Ово је Дачићев стогодишњи план за Србију!

Ovo je Dačićev stogodišnji plan za Srbiju!

26 jula 2015

-Piše: Ivica Dačić

Biti mala država i pravilno shvatiti svoje mesto u svetu svakako je jedan od najtežih zadataka ljudi koji su dobili priliku da takvom malom državom upravljaju. Tvoji interesi, ili ono što ti se čini da su tvoji interesi, često su tek refleksija neke mnogo šire priče i interesa onih koji imaju mnogo veće zemlje, veće resurse, novac, silu, nego što jedna mala država može i da sanja.

Samim tim, postavlja se logično pitanje – koliko su tvoji snovi o bilo čemu zaista tvoji, a koliko ih sanjaš u nečije ime.

I sam početak onoga što zovemo srpskom državnošću upravo je takav. Od ustanaka koji su zavisili od austrijske i ruske pomoći, do prvih planova o ujedinjenju Srba i ostalih južnih Slovena, koji su stvoreni u pariskom hotelu Lambert, u kojem je poljski knez i diplomata Adam Čartorijski radio na jačanju antiruske i antiaustrijske delatnosti širom Evrope, ne bi li mu to pomoglo u oslobađanju, ne Srbije (već je bila uglavnom oslobođena), nego Poljske. Podrška Engleske i Francuske njegovim težnjama bila je u Evropi tog doba više nego razumljiva.

LUKAVSTVO NAČERTANIJA

Upravo iz tog hotela krenuo je ka Srbiji i njegov izaslanik František Zah, Čeh, sa zadatkom da Iliji Garašaninu, istaknutom predstavniku ustavobraniteljskog režima, predstavi planove antiruske i antiaustrijske koalicije. Dokument sa kojim je Zah upoznao Garašanina zvao se Plan stvaranja zajedničke države Južnih Slovena, oslobođenih iz ropstva Austrije i Turske, snagom srpske države.

Mnogo kasnije, pod knjazom Mihailom Garašanin će postati pristalica Štrosmajera i jugoslovenske ideje, ali u trenutku kada se upoznao sa Zahom i njegovim dokumentom bio je pre svega zadojen romantičarskom idejom ujedinjenja, ne Slovena, nego Srba. Zato je, prema istoričarima, u svoje čuveno Načertanije uvrstio gotovo 90 odsto Zahovog teksta bez ikakvih izmena, uz samo jednu razliku. Termin „Južni Sloveni” zamenio je terminima „Srbi” i „Srbija”.

Zahov plan se ostvario mnogo godina kasnije i mnogi u Srbiji mu to nikada neće oprostiti, ali ne pominjemo ga ovde zbog rasprave o jugoslovenstvu, već zbog podsećanja na tu gadnu činjenicu da u trenutku kada, evo, i danas sanjamo snove i biramo strane, treba da budemo svesni toga da u svetskoj igraonici nikada do kraja ne možemo da budemo sigurni za čiji račun to radimo.

No od „njihovog” Zaha (František Zah je kasnije bio i srpski ministar vojni, i đeneral, i načelnik Đeneralštaba) i našeg Ilije može se naučiti i nešto pozitivno. Pre svega ono na čemu je u Načertaniju insistirao tadašnji ministar unutrašnjih dela Garašanin – da ne postoji ozbiljan državni (u njegovom slučaju – nacionalni) plan koji se zasniva na kratkom periodu.

Imati viziju mesta koje će tvoja država zauzimati kroz sto godina, to je, po Garašaninu, posao prave države i pravih državnika. I tu smo sada, negde, u sadašnjosti.

POTREBAN NAM JE NOVI PLAN

Srbija je posle pauze od celih 88 godina (koliko je Tito živeo, što je samo sladak detalj, za sve koji bi i danas da mu zabijaju kolac u mrtvo srce) konačno ponovo Srbija – država, svoja i naša, bez obzira na to što se i danas mnogi od nas prema njoj ponašaju kao prema neželjenom detetu iz propalog braka.

I upravo toj, našoj Srbiji, moramo iznova da nađemo mesto u svetu. Potreban nam je, drugim rečima, plan. Ne dnevni, ne petogodišnji, nego upravo onaj o kojem je govorio Garašanin. Gde ćemo biti za sto godina – to je naše osnovno pitanje.

Za početak – ono što je dobro – ova vlada i ona koja je nastala 2012. godine postavile su to pitanje. Posle godina konfuzije, maštanja o raznim stubovima, i ovome i onome, Srbija je, ako ništa drugo, shvatila da ima prava na svoj interes i na svoj plan.

Razabrati šta ćemo u tom planu planirati za sebe i zbog sebe, a šta će nam poturati kao naš interes, a biće tuđ – to je već teži deo posla.

Priča o sankcijama Rusiji najbolji je primer upravo tog „zastupanja interesa drugih”, a sve praveći se da je tvoj. Evropa i Amerika, ogromne, i dalje su najveći spoljnotrgovinski partneri Rusije, a od nas, koji procentualno u odnosu na njih imamo razmenu sa Rusijom na nivou statističke greške, traženo je da uvedemo sankcije Rusiji. I odbili smo. Razlog, vrlo jednostavan – ne odgovara našim interesima.

Kao što, s druge strane, našim interesima ne odgovara – i to smo takođe rekli – i to Rusiji, da energetski zavisimo samo od golemog prijatelja sa istoka. I, kao što smo rekli, i da je naš osnovni interes, prioritet, da budemo deo Evropske unije.

Igrati otvorenih karata u svetu koji svoje karte krije jedini je način maloj državi da ne upadne u onu vrstu katatonije, u kojoj nečija nepomičnost nikako ne znači i odsustvo sumanutih ideja, nego upravo suprotno – što si naizgled nepomičniji, u glavi ti je sve gore i sanjaš sve luđe snove.

Srbija, dakle, mora da se kreće ka svom cilju, i da u tom kretanju bude racionalna, otvorena, jasna i oslobođena svih iluzija i mitova o sopstvenoj veličini i značaju.

I danas svuda po svetu postoje razni hoteli Lambert. Pitanje je samo da li ćemo čekati da nam neko iz njih dođe u goste i donese plan ili ćemo sami da prošetamo do recepcije i kažemo – izvolite, ovo je naš plan. Za sledećih sto godina.

(Nedeljnik)

KOMENTARI



3 komentara

  1. mija says:

    I? Gde je taj plan?

  2. zlatomir says:

    Veoma mudro za jednog vodju svoje drzave. Pod uslovom da brine i o svom narodu Jer bez naroda nema ni drzave. U ovim teskim Vremenima mnogi nasi politicari snose ogromnu Krivicno istorisku odgovornost pred svojom nasom Drzavom i narodom.Ne priznajem niciji sud sem svoje Drzave i svog naroda. Svaki mudar i pametan politicar Cuje eho svog naroda Ivica je pravi vodja i mudar politicar Samo treba da ima jak prsten oko sebe. Bolje reci jake i verne Saradnike.

  3. Ankica says:

    Lepo receno, nama treba stoljetni plan. Zato nas Ivica Svinjogojstvo ima svoj sopstveni plan. I bas lepo, savetujem mu da ga se i dalje slepo drzi, a nas, Srpski narod da ostavi na miru. Nek ide u evropu i nek njima siri svoje vizije. Ima da je raskupusi u dve godine. Tu bi nam bio najkorisniji. Mi smo umorni od hohstaplera i obmanjivaca i ulicnih filozofa. Nama trebaju konkretni ljudi sa jasnim vizijama - koji vide sav Srpski svet ujedinjen i neovistan o bilo kakvim asocijacijama. Nama to ne treba. Niko nama nista nece dati ako nam dvaput zauzvrat ne uzme.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *