Oni koji Kusturici zameraju promenu vere, verovatno bi ga podržavali da je uradio suprotno

Oni koji Kusturici zameraju promenu vere, verovatno bi ga podržavali da je uradio suprotno

10 јуна 2013

KusturicaPiše: Despot Kovačević

U nedelju 28. aprila 2013. godine, u emisiji „Utisak nedelje“, Emir Kusturica je izjavio da „odustaje od prejeftine srpske javnosti“. Ovo jeste bio „utisak nedelje“, ali je bila i ocena stanja naše javnosti. Da je srpska javnost u najmanju ruku „prejeftina“, možemo videti i u poslednje vreme kada nas jedan medij naziva majmunima ako ga ne čitamo, a drugi pozivaju Srbiju da nastupa „samo hrabro“, kao da smo usred izborne kampanje.

Emir Kusturica je odlučio da zaćuti. Njegova odluka ne bi bila zanimljiva da on nije primer čoveka koji je doživeo svetski uspeh i slavu i srpsko nepriznavanje uspeha. Odluku da ostane da živi u Srbiji, pored svih prepreka, objasnio je rečima:

Srbija je jedan prostor između individualnosti i kolektivnosti koji ne postoji nigdje. Srbija je sa svim manama bolja od svake druge male zemlje na svijetu.

Kusturica je najbolji primer uspešnog pojedinca koji je svoj uspeh podelio sa svojim narodom i dokaz je svoje tvrdnje da je „Srbija mala zemlja koja ima velike ljude“. Teško je bilo koga staviti u red Andrića i Selimovića, ali kod Kusturice je vidljiva njihova sposobnost da prepoznaju ljudske karaktere i uviđaju određene „balkanske specifičnosti“. Celokupnu misao pretvorio je u niz filmova koji su redom uzimali nagrade. Napisao je i dve knjige i sagradio dva grada.

Kroz filmove je pokazao svoje znanje i kreativnost, kroz knjige svoju misao i stavove, kroz gradnju je odužio svoj „dug“ – jedan prema narodu, drugi prema najvećem među nama, Ivi Andriću. Uradio je više nego svi ministri zajedno za svog mandata. Mnogo je „gradio“, ali je mnogo i „rušio“. Rušio je „granicu na Drini“ i granice među ljudima. Nije želeo da se prizna granicu između Srbije i Srpske, pa su mu to mnogi zamerili. Najviše su mu zamerili oni koji dižu te iste granice i dele narod, a on se držao principa da nas Drina spaja.

Radio je sa najvećim svetskim zvezdama. U Srbiji je ugostio Džonija Depa, Moniku Beluči, Nikitu Mihalkova, Dijega Maradonu i mnoge druge. Jedini je koji i dalje veruje u talenat „večitog dečaka“ Slavka Štimca. U svom stvaralaštvu je zadržao posebnost i preoznatljivost. Duhovnu veličinu dokazao je priznavanjem svojih grešaka.

Grešio je puno i mnogima se zamerio. Zamerali su mu da nas u svetu predstavlja na pogrdan način, a samo je istakao naše osobine i vrlo često na komičan način prikazao kulturološke karakteristike. Zamerala mu je jedna strana i promenu vere, a druga ga u tome podržala. Danas je za neke bivši Emir, a za neke novi Nemanja. Oni koji mu zameraju verovatno bi ga podržavali da je uradio suprotno. Na njegov izbor veroispovesti treba gledati kao na slobodan izbor svakog pojedinca da bude ono što želi. Zamerali su mu i muzički angažman sa Dr Neletom Karajlićem, a on je „Zabranjeno pušenje“ pomogao kad im je bilo najteže. Jedan je od prvih kritičara „komunističkog režima“, a dobitnik je nagrade AVNOJ-a za 1989. godinu.

Predavač na Univerzitetu Kolumbija i nosilac francuskog Ordena viteza Legije časti uvek je bio ekscentričan. Može mu se zameriti mnogo, ali se mora istaći da samo veliki um poput Emira Kusturice može da stvori filmove kao što su „Podzemlje“, „Otac na službenom putu“, „Sjećaš li se Doli Bel“ i mnoge druge. O njegovom stvaralaštvu je možda najbolje rekao Nikita Mihalkov:

Kusturičini filmovi predstavljaju budući vek i svi koji su gledali njegove filmove, bez obzira da li im se sviđaju ili ne, slažu se da je reč o velikom pomaku u svetskoj kinematografiji.

Jedan tekst je malo da bi se napisalo sve o liku i delu Emira Kusturice. Ipak, mora se istaći njegova rečenica:

“Dok god bude slobode i individualne autonomije koju mi imamo, dotle se možemo nadati da je Srbija ta koja svojom privlačnošću i nekom emocionalnom vezom pomiruje sve mane i pretvara ih u pozitivno viđenje neke budućnosti.”

Možda nam ponestaje slobode i individualne autonomije. Možda je zato zaćutao.

(Srpski akademski krug)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u