Okupirani smo, i sve što čujemo, vidimo i doživljavamo je jedna velika propaganda

Okupirani smo, i sve što čujemo, vidimo i doživljavamo je jedna velika propaganda

26 августа 2014

Milan DamjanacPiše: Milan Damjanac

„Sve bi se u životu moglo izdržati za

kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i

pažljiv, ali život ne traje kratko, a

ništa ne može postati teško kao

obaveza koju sam sebi nametneš u

jednom času slabosti ili oduševljenja.

Stid te da odustaneš, muka da

istraješ, a nemaš koga da psuješ, jer

si sam sebe natovario”.

Meša Selimović, Tvrđava

Setite se samo koliko je do pre samo dve-tri godine bilo lakše postaviti se u celokupnoj srpskoj političkoj močvari. Potrebno je bilo samo otići na portale tzv. „Druge Srbije” i pročitati šta neprijatelji misle o nama. Tako bismo se svi iščuđavali različitim stvarima koje smo pronalazili na Peščaniku, E-novinama, a bogami i na televiziji B92. Danas je to jedna kredibilna televizija, a ovi portali ništa drugo do kopije portala mejnstrim medija.

Igra je gotova, sada razmišljamo kao neprijatelj, zato nas ovi sadržaji više i ne uzbuđuju. Doduše, ima i onih koji razmišljaju poput neprijatelja pošto su umorni od borbe. Njih treba razumeti, nije lako zadržati energiju, snagu i veru, a biti na socijalnom dnu. I tako smo se konačno prepustili.

Pošto je drugosrbijanska elita uspela da zauzme sve ključne pozicije u medijima, školstvu, državnoj upravi, vlasti i opoziciji, red je da zaključimo da borbu više nije moguće voditi unutar sistema. Svaka unutarsistemska borba sada samo je zavaravanje. Tu se radi ili o uzaludnoj borbi ili o pukoj borbi za vlast, uticaj i novac. Bavljenje politikom unutar sistema danas je bavljenje rejtingom. A više rejtinga znači više novca u džepu i sigurnu budućnost.

Tako smo došli do toga da nam godinama unazad o tome koliko smo radni i orni govore neradnici. Ubeđuju nas oni koji su na državnim jaslama da od državnih jasala nema ništa, a oni bez dana radnog staža nas podučavaju vrednostima kapitalizma. Sve je to jedna velika predstava za dokone, omađijane i naivne, a život za one koji u predstavi učestvuju. Zbog interesa Srbije raspodeliše funkcije na svim nivoima. Zbog interesa Srbije nova koalicija u Beogradu ukida svaku novčanu pomoć višečlanim porodicama i ukida popust na upis u vrtiće, a zatim se bori protiv bele kuge na stranicama medija.

KOLONIJALNA LAKRDIJA

Međutim, nema to nikakve veze sa tim ko je na vlasti. Ne zna se ko je gori, vlast ili opozicija. Ovde se radi o tome da je celokupna srpska politika obična prevara, da živimo u dirigovanom sistemu u kojem je sve sistemsko unapred determinisano. Unutar sistema se samo možemo boriti za vazduh na poljima poput obrazovanja i kulture i to u vrlo ograničenom obimu za šta niko još uvek nema ni snage ni hrabrosti. Sve ostalo ostaje isto, te se tako glasanje na izborima svodi na dilemu hoće li Pera Perić iz stranke „a“ dobiti zaposlenje ili Miki Mikić iz stranke „b“. Teška dilema, plačem nad sudbinom obojice. Stranke su postale agencije za zapošljavanje, i to ne toliko uspešne, previše nezaposlenih, premalo poslova, a previše funcionera sa po deset plaćenih funkcija.

Ta „naša elita“ se već dugo, dugo, boji sopstvene senke, a kamoli sekretara ambasade zapadnih država. Mi uporno sanjamo kaznene ekspedicije sa zapada koje su došle da unište i ovo što nam je ostalo, kao mitske sile koje su uništile Sodomu i Gomoru. Naša elita proriče kraj i nadolazeću katastrofu već godinama dok narod gleda ovu nesreću u Ukrajini i shvata da će ishod te borbe odrediti sudbinu sveta, sveta koji sve više liči na brod ludaka, koji su psihopate i sociopate, ali ne i ludi.

