Odlazak generala

Odlazak generala

6 novembra 2014

Boris KnezevicPiše: Boris Knežević

Poslednji ministar odbrane socijalističke Jugoslavije, general Veljko Kadijević, tiho je napustio ovaj svet. Učesnik NOR-a i diplomac čuvenog američkog „Vest Pointa“, komandant JNA koji nije ispunio misiju i sačuvao državu kojoj je položio svečanu zakletvu, poslednje dane u „dolini suza“ izgrickao je u Moskvi. Sa sobom je, kao i mnogi pre njega, u grob odneo mnoge tajne o uzrocima propasti zemlje koja je, bez trunke patetike i nepotrebne nostalgije, predstavljala pravi raj u odnosu na pakao koji su jugoslovenski narodi docnije sami izabrali.

Oni koji su dobro poznavali generala Kadijevića – a takve je moguće nabrojati na prste jedne ruke – kažu da se radilo o introvertnom i „teškom“ čoveku. General je retko, čak i u uskom krugu prijatelja, govorio o danima odluke za sudbine miliona ljudi. U svojoj knjizi, svojevrsnoj ispovesti čoveka koji je izjave za medije, koliko je meni poznato, dao svega nekoliko puta u životu, Kadijević je za nestanak Jugoslavije, prvenstveno, okrivljivao Amerikance.

Ne umanjujući značaj stranog faktora u rušenju bivše države, još manje s namerom da lešinarim nad ostavštinom pokojnika, u vreme kada se mnogi, s povodom, ponovo prisećaju događaja uoči krvavog raspada Jugoslavije, iz tog turobnog filma nemoguće je izbrisati ulogu generala Kadijevića. Ono što se poslednjem zapovedniku JNA najčešće stavljalo na teret jeste pokazana neodlučnost – neki kažu kukavičluk – da u vremenima kada je i najvećim laicima bilo jasno da SFRJ srlja u građanski rat izvrši vojni puč i spreči krvoproliće.

Oni koji i danas brane preminulog generala, s druge strane, kao najsnažniji argument potežu priču da je Kadijević, navodno, bio spreman na radikalna rešenja, ali mu političko rukovodstvo, odnosno tadašnje Predsedništvo SFRJ, nije dozvolilo da posegne za njima. Kadijevićevi „advokati“, izgleda, namerno zaboravljaju definiciju vojnog puča, jer za takav čin nije potrebna bilo čija dozvola, najmanje od odgovornih za krizu u državi. Naime, nakon prvih većih incidenata i blokade kasarni JNA u Hrvatskoj, Kadijević je tražio od članova kolektivnog šefa države da uvedu vanredno stanje i vojsci daju mnogo šira ovlašćenja. Međutim, tada se dogodio čuveni slučaj „Bogićević“, koji je Kadijeviću, kao i mnogim drugim, poslužio kao alibi za nečinjenje u situaciji kada su smrtno zavađena jugoslovenska plemena već krenula da se međusobno istrebljuju.

Veljko Kadijević je otišao s ovog sveta dve decenije nakon što je nestala vojska kojom je komandovao i država kojoj se zakleo da će je braniti do smrti. Tužan kraj za jednog generala.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Aleksandar says:

    Pa... i ne se soglasuvam so tebe. Tvoeto gledanje e ednostrano, povrsno i lici na presuda. Zaboravas taa vojska bese deca od 18 godini, srednoskolci. Zemi primer: prviot otpor Ljubljanskata kasarna, nivnata civilna zastita bese podobro vooruzena, tie (JNA nemaa voda, struja hrana), no da ne dolzam ...... ne si vo pravo. Mozebi trebase da prasas sto pravese toj ovie 20 godini vo Moskva, mozebi tuka ke go najdese odgovorot vaka ... nisto. I koja drzava i koe pleme ke go branese ?, site imaa vreme no go potrosija na raspad, sega ,vreme e da se zboruva za novi brakovi i rozbi a ne za stari i neprijatni razvodi. Vreme e ednas konecno da izlezete od kavgata ... vreme e.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *