Nove epizode

Nove epizode

23 avgusta 2014

DAVOR KRILEPiše: Davor Krile

Život u Našemu malome mistu svakodnevno piše nove, sve živopisnije epizode. Jedna od slikovitijih u posljednje vrijeme desila se nedavno u šibenskome kraju, za tradicionalne proslave Svetoga Roka u Jezerima na otoku Murteru. Sveti Roko mi je već od ranije puno drag svetac, najviše radi vjernoga mu psa koji je tradicionalni pučki sinonim za poznu dob (ovi je kruh stariji od kučka Svetoga Roka, znale bi nam govoriti babe).

Nije, međutim, u ovo doba ebole za baciti ni svečeva askeza i nesebično pomaganje oboljelima od kuge, gube i kolere, premda je bio iz vrlo bogate grofovske i plemenitaške obitelji.

Ska i punk za biskupa

Sveti je Roko defakto direktna katolička prethodnica Mike Tripala ili Koče Popovića: i on je svojedobno navodno „nacionalizirao“, tj. razdijelio sirotinji i potrebitima cjelokupno obiteljsko imanje, a svoj osobni život posvetio borbi za beznadne, prezrene i napuštene.

Ima li onda išta prirodnije nego da mu kip u tradicionalnoj murterskoj procesiji nosi jedan esdepeovac, pripadnik stranke koja nominalno baštini jednaku ljubav ka socijalnoj pravdi? Vijest da je Svetoga Roka do obnovljene mu crkvice u procesjunu prošle subote pronio saborski zastupnik vladajuće stranke i predsjednik općine Tisno Ivan Klarin, zapravo i ne bi bila vrijedna novina da joj u kontrapunktu nije dodana informacija kako u isto vrijeme pustopašni hrvatski demokršćani, tj. hadezeovci, u Šibeniku drsko partijaju biskupu pod prozorom i ne daju mu spati.

Istom onom biskupu Ivasu što im je u Kninu nedavno odradio besprijekoran propagandno-politički govor, članovi naše najdržavotvornije stranke iz šibenske gradske uprave, draga braćo i sestre, svakoga vikenda harno uzvraćaju zaglušujućom i izluđujućom bukom, bilo da je riječ o svjetskim zvijezdama elektroničke glazbe, DJ-evima ili francuskim reggae, ska i punk sastavima.

Otečenim biskupovim kapcima nimalo ne pomažu ni oblozi od kamomile ni njegovi učestali apeli s misa u katedrali da se konačno prekine ili bar malo utiša ta strašna graja paklenska. Ova dramatična situacija samo na prvi pogled može djelovati kao kakva moderna replika legendarne „Borbene ponoćke“: tek kad na nekom od web-portala ugleda naslov „Čelnik SDP-a u procesiji, a HDZ-ovci partijaju biskupu pod prozorom!“ neupućenom promatraču konačno postaje jasno tko je tu pobjednik, tko je tu gubitnik i kako je zapravo na djelu povijesna rošada tradicionalnih političkih uloga.

U našem arhetipskom sukobu između nevjeraca i domovinskih križara, između okorjelih bezbožnika i naših narodnih mučenika, nešto je odjednom postalo suštinski nelogično i izokrenuto naglavačke: jednima je to činjenica da su Roko, Pridsidnik i Sekretar postali hadezeovci, a drugima je to uzaludan trud esdepeovaca da se manifestno pokušaju dodvoriti onima koji ih uporno kleveću, podrivaju i mrze.

Što ih biskupi otvorenije nazivaju komunističkim satrapima i organiziranije agitiraju protiv njih s oltara i političkih govornica, oni se, skrušeni poput ministranata, više trude pokazati kako su od jednoumnih vremena do danas napredovali i evoluirali. Nekad su trčali proljetni kros i nosili štafete, no danas nose križeve i svetačke kipove, podižu zavjetne kapelice, konzultiraju o građanskom odgoju s nadbiskupom i preporučuju Kaptolu za puno odanije sluge od dosadašnjih.

Bila bi SDP-ova idejna bilanca još i dobra kad bi im dokazi programatskoga odstupanja od socijaldemokratske doktrine bili svedeni na ljubljenje biskupskoga prstenja i učestalo lizanje oltara. Ponizno se ispričavajući svim potencijalnim kritičarima zbog namjere da palim borcima Prvog splitskog partizanskog odreda nakon 25 godina anatemizacije dodijeli neku mizernu uličicu na gradskoj periferiji, gradonačelnik Veloga mista Ivo Baldasar unaprijed je od svega oprao ruke riječima kako je antifašistima (Društvu antifašista i antifašističkih boraca) dao puno manje nego što su ovi tražili.

SDP kao kopija HDZ-a

Da netko slučajno ne bi pomislio da im on svojim postupcima ide na ruku ili da – ne dao Bog – dijeli njihov svjetonazor ili stav o pobjednicima u Drugom svjetskom ratu. Velikodušnost političkih baštinika socijaldemokratske misli prema željama elektorata konkurentskog političkog pokreta nadilazi kod nas svaki razum i logiku, a naročito dostojanstvo, interese i potrebe njihovih vlastitih birača.

Iščitava se to i iz zadnjih najava porezne reforme po kojoj će menadžerima s petnaestak ili dvadeset tisuća kuna mjesečno plaća porasti i do pet tisuća, dok će Konzumova blagajnica na kraju Milanovićeva vakta biti sretnija s ciglih 40-ak kuna više u novčaniku.

Mudrom vrhovništvu s Iblerova trga evidentno je puno manje stalo do socijalne pravde pa i širenja vlastite popularnosti nego do zadovoljstva malobrojnih, no odabranih članova društva.

Premda već godinama ne postoje egzaktni odgovori na pitanja zašto bi građanin domaći obični uz živ, zdrav i oporavljeni HDZ najednom poželio glasati za njegovu neuvjerljivu kopiju, SDP-ove sve izraženije težnje da im se manifestno i programski približe, nasreću, uopće nije potrebno dokazivati. Na temelju svega viđenog, možemo im tek preporučiti nekoliko prigodnih slogana za iduću političku kampanju: „Imamo Hrvatsku!“, „Tuđman – moj predsjednik“ ili „Esdepeovci su pošteniji hadezeovci!“

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *