Novo svetlo na zločine u Srebrenici i Sarajevu

Novo svetlo na zločine u Srebrenici i Sarajevu

24 septembra 2013

srebrenica_001Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS intenziviraće istraživanje ratnih dešavanja u srebreničkoj regiji, a biće ponovo istražen i broj srpskih žrtava u proteklom ratu.

Centar će istraživati tačnost podataka o broju stradalih Bošnjaka, zbog sumnje u regularnost broja nestalih i sahranjenih lica u Memorijalnom centru u Potočarima, njihovu povezanost sa dešavanjima iz jula 1995. godine, kada se navodno odigrao genocid nad Bošnjacima, a cilj je da se onemogući dalja manipulacija brojem žrtava i načinom njihovog stradanja.

Kako piše Glas Srpske, u Izveštaju se ističe da je veliki broj lica poginuo u borbama prilikom proboja, što prema međunarodnom pravu predstavlja legitimni vojni cilj, da se pojedina lica sa spiska ponavljaju dva puta u evidenciji nestalih i ubijenih, dok se pojedina vode kao stradala pre jula 1995. godine.

Osim Bošnjaka, Centar će detaljnije istražiti i zločine nad Srbima u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine, piše list.

„Težište je na prikupljanju novih i proveri raspoloživih podataka o zločinima bošnjačkih snaga nad srpskim stanovništvom srednjeg Podrinja i evidentiranju poginulih, ubijenih i nestalih Srba na ovom prostoru“, ističe se u izveštaju.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata Milorad Kojić rekao je da je zbog manipulacija brojkama ubijenih Srba tokom poslednjeg rata neophodno da se popišu sve srpske žrtve.

„Taj posao je krenuo i trajaće bar dve godine. Svaka žrtva će imati svoj dosije i više se neće moći smanjivati broj srpskih žrtava“, rekao je i dodao da će podaci o zločinima nad Srbima u Podrinju biti prikupljeni do kraja godine.

Istraživanja će biti intenzivirana i u zapadnokrajiškim opštinama, Sarajevu, ali i u Zenici, Kaknju i Zavidovićima kako bi se stalo na kraj manipulacijama brojem žrtava, ali i ubrzalo procesuiranje ratnih zločina i traženje nestalih.

Pod lupom će biti i ratna dešavanja u Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu i Banjaluci.

Centar za istraživanje rata sačiniće i jedinstvenu bazu podataka za područje Sarajeva, koja će sadržati podatke o grupnim i pojedinačnim ubistvima Srba, sa imenima i prezimenima žrtava, mestom i vremenom izvršenja zločina, kao i identitetima izvršilaca zločina.

Baza će sadržati i broj nestalih Srba, sa vremenom nestanka, broj logora za Srbe sa lokacijama, spiskovima imena i prezimena logoraša, vremenom provedenim u logorima.

Posebno će biti obrađeni slučajevi ubijenih i nestalih logoraša kao i identitet odgovornih lica u logorima, navodi se u izveštaju i dodaje da će biti objavljen i broj poginulih srpskih civila u vojnim operacijama Armije BiH, granatiranju, snajperskom dejstvu…

Paralelno će biti izvršeno dodatno istraživanje ratnih zločina u predmetima „Veliki Park“, „Dobrovoljačka ulica“, „Velešići“, „Kazani“, „Viktor Bubanj“, kao i predmet svirepog ubistva šest članova porodice Ristović u Sarajevu, kao i predmet „Čemerno“.

Izveštaj o analizi i planu aktivnosti na traženju nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločina, u kojem je detaljno izložen plan istraživanja ratnih dešavanja u BiH, naći će se pred poslanicima Narodne skupštine RS na idućem zasedanju koje počinje 1. oktobra.

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. cmiljenka says:

    Stefan Karganović, predsjednik Nevladine organizacije “Istorijski projekat Srebrenica”, smatra da je zvanična priča o Srebrenici “na aparatima za vještačko disanje” te da u nju više niko ne vjeruje – ni njeni promoteri u BiH, ni strani faktori koji tu priču iz sopstvene računice i dalje politički i medijski podržavaju. Karganović je na okruglom stolu “Srebrenica prije Srebrenice”, o velikom srpskom stradanju 1992. i 1993. godine, za koje niko nije odgovarao, naveo da je ova organizacija sistematskim istraživanjima “minirala” sve stubove na kojima ta priča počiva, pa ona sada opstaje na pozajmljenom vremenu i na blefu politički insceniranih sudskih presuda u Sarajevu i Hagu. On je dekonstrukciju “lažne srebreničke priče” podijelio na nekoliko segmenata: Utvrđivanje pravih uzroka i razmjera muslimanskih gubitaka; Raskrinkavanje DNK dokaza; Srpske žrtve; Legitimni gubici mješovite vojnocivilne kolone u julu 1995. godine. “Istorijski projekat Srebrenica” iscrpno se pozabavio stvarnim brojem muslimanskih žrtava. U okviru sistematskog istraživanja na ovu temu uradili su nešto što su vijeća Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (KTBJ) “neobjašnjivo propustila”: jedini su pregledali i pažljivo proanalizirali celokupan forenzički materijal Tužilaštva. Rezultat tog pregleda bio je šokantan – navodi Karganović. Polazeći od pretpostavke da zvanična priča odgovara istini, očekivalo se da će po obrascu ranjavanja skoro svi autopsijski izvještaji forenzičkih stručnjaka Tužilaštva pružati jednoznačnu sliku koja ukazuje na pogubljenja. Međutim, nakon brižljivog ispitivanja, zaključeno je da nije bilo ni blizu 3 568 tijela, kako se se to navodi u KTBJ, zato što jedan “slučaj” može da se sastoji od samo nekoliko forenzički beznačajnih kostiju. Drugo, na osnovu materijalnih podataka sadržanih u forenzičkim izvještajima koje je Tužilaštvo predočilo, u svim masovnim grobnicama koje su se odnosile na srebrenička pogubljenja ukopano je 1 920 pojedinaca. To je daleko ispod cifre od 8 000 koliko je po ishitrenim medijskim tekstovima i politički obojenim izjavama tamo trebalo biti – rekao je Karganović. Čak i u ovoj drastično smanjenoj populaciji ukopanih osoba ukazale su se značajne podgrupe od po nekoliko stotina pojedinaca sa raznovrsnim povredama. Neke od tih povreda bile su konzistentne sa pogubljenjem, ali mnoge druge bile su jedino u skladu sa pretpostavkom da su te osobe poginule tokom borbenih dejstava. Prema neumoljivoj sumarnoj statistici, navodi Karganović, u 77 odsto slučajeva koje su u srebreničkim masovnim grobnicama ekshumirali stručnjaci Haškog tribunala – ili je način smrti nemoguće utvrditi ili su raspoložive indicije ubjedljivo ukazivale na smrt tokom borbenih dejstava. Tu je bila i posebna kategorija od ukupno 442 lica koja su imala poveze preko očiju i vezane ruke, što je praktično isključivalo sumnju da oni jesu bili žrtve pogubljenja. Mada se uopšte ne dovodi u pitanje da je zločin bio izvršen, ovo složeno činjenično stanje baca najozbiljniju sumnju na olako prihvaćenu pretpostavku da je riječ o 8 000 pogubljenih žrtava. Kada je postalo jasno da se primjenom klasične forenzike neće moći dokumentovati očekivani broj leševa, na suđenju Popoviću i ostalima prešlo se na DNK uparivanje kao glavno dokazno sredstvo (ili mehanizam dezinformacije) za potvrdu do sada nepotkrepljene tvrdnje da je 8 000 stanovnika Srebrenice pogubljeno po kratkom postupku – objašnjava Karganović u svom referatu. Zadatak kreiranja takvih dokaza povjeren je Međunarodnoj komisiji za nestala lica /ICMP/ sa sjedištem u Tuzli. ICMP je na suđenju Popoviću pedantno predočila zaključak da je u svojim laboratorijama “identifikovala” 5 336 žrtve u Srebrenici. Karganović, međutim, navodi da je tu sporan naučni legitimitet. U krivičnom postupku kao što je srebrenički ključni podaci su način i vrijeme smrti, a ne identitet pokojnika. (Ovaj posljednji podatak svakako da jeste važan, ali to je u prvom redu za porodicu a ne za sam proces.) DNK analiza nema načina da razlikuje osobe koje su vjerovatno bile pogubljene od onih koje su stradale tokom borbenih dejstava. Radi se o krucijalnoj razlici: smrtni ishod u borbi nije krivično djelo, a ubijanje ratnih zarobljenika jeste. Klasična forenzika, koja uključuje pregled posmrtnih ostataka i izradu podrobnog autopsijskog izvještaja, može da napravi tu razliku, a DNK analiza ne može. Iz neobjašnjivih razloga Tribunal nikada nije objavio spisak navodno “identifikovanih” osoba, mada se u presudi poziva na brojčane podatke koje mu je dostavio ICMP, koji pod raznim neubjedljivim izgovorima odbija da imenuje ljude koje je navodno “identifikovao” tako da je u vezi sa tim osobama provjera na terenu – nemoguća. Sve čime se na polju DNK dokaza raspolaže jeste gola cifra, nepotvrđena dopunskom informacijom bilo kakve vrste – upozorava Karganović i pita: Zašto bi neko sistematski ometao provjeru rezultata uspješno obavljenog posla identifikovanja žrtava? Zatim, šta god se dešavalo u laboratorijama ICMP u Tuzli i na drugim mjestima, potpuno je izvan mogućnosti bilo koga da sazna ili da to provjeri. Glavni objekat u Tuzli nema međunarodnu akreditaciju za DNK laboratorije. To znači da tamo niko nikada nije izvršio inspekciju i da rukovodstvo te laboratorije nikome nije pokazalo zadovoljavajuće dokaze da je profesionalno osposobljeno da se bavi ovakvim zadacima – ističe Karganović. Sljedeća značajna dimenzija Srebrenice odnosi se na žrtve o kojima se ne govori, a to su srpske žrtve. Trik pomoću kojeg se one isključuju iz razmatranja izvodi se vrlo efikasno. Hronologija relevantnih događaja sužava se na tri dana u julu 1995, dok se trogodišnja dešavanja koja su tome prethodila potpuno ignorišu – napominje Karganović.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *