Berije koji se jednako lako unovče i na Istoku, i na Zapadu!

Nismo se borili za nova trebovanja kavijara i šampanjca za poslanike i stranačke aparatčike.

Nismo se borili za buvljak-prodaju čitave Srbije !

Zar su zbog toga toliki Srbi i Rusi bez ruku i nogu zatrpavani u ruševinama ?

Zar je zbog toga streljano toliko đaka u razredu ?

Zar je zbog toga mala Vjazma ostavljena u snegu?

Nismo se borili za Nato u Srbiji, za Ostape Bendere i za Zlatno tele u lestvici vrednosti! Nismo se borili za fašističku cenzuru i medijske spiskove nepoželjnih ljudi!

Nismo se borili da unuci Adolfa otimaju zemlju u Vojvodini!

Sav taj kič koji će vence lovora staviti na čelo Dana Pobede, potreban je danas za drugu borbu!

Svi ti tenkovi koji će sutra zakrčiti Crveni Trg, trebalo bi da spasu srpski izmoreni narod na Kosovu! Da spasu sve bednike sveta pod NATO bombama !

Sva ta pokazuha koja će trubiti ulicama Moskve – treba da zatvori Haški sud!

Sve te guzonje iz Evrope koje će dobiti pozive za tribine velikog Slavlja, neka obiđu srpske enklave i vide da se Hitlerov plan na Kosovu upravo ostvaruje!

Ja, dete učesnika pokreta otpora i dete „antifašista“, čija se majka jedva živa izvukla iz Gestapoa, ja ne pristajem na režirano „šou-biznis“ slavlje!

Ja ne želim da budem korisni idiot novih funkcionera sa vencima u protokolima!

Onaj koji je digao prvu revoluciju i koji je danas vaskrsao, kaže nam da naša borba nije ni iz daleka gotova, ili da nije ni počela! Ja danas pristajem i mogu da budem samo njegov saveznik!

(Dveri Srpske)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *