О двадесетогодишњици Дејтонског устава

O dvadesetogodišnjici Dejtonskog ustava

1 septembra 2015

CEDOMIR Antic 7876Piše: Čedomir Antić

Dejtonski mirovni sporazum i posebno njegov ustav, veliko je dostignuće u istoriji tri naroda Bosne i Hercegovine. Svi oni među Bošnjacima, Hrvatima i Srbima koji su želeli unitarnu, nacionalno homogenu Bosnu ili sopstvene nezavisne države nastale posle raspada SR Bosne i Hercegovine, svakako se ne bi saglasili samnom. Pošto je reč pre svega o pripadnicima elita, to neslaganje moglo bi da se učini gromoglasno i opšte. Ipak, uprkos tvrdnjama političkih elita i medija, Dejtonski sporazum objektivno se pokazao kao dobra mera koja je omogućila najdugotrajnije i najstabilnije državno ustrojstvo u kratkoj i isprekidanoj istoriji moderne državnosti u Bosni i Hercegovini.

Nastao u nepovoljnim okolnostima prve decenije posle trijumfa SAD i saveznika u Hladnom ratu (kada mali dometi te pobede i neuspeh globalne hegemonije još uvek nisu bili jasni), ovaj sporazum pokazao se tada i kao najpravedniji mogući kompromisni izlaz iz jednog teškog rata i opšte krize koja je do njega dovela.

Bosna i Hercegovina je posle razbijanja SFR Jugoslavije ostala jedina država u Evropi bez etničke i nacionalne većine. Interesi SAD i saveznika, te strateška greška i drugačiji prioriteti muslimanskog vođstva, trenutno su onemogućili kompromisno uspostavljanje složene države BiH kao unije tri suverena naroda. Rat je doneo teško i bolno nasleđe. Dejtonski ustav, međutim, nije posledica rata. Još je predratni Kutiljerov ustavni projekat, kao i svi koji su mu usledili, sadržao principe istovetne onima koji su usvojeni tokom dejtonskih pregovora. Rat je tako ustvari suštinski vođen zbog razgraničenja. Doprinele su mu i nade da bi, uz pomoć SAD i NATO, pitanje državnog uređenja moglo biti određeno uprkos svim interesima srpskog naroda.

Rat u Bosni i Hercegovini doneo je mnogo zla. On je, međutim, u svom nasleđu sabrao i globalne tekovine dva svetska rata na kojima je sazdana stabilnost moderne Evrope. Prvi svetski rat prihvatio je narodnu suverenost. Dejton je po prvi put istinski i trajno ustanovio i sproveo ravnopravnost i jednakost tri naroda BiH i njenih građana. Drugi svetski rat je doneo bolno, nepravedno ali trajno uređenje evropskih granica. Posle Dejtonskog sporazuma bošnjački rodoljubi tvrde da je njihov narod ostao bez nacionalne države. Ipak, pored odluke da svoj suverenitet ulože u Federaciju BiH oni su odlučili da očuvaju Bosnu i Hercegovinu i bore se za njenu unitarizaciju. Takvo pravo nije dato srpskom narodu na Balkanu, koji je po visokoj ceni dva puta stvarao Jugoslaviju i bio spreman na kompromise radi njenog opstanka. Takođe, granice koje danas obuhvata Srpska nešto su šire nego one koje je Srbima ponudio Kutiljerov plan, ali su uže od onoga što je srpski narod faktički držao prvog dana rata.

Posle 1918. među revizionistima je bila velika povika na Versajski mirovni ugovor – a većina njih se žalila ustvari na Sen Žermenski, Trijanonski, Nejski ili Sevarski sporazum. Tako i sada: umesto da se žale na nedemokratski, zaumni, besmisleni i nefunkcionalni Vašingtonski sporazum – koji je pisan ne da bi bio „uspostavljen mir“ nego da bi uspešno bio nastavljen rat, omogućena intervencija NATO protiv srpskog naroda i osvojeni Krajina i zapadne opštine Srpske – zagovornici unitarne Bosne i Hercegovine grde Dejtonski sporazum. Nefunkcionalnost BiH pripisuju Dejtonskom sporazumu a njegovi ustavni principi su tada bili najmanje sporni. Dejtonsko razgraničenje je za srpski narod čak nepovoljnije nego ona predviđena pojedinim ranijim planovima.

Još je mađarski državnik Đula Andraši u 19. veku primetio da „Bosna ne može biti država zato što nema jednu dušu“. Zaštita prava i suvereniteta konstitutivnih nacija BiH deo je očuvanja te njene posebnosti bez koje je ona, kao demokratski i moderan međunarodno priznat politički entitet, suštinski nemoguća. Dejtonski sporazum pomogao je da srpski i hrvatski, ali i bošnjački narod, ostvare svoja prava a da istovremeno bude afirmisan maksimum moguće demokratske državnosti BiH. Naravno, principi koji su doveli do obnove Bosne i Hercegovine nisu poštovani u slučaju SFR Jugoslavije, Državne Zajednice SCG i Republike Srbije (posebno oko AP Kosova i Metohije). Ta praksa teško ugrožava opstanak BiH. Srpska i njen narod, međutim, do sada i za sada traže isključivo punu primenu Dejtonskog sporazuma. Zahtevi za reviziju dolaze upravo od onih koji za Bosnu i Hercegovinu ne žele ni daleko povoljnija ustavna rešenja od onih koja su nudili kao jedini izlaz iz državne krize naše nekad zajedničke otadžbine SFR Jugoslavije.

Dejtonski sporazum – uz afirmaciju entiteta, državnih i nacionalnih prava sve tri nacije Bosne i Hercegovine, može biti osnova za vekovni politički život. Svi oni koji tvrde da je dejtonski ustav samo provizorijum radi uspostave mira i obmanjivanja srpskog naroda – kakav je slučaj bio sa Erdutskim sporazumom u Hrvatskoj ili Kumanovskim ugovorom posle rata NATO-a protiv srpskog naroda – treba da imaju u vidu da je Dejtonski ustav najdugovekija konstitucija u kojoj su stanovnici BiH ikada živeli. Još je 2013. nadživeo Ustav iz 1974. godine.

Dalji razvoj ustavnosti BiH vidim dvojako. Ili će se ona razvijati ka konfederalnoj državi, uz male ustavne promene (kao što evoluiraju ustavnosti sličnih država– Kipra ili Libana) , afirmaciju entietata (dva ili tri, koliko narodi BiH odluče) i njihovog postepenog pretvaranja u funkcionalne države koje zajedno delegiraju deo državnosti međunarodno priznatoj, krovnoj političkoj strukturi. Ili će uz strane pritiske, nedemokratski, možda i nasilno, Dejtonski sporazum biti srušen. U tom slučaju ili će tri naroda izgubiti zajedničku Bosnu i Hercegovinu ili će ova politički i fizički ostati bez srpskog a kasnije i hrvatskog naroda. Svaka promena Dejtonskog sporazuma učiniće jedan narod trajno nezadovoljnim. Dejtonski kompromis zadovoljio je bar 70% legitimnih težnji sva tri naroda, mnoge je ogorčio, a nikog oduševio… Prvo je njegova najveća vrlina a treće najteža mana.

(Nezavisne novine)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *