Pitanje za Ukrajinu i Zapad: „Gde su dokazi?“

Pitanje za Ukrajinu i Zapad: „Gde su dokazi?“

25 jula 2014

pol-marina-ragusPiše: Marina Raguš

Zamenik ruskog ministra odbrane, Anatolij Antonov reagovao je (24. juli) na izjave američkih obaveštajaca (22. juli), u kojima se tvrdi da je moguće da je Rusija umešana u incident (obaranje malezijskog aviona) „jer je stvorila uslove za lansiranje rakete“1, pitanjima : „Gde su ti podaci? Zašto nisu javno objavljeni? Da li je to zbog toga što se još uvek krčkaju, ako mogu tako da se izrazim?”

Naime, američki obaveštajci tvrde: da je raketa koja je oborila malezijski putnički avion ispaljena sa teritorije koju kontrolišu proruske snage; da su raketu zemlja-vazduh tipa SA-11 ispalile greškom proruske snage i da je Rusija odgovorna zbog „stvaranja“ uslova koji su doveli do obaranja aviona. I dok rusko ministarstvo odbrane zahteva dokaze, zapadna medijska sfera „programira“ javnost hladnoratovskom hajkom. Ovde, prvenstveno mislimo na korporativne medije, inače definisane za vođenje ratne propagande gdegod krupni kapital (od koga su smrtno zavisni) odredi. Tako i ova hajka, liči na sve prethodne uz bitnu osobenost: ovaj put svet se približava najozbiljnijem epilogu sukoba dve dijametralno različite civilizacije: Istoka i Zapada.

Korporativnom Zapadu koji beleži pad privrednog rasta3, veliku stopu nezaposlenosti, i sve ono što prati finansijske i privredne krize odgovara rat i ratovima su se uvek „izvlačili“ sa dna. I, kao više puta u istoriji, taj bi rat trebalo da ima za rezultat obaranje moći Istoka koji je pokazao zavidnu spremnost da zauzme vodeću finansijsku, privrednu, vojnu, pa otuda, i političku poziciju na svetskoj pozornici. I ne samo to. Takvo pozicioniranje istovremeno znači i demontiranje međunarodnog poretka dizajniranog prema zapadnim korporativnim standardima. Za početak.

Još jedan zločin bez kazne: U svetlu poslednjih događaja neizostavno se moramo podsetiti i na nekoliko činjenica koje su (o)beležile poslednjih par meseci: strateško partnerstvo Rusije i Kine, formiranje paralelnih finansijskih i privrednih struktura zemalja BRIKS-a; konačno, stupanje na tlo Latinske Amerike prvog čoveka Rusije; nemogućnost zvaničnog Vašingtona da pridobije svoje EUropske partnere za ratni pohod na Rusiju- reflekciju su doživele u eskalaciji ratnih sukoba u pojasu Gaze i na tlu Ukrajine u čijem je vazdušnom prostoru oboren putnički avion malezijske aviokompanije. Tragična nesreća s katastrofalnim posledicama koja je ekspresno dočekana u taboru zapadnih jasterbova da ratnoj propagandi dodaju ekstremni intezitet.

Skoro identična situacija kao kada je fabrikovan povod za invaziju na Irak („sumnja da Irak proizvodi oružje za masovno uništenje“, koje uzgred do danas nije pronađeno), ili agresiju na SRJ (slučaj Račak u kome je šef posmatračke misije Vilijam Voker tvrdio da su likvidirani nedužni civili albanske nacinalnosti. Da podsetimo, šef forenzičkog tima je, godinama kasnije, obznanila da je izveštaj bio falsifikat), ili pripisivanje angažovanja snajperista koji su pobili nedužne ljude na Majdanu svrgnutom predsedniku Ukrajine Viktoru Janukoviču. Iako se pokazalo da Janukovič nije imao veze s snajperistima, i pored najave baronese Ešton da će se formirati komisija koja treba da utvrdi istinu-do danas ne znamo: 1. da li je formirana komisija; 2. ako jeste, gde su rezultati istrage.

S druge strane, ono što znamo jeste da se na teritoriji Ukrajine u istočnim oblastima u kojima živi većinsko stanovništvo proruski orjentisano, sprovode ratni zločini o kojima civilizovani zvanični Zapad ćuti.

U tekstu, Zašto američki jastrebovi ćute o kijevskim zločinima, profesor emeritus Stiven F. Koen daje retrospektivu zločina koje je kijevska hunta provela nad civilnim proruskim stanovništvom: „Od maja, Kijev je proveo artiljerijske i vazdušne napade na gradske centre, gađajući stambene zgrade, šoping molove, parkove, škole, vrtiće i bolnice, posebno u Slavjansku i Lugansku. Sve više urbanih sredina, susednih gradova, čak i sela sada liče i zvuče kao ratne zone (…) ranjeni i mrtvi na ulicama, deca koja plaču (…) Na osnovu informacija iz Kijeva, lokalnih lidera otpora i Moskve, skoro je nemoguće utvrditi broj ranjenih i mrtvih civila, ali se sasvim sigurno radi o stotinama. Broj nastavlja da raste, zbog kijevske blokada tih gradova u koje ne stižu potrebni lekovi, voda, gorivo, struja i gde se plate i penzije više ne isplaćuju- Posledica je prava humanitarna katastrofa; kao još jedan efekat koji je jasan i nezanemariv: Kijevska „antiteroristička taktika stvorila je (u stvari) režim terora u ciljanim gradovima…“4. Koen nadalje javno i precizno proziva ratne jastrebove Kongresa, za najopasniji sukob na relaciji Moskva –Vašington u poslednjim decenijama koji može da ima nesagledive posledice zbog njihove potrebe za oživljavanjem hladnoratovske ere!

Vašington je podržao, (posle presretnutog razgovora Viktorije Nuland i američkog ambasadora u Ukrajini saznali smo) i kadrirao huntu koja, sad je već jasno, potpisuje građanski rat koga prate brutalni ratni zločini u najvećem procentu izvršeni nad civilnim stanovništvom (masakr u Odesi) i o tome se na Zapadu može saznati samo iz medija koji se uglavnom mogu pratiti na internetu. Za mejnstrim medije nalog je jasan i sva su sredstva dozvoljena. Tako se Rusija satanizuje na skoro identičan način kao nekada Srbija i srpski narod, kako bi se rusofobija uvukla u kosti prosečnih konzumenata „medijskih“ sadržaja i to je dvetrećine „odrađenog“ posla. Kad tako „programirana“ javnost presudi ko više pita za činjenice, dokaze, istinu…pravdu! Ostaje kreirani utisak, a on je kako smo se bezbroj puta uverili sasvim dovoljan za ostvarenje kratkoročnih ciljeva.

Tako je i užasna tragedija koja je odnela živote 298 putnika (među kojima 193 holandske državnosti) oborenog malezijskog aviona, nekako, koincidirala sa završetkom posete predsednika Rusije, Vladimira Putina Latinskoj Americi ( posebno valja istaći obnavljanje kubanske zone interesa) i ozbiljno p(r)otresla neposlušnog američkog „partnera“ EUropu. Sasvim sigurno, i pre bilo kakve zvanične istrage, eto povoda ratno-huškačkih akcija Vašingtona. Sudeći prema diplomatskoj „ofanzivi“ kao i medijskim ratnim preletima nad teritorijama od „interesa“, zavrtanje ruku svima koji se drže „neutralnog“ ili „mlakog“ stava u odnosu na naloge koji se tiču pokušaja izolacije i satanizacije Rusije, dobiće tek na intezitetu. Ovaj talas, sasvim siguno, ne zaobilazi ni malu Srbiju zaglavljenu na (trenutno miniranom) mostu između Istoka i Zapada. Uostalom, zar poslednji diplomatski skandal američkog ambasadora u Beogradu ne govori dovoljno u prilog tome?5

Kako stvari stoje, priprema korporativnog epiloga hladnoratovske faze pozicioniranja saveznika i protivnika je u toku. Pre bilokakvog pozicioniranja u odnosu na predstojeći epilog a povodom poslednjih događaja, trebalo bi postaviti pitanja: Ko je zaista imao motiv za ovako strašan incident? Ili, kojem profilu od strana u sukobu (Rusija-SAD) takvo fabrikovanje motiva odgovara? Odgovor, verujemo otklanja sve dileme što, sasvim sigurno, ne znači da će pravi počinioci ovog stravičnog zločina izaći pred lice pravde.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *