Opet kreću sa rušenjem Milanovića

Opet kreću sa rušenjem Milanovića

10 маја 2014

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

Nakon sinoćnje pobjede Rijeke nad Dinamom u prvoj utakmici finala Kupa, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel prenio je na svom Twitter profilu euforičnu poruku jednog svog prijatelja: „Za Slavka Linića!“.

Bilo je to hrabro, bilo je to prkosno. Ali nadasve lukavo: nitko ne može Obersnela optužiti da je osobno to napisao, ali se može pohvaliti da je tu poruku prenio na svom profilu.

I to je vjerojatno sve što će Obersnel poduzeti na tom planu.

Jer, što se glasnije priča o rušenju Zorana Milanovića s čela stranke i s čela Vlade, to se više stječe dojam da od toga neće biti ništa.

Evo, recimo, prije točno godinu dana, nakon poraza na prvim europskim izborima, nakon debakla liste koju je samovoljno sastavio Milanović i zahvaljujući Milanovićevoj polemici s Ružom Tomašić, pobunjenici u SDP-u najavili su kako kreću u rušenje šefa stranke.

Zakazali su čak i datum konačnog obračuna. U noći drugog kruga lokalnih izbora, 2. lipnja točno u ponoć.

Vidjeli smo kako je to završilo.

Uvijek ista priča

Sada kreće ista priča. Ponovno je određen i datum, 26. svibnja, dan nakon europskih izbora na kojima se predviđa poraz SDP-a, kad bi smijenjeni Linić trebao istresti dušu (i žuč) protiv Milanovića i time označiti početak rušenja. Zbrajaju se i urotnici – riječka organizacija, zagrebačka organizacija, neki članovi Predsjedništva, neki nezadovoljnici…

Mediji su se opet raspisali o raskolu u SDP-u, o lomovima, o podjelama, o konačnom micanju premijera koji se usudio ukloniti najpopularnijeg člana Vlade. I to navodno nekolegijalno, nedrugarski, nepošteno.

A sve to neodoljivo podsjeća na priču o dječaku koji je stalno vikao „To je vuk, to je vuk!“, pa kad je vuk napokon došao, nitko nije obraćao pažnju.

Dok najava pobune poslije svake sljedeće smjene ili Milanovićeve pljuske zvuči kao parafraza one poznate izjave: svi su šutjeli kad su smjenjivali njihove kolege, pa više nema nikoga da se pobuni kad na kraju dođe red i na njih.

Odšutjeli su marginaliziranje Željke Antunović, odšutjeli su smjenu Mirele Holy zbog stranačkog maila, odšutjeli su izbacivanje Aleksandre Kolarić, odšutjeli su smjenjivanje Davora Bernardića kao kandidata za gradonačelnika Zagreba, a sad je došlo vrijeme da odšute i smjenu Linića.

„Dajte ljudi shvatite već jednom, mi smo ozbiljni ljudi, ozbiljna stranka i ozbiljna vlada. Rušenje Zorana Milanovića bi bilo rušenje ove Vlade koja je dobila mandat od građana, o tome nema govora“, izjavio je nakon sinoćnje sjednice Predsjedništva SDP-a riječki ministar Željko Jovanović.

I što nezadovoljnicima preostaje? Parole na Twitteru.

Nema strategije

Jer, ne samo da Statut SDP-a otežava rušenje izravno biranog predsjednika stranke, već u samoj stranci nema ujedinjene oporbe, niti suvisle strategije djelovanja.

Da stvar bude napetija, pojavile su se i ideje o izglasavanju nepovjerenja Linićevu nasljedniku Borisu Lalovcu u Hrvatskom saboru, što ne samo da bi izazvalo ozbiljan raskol u SDP-u, već bi dotjeralo do izglasavanja povjerenja premijeru Milanoviću, gdje bi se SDP-ovi pobunjenici našli na čistini. Hoće li rušiti Vladu ili neće?

I jesu li spremni na to da ruše Vladu, premijera, a onda i šefa stranke, zajedno sa svojim kolegama u Vladi, Saboru i na drugim sinekurama, zbog Slavka Linića umočenog u vrlo ozbiljnu aferu oko Spačve?

Istina, Milanović je kalkulirao s dokumentima i iskoristio ih za obračun s Linićem, ali svejedno, kad se odmaknemo od njegovih metoda, ipak ostaju  činjenice iz spornih dokumenata. A Milanoviću ipak ostaje argument da, ako je smijenio Mirelu Holy zbog stranačkog maila, mora smijeniti i Linića zbog puno veće stvari.

Jer, kako je rekao, rampa je podignuta. Pardon, letvica.

Zbog toga, Milanoviću se manje trese stolica nego što bi to nezadovoljnici željeli vjerovati. I manje nego što je to kao premijer zaslužio.

Protiv Karamarka

Jer, kako reče Gordan Maras, stranka mora „učiniti sve da Karamarko ne dođe na vlast“, i upravo to će biti glavna izborna parola SDP-a i njegovih partnera. Koliko god ih ima i kakvi god bili.

Do tada će Milanović biti ono što je bio već proteklih sedam godina. Bahat i bezobziran, netolerantan na kritiku, osvetoljubiv, podmukao, spreman na sve metode u obračunu s protivnicima, koje uključuju i manipuliranje kriminalnim dokumentima, autoritaran i zaštićen Statutom koji su i nezadovoljnici u SDP-u uredno izglasali.

Ali i nesposoban i nekompetentan, te zainteresiran samo za svoju fotelju, a ne za posao koji obavlja.

Slagat će se sve duža lista Milanovićevih žrtava, ali urotnici će se pobuniti tek kad njih osobno čvrsta ruka pogodi posred nosa.

Pa će se ponovno krenuti u priče o rušenju predsjednika i premijera, u zbrajanje urotničkih ruku, u seciranje procedure, u evociranje bolje prošlosti i planiranje svjetlije budućnosti.

Ali ne i podcjenjivanje realne sadašnjosti koja uključuje i neke tako važne komponente, kao što je ostanak na vlasti.

Za sve ostalo, tu je Twitter.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u