Од Хилари до Ердогана

Od Hilari do Erdogana

11 avgusta 2016

milorad-vucelic-720Piše: Milorad Vučelić

Odmah da kažemo da nemamo izvore bliske premijeru Aleksandru Vučiću, na koje se mnogi pozivaju, da bi kvalifikovano mogli da ustanove zašto još nije obnarodovan sastav vlade, kada će vlada biti formirana i ko će biti u njoj. Ali nam zato ne manjkaju izvori bliski nekim od kandidata za ministre ili stranim ambasadama, te beogradskim medijima. Nekome će možda neke od naših tvrdnji ili pretpostavki izgledati kao preterane, ali njih moramo upozoriti da prilikom zaključivanja obavezno imaju u vidu narcisoidnost i samoljublje nekih od kandidata ili postojećih ministara.

Navodno najotvoreniji su u svojim zahtevima Vladimir Putin i Rusija. Oni ultimativno zahtevaju da na čelu ministarstva energetike ostane Aleksandar Antić Saša i to po svaku cenu. Ivica Dačić mora ostati šef diplomatije jer je čak i ruski ministar spoljnih dela Sergej Lavrov zapretio Putinu ostavkom na svoj položaj ako njegova saradnja sa Dačićem ne bude nastavljena. Stvar se komplikuje zbog toga što se sa tim predlozima saglašavaju i američki predsednik Barak Obama i državni sekretar Džon Keri, a pogotovo imajući u vidu da su 8. novembra izbori u Americi, pa je moguća promena u njenoj nacionalnoj politici. Neki od kandidata za ulazak u srpsku vladu ubeđeni su da će njihov neulazak ili ulazak u vladu Srbije imati velike posledice na ishod izbora u SAD. To potkrepljuju time što, navodno, Hilari Klinton insistira na tome da u sastavu naše vlade ostanu, njoj bliske, Zorana Mihajlović, Jadranka Joksimović i Kori Udovički. Berni Sanders, kao levičar, takođe insistira na socijalistima u sastavu vlade i time je uslovio svoju podršku Klintonovoj na konvenciji Demokratske stranke. I to bi bilo u redu, ali ukoliko sve to sazna Donald Tramp, biće nevolje a pogotovo ako on postane predsednik SAD. Budući da je on desničar, možemo samo da naslutimo koga će podržati kao moguće ministre. Zvanična Moskva skriveno podržava našu ekipu za vođenje pregovora sa Briselom oko pristupanja EU zbog toga što je uverena u njihovu dokazanu nesposobnost da bilo šta obave. Moskovska podrška rađa podozrivost onih koji su na čelu briselske administracije, Žan-Klod Junkera a naročito Poljaka Donalda Tuska.

Ambasadori Kvinte su jedinstveni u stavu da na čelu ministarstva poljoprivrede ostane socijalistkinja Snežana Bogosavljević Bošković jer to je garancija da se uskoro u Rusiju ništa od naših poljoprivrednih proizvoda ne izveze, pre svega zato što mi prosto nemamo šta da izvezemo. Mnogo efikasnije nego da se Rusiji uvedu sankcije. To odgovara i firmama na Zapadu jer nema konkurencije niti opasnosti da neko trajno zauzme njihovo mesto na ruskom tržištu. Rusi znaju za ovakve planove, ali im je pomalo neprijatno da protestuju zbog toga što podržavaju druge socijalističke kadrove u mnogo važnijim resorima.

Brisel i nemački i austrijski politički krugovi energično nasrću na Aleksandra Vulina i Nebojšu Stefanovića zbog njihovog odnosa prema emigrantima. Umesto da učine sve da ih trajno nasele i ako treba silom integrišu u srpsko društvo, oni poštuju njihove želje i osnovna ljudska prava i propuštaju ih u zapadne države. Uzgred budi rečeno njih, baš kao i Nikolu Selakovića i Zlatibora Lončara, niko iz inostranstva ne protežira što pobuđuje nemalu sumnju. Mora da su to nečim zaslužili. Pa možda i rezultatima rada. Za razliku od njih, ministra kulture Ivana Tasovca svi strani faktori podržavaju, pa čak i Ban Ki Mun, generalni sekretar Ujedinjenih nacija. Što duže budemo bez nacionalne kulture i osnovnih institucija, lakše ćemo se u bilo šta integrisati. Za Čedu Jovanovića su svi ambasadori zemalja Kvinte, a posebno majke Srebrenice.

Primetno je da Rusi uopšte ne insistiraju na ulasku u vladu Nenada Popovića, a ne zalažu se ni za ljude za koje znaju da su im po uverenjima i po emocijama, ali i u srpskom interesu, skloni jer znaju da se materinska ljubav ne mora dokazivati ni zasluživati pošto se ona podrazumeva. Nekada su teške podrazumevajuće ljubavi.

Turski predsednik Tajip Erdogan snažno podržava Rasima Ljajića, ali i tu se stvar komplikuje jer to čine i Amerikanci, što s obzirom na njegove trenutne odnose sa njima i organizovanje puča protiv njega, budi njegovu podozrivost. A i Amerikanci su počeli da sumnjaju. Erdogan je poslednjih meseci zbog sukoba sa Rusijom snažno podržavao sve one koji su u srpskoj vladi radili protiv „Južnog toka“, ali sada se stvari menjaju, pa to komplikuje situaciju, pre svega, sa Zoranom Mihajlović. Nju energično podržavaju Rusi zbog toga što im je uštedela gotovo milijardu dolara koje su namenili železnicama u našoj zemlji. Železnice u Srbiji toliko su dobre da se pare nemaju na šta potrošiti. Zbog pada cene nafte ruski budžet je bio u neprilikama, pa im je dobro došla ova ušteda koju su mogli da preusmere na rešavanje sopstvenih problema.

Englezi posle „egzita“ grozničavo tragaju za vladom koja će biti protiv evropskih integracija. Ali i oni su izgleda odlučili da pritajeno, kako samo oni znaju, podrže naše EU pregovarače, znajući da su toliko nesposobni da čak i u tome neće uspeti. Tu su se na neki način pridružili Rusima. A budući da su sada Turci sve bliži Rusima, to otvara nove probleme, posebno imajući u vidu tradicionalno dobre istorijske odnose Velike Britanije i Turske.

Francuski predsednik Fransoa Oland, pošto je socijalista, otvoreno podržava opstanak socijalista u vladi Srbije i smatra da će mu ta činjenica izuzetno pomoći na izborima koji ga očekuju. Koliko je on socijalista toliko su i oni. Angela Merkel, koja nije levičar, pridružuje se Olandu, jer joj je, posle odlaska Velike Britanije iz EU, posebno stalo do poboljšanja odnosa sa Francuskom pa u tom smislu moli Vučića da ima razumevanja za Olandove zahteve.

Sada samo možemo zamisliti kako izgledaju Vučićeve muke kada sreće ministre ili kandidate za ministre ili državne sekretare koji sve ove velike svetske sile i državnike imaju u glavi i nad glavom i veruju u svoju ulogu u svetskoj geopolitičkoj situaciji. Imaju štošta, ali im samo nedostaje podrška glasača. Čini se da Vučića mnogi od njih, pomalo zaluđenih brojem poslanika koje im je velikodušno dodelio, gledaju sa visine. Mesta za njih su već bezecovana. Velikodušno mu prepuštamo da što pre reši te muke.

Na njegovoj strani možda nema ničega sem ogromne podrške dobijene od naroda na izborima. To ga prema nama obavezuje.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *