Паметнија посла

Pametnija posla

20 decembra 2018

Piše: Nikola Vrzić

Sukob premijera i predsednika samozvanog Kosova, Ramuša Haradinaja i Hašima Tačija, iz samo jednog ali zato ključnog razloga preneo se na onu stranu Atlantika a kolateralna šteta njihovog sukoba – ako je naravno verovati tvrdnjama za kojima su obojica u tom sukobu posegli kao za oružjem, inače, njihovom omiljenom sredstvu izražavanja i ubeđivanja – mogao bi da postane predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

VAŠINGTON POST

Sukob Haradinaja i Tačija, elem, preneo se u Sjedinjene Američke Države kada je Tači tamo odleteo da se sastane s američkim državnim sekretarom Majkom Pompeom, savetnikom američkog predsednika za nacionalnu bezbednost Džonom Boltonom, bivšim predsednikom SAD Džordžom Bušom Mlađim, senatorima Markom Rubiom, Bobom Menendezom, Gerijem Petersom i Džonijem Ernstom, i, nimalo nevažno, s predsednicom Heritidž fondacije Kej Kols Džejms, a Heritidž fondacija slovi za tink-tenk blizak aktuelnom predsedniku SAD Donaldu Trampu („Donald Tramp i mnogi republikanski kongresmeni obećali su da će isušiti močvaru. A Heritidž je tu upravo da bi im u tome pomogao!“, poručuje ova fondacija), ali i sa Dejmonom Vilsonom, izvršnim potpredsednikom Atlantskog saveta, moćne organizacije koja okuplja sav krem te vašingtonske močvare.

Ovom, mora se to primetiti, impresivnom spisku Tačijevih sagovornika u SAD Ramuš Haradinaj odgovorio je svojim autorskim tekstom u „Vašington postu“, objavljenim, a očigledno i tempiranim da bude objavljen, baš usred boravka predsednika Kosova u SAD, 28. novembra.

Ovaj tekst, pod naslovom „Kosovski premijer: Nećemo prihvatiti srpsko narušavanje našeg suvereniteta“, samo će nedovoljno pažljivim čitaocima delovati kao da je uperen jedino protiv Srbije.

Drugim rečima: naravno da jeste uperen protiv Srbije jer se ništa drugo od njega i ne očekuje niti je on za to sposoban, ali nije Srbiju Haradinaj u „Vašington postu“ toliko gađao da bi pogodio nas nego da bi pogodio Hašima Tačija sve i ako ga ni rečju nije spomenuo.
Ono što jeste spomenuo, i u čemu se sastoji poenta njegovog teksta – a poente, uprkos autoru i njegovoj sposobnosti da upotrebljava reči kada piše, zaista ima – jeste njegovo protivljenje podeli Kosova, iliti razgraničenju, iliti zameni teritorija, a u sklopu toga i (neizgovoreno) protivljenje Hašimu Tačiju jer „ima nekih koji bi želeli da se Kosovo upusti u takozvano ’mirno’ etničko čišćenje na Balkanu“, a „kao premijer ove zemlje, nikada neću podržati takvu trgovinu“.

Pri čemu bi, tvrdi dalje Haradinaj, ovakva trgovina „uspostavila opasan presedan koji bi destabilizovao čitav Balkan“, a uz to je sve ovo zapravo maligna ruska podvala budući da „nam je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, podržan od strane Rusije, uputio opscenu ponudu: Srbija će priznati Kosovo ako joj damo deo naše teritorije“. Te su, logično, i oni koji u tom pregnuću saučestvuju – dakle, Hašim Tači – u stvari ruski agenti ili pak samo njihovi korisni idioti.

ATLANTSKI SAVET

Haradinajev tekst je, rekosmo, objavljen 28. novembra, a Haradinaju je Tači odgovorio dva dana kasnije, 30. novembra, prilikom nastupa u Atlantskom savetu.

Kao što Haradinaj nije spomenuo Tačija, ali ga je iskritikovao, tako ni Tači nije spomenuo Haradinaja, ali se obratio njemu direktno i elokventno.

Na primer: „Čuo sam da neki spominju mirno etničko čišćenje. To je budalaština.“

Takođe, u pogledu optužbe o stvaranju opasnog presedana, odnosno, kako se izrazio zahvaljujući svojoj erudiciji po kojoj je i postao poznat širom sveta a pogotovo organima gonjenja, o mogućnosti otvaranja balkanske Pandorine kutije: „Slučaj Kosova neće ni otvoriti ni zatvoriti Pandorinu kutiju. Pandorina kutija već je otvorena, a ovo će, zapravo, uspostaviti dobar presedan. Dogovor između Kosova i Srbije pomoći će zatvaranju Pandorine kutije na Zapadnom Balkanu, i niko ne može da uspostavlja paralele između Kosova i Bosne.“

Štaviše, kada je reč o najstrašnijoj od Haradinajevih optužbi, da je u pitanju ruska zavera u kojoj i sam učestvuje, Tači je izričit: „Na geostrateškom nivou, ovo bi bila pobeda za zapadne demokratije. Uticaj nezapadnih sila u regionu biće poništen. Sve zemlje na Balkanu će napokon biti na kursu prema Zapadu.“
Tako da nema mnogo mesta sumnji da se dva glavna kosovska bosa jesu sukobila naočigled nadležne vašingtonske publike. Zašto? To je makar jasno: da bi pridobili njenu naklonost i, takoreći, kupili njenu podršku. U tome uostalom i leži jedini ali zato ključan razlog što je njihov sukob ovako eskalirao baš dok je Hašim Tači boravio u SAD a i Ramuš Haradinaj putem „Vašington posta“.

I to bi, ta borba Hašima Tačija i Ramuša Haradinaja za američku podršku, bila samo njihov problem koji može tek da nas razonodi – obojica su, na kraju krajeva, saglasni u očekivanju da će dogovor sa Srbijom, Haradinajevim rečima koje od reči do reči ponavlja i Hašim Tači, „rezultirati priznanjem Kosova od strane Srbije, ulaskom u Ujedinjene nacije i brzim putem ka članstvu u EU i NATO“, što će reći da suštinske razlike među njima nema – samo da ova borba Haradinaja protiv Tačija (i obrnuto) za američku naklonost automatski ne znači i borbu za zadobijanje američke podrške za jedno ili drugo ponuđeno rešenje pitanja koje nas se tiče direktno.

VUČIĆEVA PONUDA?

A to nas pak dovodi do, za nas u Srbiji, najvažnijeg pitanja koje je iz ovog prepucavanja Ramuša Haradinaja i Hašima Tačija proisteklo, eto, kolateralno.

Ponavljamo, Haradinaj je u „Vašington postu“ ustvrdio izričito: „Srpski predsednik Aleksandar Vučić, podržan od strane Rusije, uputio nam je opscenu ponudu: Srbija će priznati Kosovo ako joj damo deo naše teritorije.“

Ukoliko je to zaista učinio, skoro da na to i ne treba podsećati, predsednik Srbije prekršio je Ustav Srbije direktno. I njegovu preambulu koja kaže da je „Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije“ koji „ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije“ i „iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima“, i član 8 Ustava koji kaže da je „teritorija Republike Srbije jedinstvena i nedeljiva“, i član 182 u kome je određeno da „Republika Srbija ima Autonomnu pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohija. Suštinska autonomija Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija urediće se posebnim zakonom koji se odnosi po postupku predviđenom za promenu Ustava“, i predsedničku zakletvu koja, član 114, navodi: „Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo…“

S jedne strane, razume se, Ramušu Haradinaju se i ne sme i ne može verovati na reč. S druge strane, međutim, s obzirom na funkciju na kojoj se zlosrećnim sticajem nesrećnih okolnosti Haradinaj nalazi, jasno je da je on u poziciji, u svakom slučaju boljoj nego što je bilo ko od nas, da može da zna o čemu se u Briselu i na drugim mestima razgovara iza čvrsto zatvorenih vrata. Tako da je njegovu tvrdnju nemoguće apriori odbaciti.

O tome koliko je njegova optužba vredna pažnje sve i ako je neistinita, uostalom, govori već i činjenica da je ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Čepurin našao za shodno da je prokomentariše, to jest u onom delu koji se odnosi na njegovu zemlju, rekavši da je to „po formi karikatura, a po sadržaju apsurd“.

Iako je mnogo p(r)ozvaniji da se odredi prema tvrdnji Ramuša Haradinaja od Aleksandra Čepurina, Aleksandar Vučić tako nešto nije učinio, nego je samo lakonski rekao: „Šta hoćete da kažem, da demantujem Ramuša Haradinaja? Imam pametnija posla.“

TAČIJEV OPIS DOGOVORA

Problem s izostankom jasnog Vučićevog demantija Haradinajeve tvrdnje – koliko je zaista teško reći da to nije istina, a bilo bi sasvim dovoljno da je samo to izgovorio – utoliko je veći što je, u spomenutom obraćanju Atlantskom savetu, i Hašim Tači, tek donekle uvijeno, nagovestio da s Vučićem razgovara upravo o onome što Haradinaj kritikuje.

„Kosovo i Srbija“, rekao je Tači, „pokušavaju da pronađu konačni mirovni sporazum. Istražujemo moguće, izvodljive ideje“, a „deo ovog (sveobuhvatnog) dogovora, gde dve države priznaju jedna drugu, treba da bude i iscrtavanje granice između dve zemlje“, odnosno „to će biti samo jedna od tema sveobuhvatnog sporazuma. Ali nađite mi primer gde su dve zemlje napravile mirovni dogovor bez definisanja granice. Mi u tome nismo izuzetak.“

Pri čemu, uveren je Tači, „do sada je želja za mirom bila više unilateralna. Imali smo priliku u Rambujeu, ali Srbija nije potpisala sporazum, imali smo priliku u Beču (Ahtisarijevi pregovori), ali ponovo Srbija nije prihvatila dogovor, i tek sada se obe strane čine spremne i voljne da dođu do dogovora“.

A šef srpske diplomatije Ivica Dačić, na sve to, ovih dana kaže: „Ideja o razgraničenju Srba i Albanaca je jedina konkretna inicijativa u opticaju. Ona nije stavljena u stranu, naprotiv.“

Da li ta ideja o razgraničenju Srba i Albanaca, o kojoj dakle, svako na svoj način, govore i Haradinaj, i Tači i Dačić, podrazumeva i srpsko priznavanje Kosova? Što će automatski otvoriti mogućnost za legalno stvaranje „Velike Albanije“ i progon svih Srba koji se nađu u njenim okvirima, o sudbini Visokih Dečana ili Pećke patrijaršije da i ne govorimo. Da li je upravo takvu nepristojnu ponudu Beograd uputio Prištini, kao što tvrdi Ramuš Haradinaj? Da li je to cena spremnosti Beograda da sada prihvati ono što nije bilo prihvatljivo ni u Rambujeu ni u Beču? Ili pak ni Tači ni Haradinaj nisu dobro razumeli ono što su čuli na srpskom jeziku?
Tek, jedno je sigurno. Mi, srpska javnost, sad nemamo pametnija posla nego da insistiramo na jasnom odgovoru na ova pitanja. I aktuelna vlast je dužna da taj odgovor pruži narodu, jer, „suverenost potiče od građana“ i „nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana“. Tako, makar, kaže Ustav Srbije, član 2…

(Pečat)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Posmatrac says:

    Mastajte vi sciputari o svojoj drzavi na srbskoj zemlji, samo mastajte. Ali doci ce cas za poravnanje a posle toga vas vise biti nece, na srbskoj zemlji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *