OPASNA STRATEGIJA PENTAGONA – Amerika gleda na Aziju kao na arenu za buduće vojne konflikte

OPASNA STRATEGIJA PENTAGONA – Amerika gleda na Aziju kao na arenu za buduće vojne konflikte

30 августа 2014

A-U.S.-Air-Force-F-15E-Strike-Eagle-aircraft-with-the-335th-Fighter-Squadron-releases-flaresU maju 2000. godine Vašington post je objavio članak pod nazivom Prema Pentagonu, Kina prelazi u prvi plan. U tekstu je navedeno da „Pentagon gleda na Aziju kao na arenu za buduće vojne konflikte ili barem tenzije“. Takođe se navodi da će Amerika udvostručiti svoje vojno prisustvo i pokušati da se izbori sa Kinom.

Pentagon je postao glavni servis za izvlačenje korporativnog kapitala. Bilo da su u pitanju gas i nafta iz Kaspijskog mora, afrički retki metali, naftna nalazišta u Libiji ili Venecueli, američka visoko-tehnološka vojska stupa na scenu.

Bivši savetnik predsednika Obame za državnu bezbednost general Džejms Džons ranije je služio kao vrhovni komandant NATO. Džons je 2006. godine rekao: „NATO razvija poseban plan za zaštitu nalazišta nafte i gasa u regionu (Kaspijskog mora)… Naš strateški cilj jeste da taj plan proširimo i na Istočnu Evropu i Afriku.“

U izveštaju Državne strateške bezbednosti za prethodni kvartal bivši direktor Denis Bler je tvrdio da bi Rusija „mogla da nastavi da traži put za obnovu svoje moći i uticaja, i to na način koji bi komplikovao interese SAD…, da je Kina konkurentna za iste izvore koje SAD potražuju i da se nalazi u procesu rapidne vojne modernizacije“.

Koristeći NATO kao sredstvo, Amerika trenutno radi na okruživanju Rusije, sa lakoćom uvlači svoje evropske saveznike u rat u Avganistanu i napade na Libiju. SAD koriste NATO kao globalni vojni savez, koji čak može biti upotrebljen i u Azijsko-pacifičkom regionu.

ENERGETSKA I PROTIVRAKETNA ODBRANA

Polovinom marta 2009. konferenciju za štampu održala je Agencija za protivraketnu odbranu (MDA), koja radi pod okriljem Pentagona. Tada je senator Karl Levajn (demokrata iz Mičigena) izjavio: „Protivraketna odbrana je bitan elemenat odbrane naše zemlje. Na primer, ona je prioritet u odbrani protiv postojećih raketa kratkog i srednjeg dometa, čak i u korist naših snaga na prvim linijama.“

Obamina administracija trenutno razmešta „protivraketne“ sisteme u Turskoj, Rumuniji, Poljskoj i na razaračima američke mornarice u Crnom moru. Omča se zateže oko Rusije.

Rusija ima najveća nalazišta prirodnog gasa i bitne rezerve nafte. SAD su nedavno izgradile vojne baze u Bugarskoj i Rumuniji, uskoro će to uraditi i u Albaniji. NATO se proširio na istok, u Letoniju, Estoniju i Litvaniju, tik pred rusku granicu. Finska, Švedska, Ukrajina i Gruzija su na listi potencijalnih članica kancerogenog NATO.

Jedan indijski novinar objavljuje svoja zapažanja: „Luk opkoljavanja Rusije se ojačava. NATO radi na (eventualnom) dopremanju američkog protivraketnog sistema u Gruziji. SAD tvrde da imaju lanac zemalja ojačanih „partnerstvom“ sa protivraketnim sistemom NATO, i taj savez se proteže od Baltika do centralne Evrope. Krajnji cilj je neutralizacija strateških sposobnosti Rusije i Kine i uspostavljanje nuklearne superiornosti. Dokument o strategiji nacionalne odbrane koji je objavio Pentagon 31. jula 2008. ilustruje pogled Vašingtona na vaskrslu Rusiju i Kinu, koja je usponu, i gleda ih kao na potencijalne protivnike.“

Baš kao što smo svi videli kako je tandem SAD-NATO izvršio balkanizaciju Jugoslavije, Libije i Iraka, izgleda da se ista strategija sprema i za Rusiju. Uz stalno vojno opkoljavanje Rusije, postoji plan da se Rusija uvuče u ukrajinsko živo blato kako bi se kao nacija oslabila. Korporacija Rand poziva na razbijanjanje Rusije na manje delove kako bi zapadne korporacije imale lakši pristup tamošnjim resursima.

Nedavna najava zemalja BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) da će stvoriti banku sa početnim kapitalom od 100 milijardi dolara kao pandan MMF i Svetskoj banci razbesnela je vlade koje su pod upravom zapadnih korporacija, koje opet ne žele da išta remeti njihovo upravljanje svetskom ekonomijom. Odmah posle poteza BRIKS bili smo svedoci eskalacije građanskog rata u Ukrajini, koji je finansirao i režirao SAD-NATO.

 

Vlada Stivena Harpera sad sugeriše da se Kanada pridruži američkom protivraketnom programu. Kanadske vojne korporacije trljaju ruke, očekujući veća vladina izdvajanja za vojno partnerstvo sa Amerikom. Ali prvo se moraju srezati troškovi u kanadskom zdravstvu i drugim programima socijalne zaštite. U SAD vojno-industrijski kompleks cilja na „cele“ programe – zdravstvo i socijalnu zaštitu, tj. ono što je ostalo od svega toga, kako bi se nadoknadili troškovi za vojno-kosmičke planove.

Kanada je takođe započela izgradnju „oružanih borbenih plovila“ u brodogradilištu Irving u Halifaksu. Ovaj program, vredan 25 milijardi dolara, najveći je vojni izdatak Kanade ikad. Podržale su ga sve političke stranke u zemlji. Zašto je Kanadi potreban ovakav monumentalan program za izgradnju ratnih brodova?

VEĆA ULOGA ZA MORNARICU

Kako se led topi na Arktiku, američka mornarica predviđa povećanje troškova kako bi „zaštitila plovne puteve“. Tokom proteklih 25 godina Arktik je pretrpeo topljenje 40 odsto leda usled globalnog zagrevanja. Nezavisni senator iz Mejna Angus King kaže da „će rezerve nafte i gasa koje su ranije bile nepristupačne“ sada biti dostupne za eksploataciju. Prošlog proleća King se vozio nuklearnom podmornicom ispod arktičkog leda. Sa njim je takođe bio Admiral Džonatan Grinert, izvršni šef mornarice, koji je za Njujork Tajms rekao: „Moramo da budemo sigurni da su naši ljudi i oružje kvalitetni u ovom delu sveta kako bismo vladali pomorskim domenom i mogli da stignemo gde god to želimo.“

U novom izveštaju mornarice pod nazivom Putna mapa američke mornarice na Arktiku 2014-2030 se kaže: „Led nestaje brže nego što smo to prethodno mislili…, i to nam nudi povećanje naših aktivnosti“. Region Arktika ima obilje neistraženih nalazišta fosilnih goriva i prirodnih resursa, uključujući 90 milijardi barela nafte, 1.669 biliona kubika prirodnog gasa i 44 milijarde kubika tečnog gasa, navodi se u izveštaju.

Takođe se upozorava da će mornarica imati logističkih poteškoća i da će morati da pronađe način kako da dopremi gorivo na platforme. U tim operativnim bazama će biti vojno osoblje, a biće potrebno i iskorišćavanje partnerstava sa onim zemljama koje se graniče sa Arktikom, kao i još ratnih brodova koji će resurse držati u rukama SAD-NATO i podalje od Rusije.

Američki ministar odbrane Čak Hejgel je krajem 2013. rekao da će „se multilateralnom obukom sa partnerima u regionu razviti operatvne sposobnosti u hladnim uslovima i ojačati veze sa drugim Arktičkim nacijama.“

KRHKI MIR

Predsednik Obama je u prošlosti pozivao na ukidanje nuklearnog oružja. Rusi su, gledajući protivraketne sisteme NATO kako se približavaju, odgovorili da je tako nešto teško izvodljivo.

Bivši sovjetski predsedni Mihail Gorbačov je isporučio otvoreno pismo na konferenciji pod nazivom Prevazilaženje nuklearnih opasnosti u Rimu 16. aprila 2009. „Ako ne istaknemo potrebu za demilitarizacijom međunarodnih odnosa, smanjenjem vojnih budžeta, prekidanjem stvaranja novog i proizvodnje kosmičkog oružja, onda će sve ovo biti besmislena retorika“.

Čitava američka vojna imperija je usko povezana u stvaranju kosmičkog naoružanja, uz vojne satelite koji mogu ugledati bilo šta na Zemlji i uhvatiti svaki pokušaj komunikacije, kao i praćenje mete bilo gde i bilo kad. Rusija i Kina shvataju da američka vojska ima za cilj da „postigne potpuni spektar dominacije“ u ime korporativnog kapitala.

Koristeći nove kosmičke tehnologije kojima usmerava moderno ratovanje, vojno-industrijski kompleks zgrće ogromne profite gradeći osnove za ono što aero-kosmička industrija tvrdi da je „najveći projekat“ u istoriji Zemlje.

usn_usaf_flag_2006_1META – AZIJA

Dopremanje mornaričkih Edžis (Aegis) razarača opremljenih protivraketnim sistemima u Azijsko-pacifički region, navodno radi odbrane od severnokorejskih raketa, otvara Americi mogućnost pokretanja preventivnih napada na Kinu.

SAD sada imaju 30 protivraketnih sistema u Južnoj Koreji. Mnogi ondašnji mirovni aktivisti tvrde da ti sistemi nisu okrenuti protiv severnog suseda, već protiv Kine i Rusije. Trenutne vojne aktivnosti Amerike na Havajima, Južnoj Koreji, Japanu, Gvamu, Okinavi, Tajvanu, Filipinima i Australiji zapravo imaju cilj da matiraju Kinu. Dodatni cilj SAD je da naprave „gostujuće“ zemlje koje će značajno pomoći Pentagonu da pokrije troškove ovog skupog masivnog plana.

Već dugi niz godina američka Kosmička komanda zamišlja napad na Kinu. Smešten u 2017. godini, Pentagon iz svemira i kroz oblake pokreće napade na kineske nuklearne snage, što je deo programa Globalni napad. U toj priči Kina sa desetinama svojih raketa pokreće odmazdu na zapadnu obalu kontinentalnog dela SAD. Ali američki „protivraketni“ sistemi smešteni širom Pacifika ih presreću.

Komentar Obaminog bivšeg ministra odbrane Roberta Gejtsa bio je poprilično jasan kad je rekao da „konvertuje sve više Edžis brodova u protivraketne sisteme koji bi bili upereni na Kinu“.

Protivraketni sistem, koji je javnom mnenju predstavljen kao puki odbrambeni projekat, zapravo je dizajnirao Pentagon kao štit od kontranapada zemalja kojima su prethodno uništeni vojni arsenali.

Živeći u Betu, država Mejn, imam poseban pogled na američko-kineske tenzije. U mom gradu mornarica dograđuje protivraketne sisteme na Edžis razarače. Kongresmeni moje države kažu da Pentagon plaća gradnju Edžisa kako bi se „odbila Kina“.

Renomirani autor Noam Čomski kaže da SAD vojnu i spoljnu politiku zasnivaju na kontroli većine naftnih rezervi i da na to gledaju kao na „polugu moći“. Načini na koje bi se Evropa, Indija, Kina i druga tržišta u razvoju držala pod kontrolom zavise od američkih stavova i prirodnih resursa koje Amerika drži. Čak i dok se američka privreda urušava, Pentagon kaže da ko god drži ekonomske motore sveta drži i sam svet.

Kina, na primer, 80 odsto nafte uvozi brodovima preko Južnog mora. Ako bi bilo koji faktor bio u stanju da preseče tranzit i prekine dostavu nafte, onda bi kineska privreda bila držana kao talac.

Ostaje da se vidi kako će Pentagon iskoristiti južnokorejsku mornaričku bazu na ostrvu Jeju, smeštenom u Žutom moru, koja se gradi uprkos sedmogodišnjem moratorijumu kako bi se olakšala potencijalna blokada kineskog priobalja.

ZAKLJUČCI

Dugi niz godina su Rusija i Kina u Savetu bezbednosti UN predlagale rezolucije kojima bi se zabranila proizvodnja kosmičkog oružja. Od polovine osamdesetih svaka članica UN podržava rezoluciju o „prevenciji trke o naoružavanju u kosmosu“ (PAROS), uz izuzetke SAD, Izraela i Mikronezije.

Tako je bilo tokom Klintonovog predsednikovanja, kao i Bušovog, a sada je isto i tokom Obaminog mandata.

Oružana trka punih razmera između Amerike, Rusije i Kine bila bi katastrofa i učinila bi svet manje bezbednim. Trenutno su globalni resursi hitno potrebni za sanaciju klimatskih promena i rastućeg siromaštva, i teško da možemo sebi dozvoliti da trošimo novac na kosmičko oružje i konflikte između supersila.

Pentagon je zapravo najgori po pitanju ispuštanja ugljen-dioksida u atmosferu. SAD su tražile da Pentagon bude isključen iz protokola o klimatskim promenama u Kjotu i odbile da bilo šta potpiše sve dok Pentagon ne bude isključen.

SAD naoružavaju svet u korist korporativne globalizacije da bi naše lokalne zajednice bile zavisne od vojnih troškova. Kako bismo se usprotivili agresivnosti američke imperije širom sveta, prvo se moramo pozabaviti unutrašnjim stvarima. Pozivanjem na transformaciju vojne industrije i zahtevanjem da se naša privreda pretvori u modernu energetski obnovljivu infrastrukturu 21. veka ulazimo u savez sa radnicima koji prave oružje i koji sada moraju da nam se pridruže ako misle da nastave da hrane svoje porodice.

Studije su pokazale da konvertovanje vojne industrije u sisteme poput železničkih, solarnih i generatora koji proizvode energiju vetra mogu pomoći u problemu klimatskih promena, kao i da donesu daleko više radnih mesta.

Pitanje za dušu nacije – šta nam sve to govori kao ljudima koji prave oružje za ubijanje da bi mogli da prinesu hranu na porodični sto?

Globalna kampanja koja prevazilazi sve granice potrebnija nam je nego ikada. Mirovni, društveni, radnički i pokreti za zaštitu sredine moraju više da rade na lociranju problema i organizovanju pokreta koji će se suprotstaviti destruktivnoj sili korporativnih oligarha, koji vode većinu zapadnih vlada. Žurba za privatizovanjem socijalne zaštite, vojske i diplomatije mora biti prekinuta ako želimo da uspešno obezbedimo budućnost za sledeće generacije.

Brus Genon je koordinator Globalne mreže protiv nuklearnog kosmičkog oružja (Global Network Against Weapons & Nuclear Power in Space)

(Preveo Andrej Cvijanović, Standard)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u