Pasivizacija političkog pamćenja je uvod u nestanak

Pasivizacija političkog pamćenja je uvod u nestanak

26 марта 2014

Branko ŽujovićPiše: Branko Žujović

Srbija još nije utvrdila tačan, poimeničan broj žrtava NATO agresije iz 1999. godine. Ne treba se čuditi, Srbi ne poseduju ništa slično ni kada su svetski ratovi u pitanju i genocid u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Teoretičari bi rekli da je društveno pamćenje angažovan pogled na prošlost i njeno političko osmišljavanje iz perspektive sadašnjosti. Od prvih definicija ovog pojma, koje sepripisuju Morisu Albvašiju (1877 – 1945), kolektivnom pamćenju pristupa se kao društvenoj činjenici nastaloj na selekciji sećanja, kao i saznajnoj veštini neophodnoj u procesu uspostavljanja uspešne društvene kohezije.

Zato se obično kaže da stabilnost nacije zavisi od doprinosa društvenog pamćenja kolektivnoj slozi. Glavni zadatak društvenog pamćenja postaje unutrašnje povezivanje zajednice i stvaranje opštih vrednosti i percepcija.

Na prvi pogled, u Srbiji je što se toga tiče sve u redu. Venci su na kakvim – takvim spomenicima, prigodni govori u etru. Ali, zar istorijsko pamćenje ne zahteva logički uređen i povrh svega aktivan odnos prema istorijskim događajima koje baštinimo. Na tom mestu srpska kultura pamćenja počinje da šepa.

Svi smo proteklih dana bili svedoci 15. godišnjice od početka agresije NATO pakta na Srbiju. Ponovo je rečeno i viđeno dosta, ali sve te manifestacije ostale su ponovo u senci činjenice da Srbija još nije utvrdila tačan, poimeničan broj žrtava NATO agresije iz 1999. godine.

Ne treba se čuditi, Srbi ne poseduju ništa slično ni kada su svetski ratovi u pitanju i genocid u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Mediji su i ove godine, dovijajući se, licitirali brojem poginulih 1999. godine. Procene se kreću od 1.200 do 2.500 vojnika, policajaca i civila. I tu nije kraj priče. Zvaničan politički kurs zemlje ima vektor oprečan suštini istorijskog pamćenja 1999. godine. Tamo gde Srbija ide agresija nije nužno agresija. Istina, takođe.

Drugi narodi su ažurniji i čvršći od Srba po pitanju negovanja kulture sećanja. Teško je, naime, javašluk i zaparloženost naše kolektivne svesti pripisati samo lošim navikama. Ima tu i politički nametnute volje i groznog građanskog kukavičluka.

Pomenimo projekat poznatog američkog reditelja Stivena Spilberga. Od novca zarađenog od prikazivanja filma „Šindlerova lista“, Spilberg je 1993. godine osnovao fondaciju koja jesakupila i obradila preko pedeset hiljada intervjua svedoka, datih na trideset jednom jeziku u pedeset sedam zemalja. Tema je, pogađate, holokaust. Ako već nemamo srpski Jad Vašem, a trebalo bi, imamo li makar državnu službu kadru da, mimo volje EU i NATO, popiše sve žrtve agresije? Na žalost, nemamo.

Ali, to ne znači da se u Srbiji i na Balkanu niko ne bavi pitanjem kolektivnog sećanja. U Srbiji je, naime, nezapaženo prošla vest da su 26. septembra prošle godine u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljeni dosadašnji rezultati rada na projektu „Osobna sjećanja ljudi na Drugi svjetski rat i ostale oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas“. Projekat je odlično finansiran sredstvima EU. Kao takav, ocenjen je kao jedna od najznačajnijih inicijativa na polju prikupljanja usmenih svedočanstava u poslednjih dvadeset pet godina u ovom delu Evrope.

Izvođači radova nisu istorijski instituti, univerziteti i arhivi. Nipošto. Posao odrađuje nevladin sektor, tačnije Centar za suočavanje sa prošlošću iz Zagreba. Uz ovaj projekat, tu su i „Usmena istorija – svedočanstva učesnika antifašističke borbe“ Fondacije „Hajnrih Bel“, Saveza antifašista Srbije i Nezavisnog udruženja novinara Srbije i „Video arhiva socijalizma“ Centra za vizuelnu istoriju iz Beograda.

Mi u Srbiji imamo fenomen pasivnog pamćenja, koje je u raskoraku sa praksom sadašnjice. Ukratko, pomen junacima iz 1999. godine u EU neće vredeti ni pišljiva boba. Biće ukinut. Još koja godina i dočekaćemo da neki novi centar za suočavanje sa prošlošću malo istražuje 1999. godinu. Nismo mi nju baš najbolje upamtili. Živi bili pa videli.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u