Nova Godina donosi nešto jako važno

Nova Godina donosi nešto jako važno

30 децембра 2014

Ratko PaićPiše: Ratko Paić

Na postavljeno pitanje: „Šta dolazi za nekoliko dana, u ponoć između 31. decembra i 1. januara?“, ogromna većina ljudi bi zasigurno refleksno odgovorila da se radi o Novoj godini, što je dovoljan razlog da se osvrnemo na ono što će istog trenutka pomalo zapostavljeno zaživeti u senci novogodišnjeg slavlja, iako takođe donosi promenu od planetarnog značaja, a radi se o Evroazijskom savezu.

To znači da će Deda Mraz nekim zemljama na Starom kontinentu, u paketu svojih poklona doneti integraciju koja se mogu označiti kao alternativa postojećoj Evropskoj uniji, iako pri tom ne bi bilo ispravno da se pomenuta alternativna mogućnost tumači i kao njena suprotnost, s obzirom da se na često razmatrano pitanje – „Da li će evroazijske integracije imati za rezultat izolaciju Rusije, Belorusije, Kazahstana, i drugih zemalja-članica tog saveza od ostatka sveta?“, može čuti isključivo odgovor da neće, iz prostog razloga što Evroazijski ekonomski savez želi da se pozicionira upravo kao vezivno tkivo između Evropske unije i dinamičnog tihookeanskog regiona kog predvodi Kina.

Pa ipak, nije tajna da ne gledaju svi sa blagonaklonošću na novi Savez koji se pomalja iza brda, jer će on pobuditi interes istočnoevropskih zemalja zbog toga što nudi zonu slobodne trgovine, ali bez opterećujućih pravila i teških ucena, koje su svojstvene briselskoj administraciji. Tu vrstu neskrivene nervoze je među prvima iskazala Hilari Klinton, tada još u ulozi američkog državnog sekretara, kada je otvoreno kazala da se „ne sme dopustiti pojavljivanje Evroazijskog saveza na svetskoj sceni, zato što on može predstavljati snažnu konkurenciju drugim zemljama i koalicijama“, što se zapravo može smatrati čak i njenim nehotičnim komplimentom u korist novog istočnog saveza.

U svakom slučaju, mora se priznati da je Klintonova bila u pravu barem u onom delu u kome je sugerisala na potencijalnu moć Evroazijskog saveza, koja proističe već iz same činjenice da će on od 1. januara predstavljati tržište od oko 200 miliona ljudi, sa tendencijom daljeg uvećavanja, pošto se posle Jermenije u ovom trenutku i neke druge zemlje nalaze u procesu učlanjenja, što je inače sa svoje strane podstakao i Vladimir Putin, rekavši pre nekoliko dana da je Evroazijski savez otvoren i za druge zemlje i na istoku i na zapadu.

I kakva god bila dalja sudbina tog novorođenčeta, kome uglavnom svi predviđaju brzo odrastanje, za Srbiju pojavljivanje Evroazijskog saveza znači definitivno stavljanje tačke na onaj višegodišnji period u kome se govorilo da evropske integracije nemaju alternativu. Štaviše, ta alternativa ne samo što će početkom 2015. godine postati ozvaničena, nego je mnogi već unapred smatraju i najboljom mogućom, poput na primer italijanskog dnevnog lista „Il Đornale“, koji je konstatovao da novi savez ima dovoljan potencijal da postane magnet za razbacane delove istočne Evrope, uključujući i balkanske zemlje, te po mišljenju istih novina – „Evroazijski savez u potpunosti može postati odlična nova realnost na međunarodnoj areni, zauzimajući mesto politički i ekonomski degradirajuće Evropske unije, čije opadanje upravo možemo da vidimo“, zaključak je italijanskog lista „Il Đornale“, uz napomenu da će se „osovina sveta sve više pomerati na Istok“. Sve to znači da se u poslednjim časovima tekuće godine ne menja samo list na kalendaru, nego i čitava percepcija sveta koja je postojala do sada. Za najmanje 200 miliona ljudi na istoku kontinenta će to biti dovoljan razlog da u ponoć podignu čašu šampanjca. A verovatno će i na Balkanu poneko da popije gutljaj u to ime.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



2 коментара

  1. Robert Lucas says:

    Ranko-Banja Luka! Živjeli! Za Evroazijsku uniju i Srbiju, Srpsku i Crnu Goru u njoj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u