Većini Srba je danas jasno na šta liči zapadni svet, šta je zapravo međunarodni poredak i kakve su to „humanističke” vrednosti. Ova lakrdija od licemernog sveta sa još licemernijim elitama koja se igra tuđim kulturama, državama i životima je počela toliko da zaudara da su to i pojedinci počeli da osećaju. To, doduše, i nije tako loše, sistem je počeo sam sebe da prepoznaje kao problem.

Na svu tu lakrdiju smo, kao i svaka kolonija koja ne odlučuje sama, nakon domaće oktobarske revolucije pohrlili u EU. Šta košta nek košta. Isporučili smo dotadašnjeg predsednika države, ceo vojni i policijski vrh, pohvatali Mladića i Karadžića, faktički priznali Kosovo, Raškoj oblasti smo ukinuli to ime, pustili smo čak i da nam strane bubamare pojedu domaće, a i finansirali strance da dođu, kupe našim novcem naše fabrike i izrabljuju domaću radnu snagu.

Prolaze godine, EU je ostala nedosanjani san, a Srbi i dalje mantraju o tome da li je moguća i Kosovo i EU, i Rusija i EU, i Srbija i EU. Niti nam ko nudi ulazak u EU niti smemo da odbijemo. Ako nam ponude, završićemo kao zemlje u okruženju – bićemo još jadniji nego kada smo ušli. Ako nam ne ponude, moraćemo da nastavimo da pokušavamo. I tako je EU, koja je i sama obična ispostava SAD, naš jedini i bespogovorni geostrateški cilj u kojem smo zamišljeni kao deponija i crna rupa Evrope u koju ulaze i preko noći i državljanstva dobijaju neželjeni imigranti svih zapadnih država koji ni ne znaju gde je Srbija na karti, a iz koje svi koji nešto vrede izlaze i odlaze zauvek, tražeći sreću negde na Zapadu postajući sve samo ne Srbi. Ovde će ostati strani imigranti, azilanti, domaći izdajnici i stara garda koja još uvek sanja 19. vek i daleko jednostavniji život u kojem se sve jednostavnije moglo isplanirati.

NEKAD I SAD

Ipak, vrhunac bezobrazluka i licemerja je poslednji zahtev EU u kojem se od nas traži da slučajno ne pokušamo da ekonomski napredujemo povećavši svoj izvoz u Rusiju. I, naravno, srpska elita i na to pristaje, hajde kažu, nećemo subvencionisati izvoz. Pa jeste, ipak je vrhunski interes Srbije da bude članica EU, i to siromašna, a ne bogata članica EU. Kome to treba? Sigurno ne samoj EU. Postoji ona stara dilema – da li je bolje prekinuti 10-godišnju vezu i time izgubiti 10 godina života ili ne prekinuti i izgubiti bar još deset? Odgovor je takav da je sasvim jasno da je celokupna srpska strategija zasnovana na logici – strah nas je, moramo, nemamo kud. Doduše, dobra je vest da nismo uveli sankcije Rusiji, što znači da još ima nas u nama.

Svi mi shvatamo da je teško priznati sebi da je period demokratske slobode nakon rušenja Miloševića lažan. Međutim, on jeste lažan. Ovo je obična simulacija slobode. Mi više nemamo državu niti kapacitet, nemamo ni na kratak ni na srednji rok nikakvu budućnost, a svetske prilike nam ne idu naruku. Međunarodni poredak više ne postoji, ne postoji ljudska prava, UN i međunarodni sudovi. Postoji samo sistem propagande, osmišljen besprekorno kako bi štitio interese jedne hegemonije. A taj sistem i na srpskom mikroplanu je osmišljen odlično, a svi se feleri otklanjaju uspešno i ostavljaju da trunu bez posla na ulici, a na kraju sa pasošem bežeći preko granice.

Da bi se išta promenilo, hajde prvo da priznamo očigledno. Okupirani smo, i sve što čujemo, vidimo i doživljavamo je jedna velika propaganda. A protiv propagande se može jedino organizovano, a, kao što vidimo, propaganda je progutala sistem i postala sistem.

U davna vremena naši su preci stvarali ovu državu kako bi imali instrumente da ponovo zaštite svoje interese, odrede svoju sudbinu i obezbede potomcima okvir za ravnopravnu borbu sa drugim narodima, borbu na kulturnom, ekonomskom i političkom planu. Državu je obnovio narod kako nikada više ne bi živeo u neslobodi. Srbija je zamišljena kao država koja bi omogućila Srbima da budu aktivni igrači, a ne pasivni posmatrači vremena, da budu kreatori svoje sudbine i svoje budućnosti, a ne otirač svakome koji ovom zemljom nameri da prođe. Prošlo je od tad dosta i bezmalo svaka druga generacija dala je svoj doprinos zaštiti Srbije. Uz sve naše nacionalne mane, uspeli smo da očuvamo slobodu.

Ta i takva Srbija je dobro znala šta su njeni interesi, ta je elita dobro znala šta su srpski ciljevi. Beše to tada. Sada je tako kako je i o tome ne treba puno zboriti. Elem, državu, kao što znamo, stvara narod. Država stvara elitu, naciju i poredak koji štiti nacionalne osobenosti ne ugrožavajući tuđe. Vreme je da narod shvati da država koju je stvarao više ne postoji.

(Standard.rs)

KOMENTARI



7 коментара

  1. Despot says:

    Srbija je postala jedan prljavi kokosarnik po kome ceprkaju jalovi petlovi i petlici odgojeni tamo negde daleko od srbije a ubaceni da iskljucaju sve sto im padne pod kljun. Naravno, koke su ostale tamo negde odakle su petlovi i tamo jaja nose. Srbija vise nema elitu vec samo domace osvajace fotelja sa visestrukim "zaposlenjima" sa mogucnoscu maratonske pljacke sopstvenih oceva, majki, deda i baba. Usta su pretvorili vojsku srbije? Jedan deo je u svojstvu crvenog krsta za pomoc stanovnistvu u raznim nepogodama i nesrecama dok drugi deo trenira vojnu tehniku i osoblje za odbranu interesa nato bandita i njegovih financijera. Uzecu sebi slobodu da ponovim deo clanka da se dobro zapamti: "Isporučili smo dotadašnjeg predsednika države, ceo vojni i policijski vrh, pohvatali Mladića i Karadžića, faktički priznali Kosovo, Raškoj oblasti smo ukinuli to ime, pustili smo čak i da nam strane bubamare pojedu domaće, a i finansirali strance da dođu, kupe našim novcem naše fabrike i izrabljuju domaću radnu snagu". Dodajem: prodali smo u bescenje plodnu zemlju strancima da na njoj gaje GMO hranu kojom truju narod. Nadam se da ce mnogima posle ovog clanka neke stvari biti jasnije, ako ne, ni Bog name ne dolazi u pomoc.

  2. Jagodinski Žižak says:

    Intelektualcu je danas lako da opiše istinu o našoj stvarnosti. Ima li intelektualaca koji će da kaže narodu,kako ostvariti nadu za bolje sutra? ZNAČI - ŠTA SAD ZA BOLJE SUTRA?

  3. Mile tranzicija says:

    Bas tako kako je napisano . Svaka cast za tekst .

  4. zuba zubic says:

    DESPOTE, DESPOTE, SVE SI SROCIO I HVALA TI, BOG TE I TEBI SLICNIMA CUVAO, SIRI TVOJE BOGOM OBDARENIM DUHOM DA STAVIS SVE NA SVOJE MESTO

  5. Бидо`је Видић says:

    Ало људи! Нисам приметио да се ико од вас запитао: Како ће то овдашња "елита" да нас уведе у капитализам а да га никад нису ни видели, сем као туристи? Како ће то овдашња "елита" да нас научи да живимо као "запад" а да тамо никад нису живели, учили, радили, стварали? Како ће то овдашња "елита" да нас уведе на тај "запад" својим знањем кад су им и дипломе лажне, а одбијајући помоћ наших људи који су живот провели, учили, радили, стварали на том западу? Од њих им треба само да шаљу дознаке ($$$$$) да би се они могли одржавати ту где јесу! Како ће то овдашња "елита" да нас спаси из ове ситуације када живе на рачун тих дознака ($$$$$), трошећи тај прилив (кажу 5 милијарди Евра годишње), себи на плате које пристижу из пореза на тај прилив у буџет? Па им ни то није доста, него су нас, нашу децу, унуке задужили за 21 милијарду! А радних места, фабрика, производње све мање! И, докле тако? Кажу, "па сами сте нас изгласали, то је демократија"! Стварно, да ли сте се запитали докле?

  6. Видо`је Видић says:

    Наравно, нисам рекао да требамо да будемо део лажног запада!!! Будимо оно што јесмо!

  7. Boško says:

    Odličan članak i jako dobar komentar gospodina ili druga Despota. Drago mi je da još ima ljudi koji misle.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u