ПОЧЕЛА ХАЈКА! Тражи се забрана штампања и читања „ГОРСКОГ ВИЈЕНЦА“

POČELA HAJKA! Traži se zabrana štampanja i čitanja „GORSKOG VIJENCA“

21 januara 2017

_sp-gorski-vijenac-kolektivni-junak

Nekadašnji vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH i aktuelni predsednik Svetskog bošnjačkog kongresa Mustafa Cerić izjavio je kako je u Njegoševom „Gorskom vijencu” prepoznao „korene genocida prema Bošnjacima” i traži da se, ne samo u BiH nego i u Crnoj Gori i drugde, zabrani izučavanje i čitanje tog dela.

On je, kako je izvestila RTRS, kazao da oni u BiH, ne precizirajući na koga misli, treba da podignu tužbu protiv izučavanja i čitanja „Gorskog vijenca” u Crnoj Gori i drugde.

„Što se nas Bošnjaka tiče, to je delo koje poziva naše susede na genocid”, naveo je nekadašnji reis kojeg šira javnost u BiH pamti po njegovim političkim ambicijama i stalnom mešanju u politiku, ali i po tome da se nije usprotivio vehabijskom pokretu koji se u BiH snažno počeo razvijati baš u vreme dok je on bio na čelu Islamske zajednice.

Međutim, Ceriću, kao i Suadu Kurtčehajiću, upamćenom po neuspešnom dokazivanju da Sutorina nije deo Crne Gore nego BiH, ne smeta samo Njegoš i njegovo neprocenjivo vredno delo već im smeta i Republika Srpska koju i oni, kao što je to već uradio visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, izjednačavaju sa nacističkom tvorevinom NDH i sa „Islamskom državom” i traže njeno ukidanje.

Poručuju da „nema pomirenja” dok se Srbi ne odreknu prošlosti i priznaju genocid nad Bošnjacima.

„To znači da se 9. januara, protivno pravu i celoj međunarodnoj zajednici, formirala jedna paratvorevina koja je nazvana Republika Srpska. U tom pogledu postoji, iako različitost od 51 godine, velika sličnost”, izjavio je više puta Kurtčehajić, koji je takođe član Bošnjačkog kongresa.

Komentarišući nove, neprimerene napade iz Sarajeva na delo vladike Njegoša i Republiku Srpsku, član Udruženja književnika Republike Srpske Nedeljko Zelenović poručio je da će se, dok je Srba, Njegoš izučavati.

„Raspirivanje verske i nacionalne mržnje u Sarajevu prema srpskom narodu nema ko da osudi. Svojim izjavama o 9. januaru visoki predstavnik samo je dao krila bošnjačkim jastrebovima, a to je politički opasnije od histerije i mržnje bošnjačkih intelektualaca prema Republici Srpskoj”, naglasio je Zelenović u izjavi za RTRS.

(Dušanka Stanišić / Politika)

KOMENTARI



24 komentara

  1. deda mraz says:

    Tacno bivsi Srbine potpuno si u pravu jer genocid je poceo kada su vas poceli poturcavati i to jevaljda i maloj deci jasno a to sto tog zuluma i zlodjela ima i opisano je u Gorskom Vijencu nije krivica Njegosa nego vasa koji ste veru prodali za veceru i zajedno sa vasom bracom po veri komunistima pokusavate ta zlodela da opravdate i zato vam je Njegos kriv.

    • Rade says:

      Bravo za tekst. Tako je!

  2. Jovan says:

    Taj ISIS-ovac Ceric ce lajati i siriti lazi i trovati muslimane mrznjom protiv Njegosa i protiv istine dok ima podrsku Zapada. Ali kad "milogorci" zabranjuju Njegosa u CG, ovo je cak i ocekivano od jednog muftije srbomrca.

  3. Bagro crvena says:

    Oprostice nam Djuro, sto nas je tukao!

  4. USS Sputnjik says:

    Njegoševo djelo jeste književni klasik, ali danas je anakrono, jer nije uspjelo proći test vremena. Nekada nije postojala svijest o nasilnim i primitivnim sublimiranim porukama koje šalje to djelo, ali danas bi trebalo povesti računa o tome. Ne mislim da je pametno rješenje izgon i zabrana Njegoša djela, nego bi možda trebalo cenzurirati neke djelove ili ako ne to, uvijek uz djelo dopisati način kako ga treba razumijeti i osvrnuti se pri izučavanju u školi i drugdje na njegovu rasističku komponentu i glorifikaciju kulture nasilja te taj primitivizam dovesti u kontekst vremena kada je ono nastalo i kada se te opaćine koje stoje u tekstu nisu smatrale razimom, šovinizmom, govorom mržnje i sl.

    • Bagro crvena says:

      Da, a mogli bi iz Novog Zaveta da izbacimo Rim i Jevreje, jer nije lepo da ih stalno podsecamo sta uradise!? Potomci porobljivaca i ubica, danas su humanisti koji sole pamet potomcima razapetih! More,...!

    • Jovan says:

      Glupost, glupost, glupost! Kakva bre cenzura???!! Pa svo zlo u Prvom, Drugon i Trecem ratu 90-ih su posledice lazima i cenziru radi GLUPOSTI I BUDALASTINE zvane lazno bratstvo-jedinstvo. Ne pricaj o zlocinima janjicara i ustasa(srbakatolika), a uvecavaj ubijenih muslimanskih boraca u Srebrenici bar min 20X jer je to moderno i podrzavaju fasisti sa Zapada. Da je glupi Aleksandar Kralj i glupi Pasic slusali generale Misica i Stepanovica i citali Njegosa i slusali narodnu mudrost da su " Latini stare varalice", bila bi Normalna Srbija sa casnim Srbo-muslimanima tipa Mustafe Golubica, Kulenovica, Mese Selimovicem a Alija i ostali ISIS-ovci tipa muftije mrzitelje Srba PRAVOSLAVNIH ni u najavi. To je Sloveno-Srpski narod otrovan radi lazima a i privilegijama i zbog toga mi olos tipa Cerica nesto najgore sto postoji na planeti.

    • Vujadin says:

      "Budala i paprati nikad neće nestati."

    • kuka says:

      U našim školama se, za razliku od hrvatskih, nikad književnost nije koristila kao propaganda političkih stavova, nego se ona uvek interpretirala objektivno, u kontekstu vremena u kom je nastala. Pa šta misliš zašto smi mi ovoliko tolerantni npr. prema tebi koji nam ovde serreš po glavi iz dana u dan, i koji se čak usudjuješ da nas učiš kakav odnos mi treba da imamo prema drugima, ti, čija je država proterala stotine hiljada Srba, a ti od sebe nisi pustio ni glasić protesta?

    • Stepa says:

      Njegos je i te kako aktuelan i dan danas bas zbog ovih napada koji su samo dokaz da je covek bio u pravu i da je dobro procenio ko je ko i kakav. Da nije aktuelan i da nije u pravu mislis da bi se neko kao sto je ovaj lik Ceric bunili. Odreci se Njegosa je isto kao odreci se svog naroda i porekla. Zato su Milo i drustvo na istoj "liniji" kao Ceric.

  5. Portopranco says:

    Tuđman je prema bosanskim muslimanima imao osjećaj gađenja i oni su mu bili odvratni.Takva politika u Hrvatskoj opet dobiva sve jači zamah.Naime,Čokolinda,Plenković i Božo Petrov baštinici su Tuđmana,oni su tuđmanisti u punom smislu te riječi.U skladu sa naukom katoličke crkve,farizejski i licemjerno,oni se pri sastancima sa predstavnicima bosanskih muslimana jednom rukom rukuju i naprave namješteni osmijeh,a drugom rukom drže figu u džepu.Stoga predlažemo Mustafi Ceriću ako već nikako ne može postići nikakav sporazum sa Srbima,da se pokuša usaglasiti sa tuđmanistima.Pa da ga vidimo.

    • Svetislav Surina says:

      Pa dobro bi bilo da se suglase sa Mustafom, iz razloga što je kraljica Katarina, u oporuci ostavila Bosnu i Hercegoviinu, Svetoj Stolici i Vatikanu.

  6. deda mraz says:

    Ako ikada Srbi dodju na vlast, prvo sto treba da urade je da poniste sve komunisticke odluke i bljuvotine koje su oni doneli i koje do dana danasnjeg jos uvek vrede i ako je nekada neko napisao sta je Srbima na ovim prostorima radjrno onda je to govor mrznje i nije za ovo vreme.Prvo komunisticke granice treba nevazecim proglasiti i njihovu naciju koju su oni izmislili treba vratiti na malo slovo tj. muslimane vratiti gde im je mesto kao sto je bilo pre 1974 dok komunistickastoka to nije promenila i noz nan zabila u ledja uBosni,Srbiji i nakosovu.

  7. siniša rkman says:

    a vidi kako tom ceriću ne smeta poema,,smrt smail-age čengića,, gde ivan mažuranić opisuje mućenje i pogubljenje zarobljenih crnogoraca

  8. Jasna says:

    Vi biste da „objašnjavate" Njegoša? Smatrate li se divoljno umnim za takvo delo????? Ili vas je samo strah večnosti koju u sebi nosi Njegoš i svaka njegova misao???

  9. Mladen says:

    Iz komentara se da zaključiti da ih pišu ljudi koji se ponose sopstvenim neznanjem.

  10. Pero Joksimovic says:

    Zar ne bi bilo jednostavnije: "Hulitelje imena Hristova krstiti vodom ali krvlju"... od Atlantika do Persije...

  11. serdar says:

    Njegos se obraca Turcima osvajacima njegove zemlje.Nije on posao u Anadoliju da porobljava I pali,vec obrnuto.Sta je trebao da ih velica I prostre crveni tepih.Vi nemate nikakve veze sa Turcima,jedino sto vam je guzica bila vaznija od vere,pa ste je prodali za saku turskog kukuruza.Neka je slava velikom Vladici sto je sacuvao drzavu I vjeru I nije dozvolio "da mu rice 'odza u Ceklice"

    • kuka says:

      Turci nisu ni iz Anadolije, nego ko zna odakle, iz centralne Azije, današnje Mongolije, šta li. Njima ni u Anadoliji, da je pravde, nije trebalo dati ništa, naročito posle svega što su poradili po Balkanu, nego ih proterati tamo odakle su došli. Ali zaštitio ih je Vatikan i Zapad, te tako ostadoše u Maloj Aziji na ogromnoj teritoriji.

      • ralence says:

        Venecija kao najmocnija trgovacka sila u to vreme bila je u sukobu sa Vizantijom na Bliskom istoku. Vizantiski Duzd I katolicki Papa u dogovoru sa Krstasima koji su posli iz Evrope da osvoje Jerusalim od nevernika-sizmatika ( Pravoslavaca I Muslimana ) dogovorili su se da Krstase Venecijanci prevezu svojim brodovima na bliski istok a da uzvrat Krstasi osvoje I uniste Konstantinopolj i predaju ga u ruke Duzdu venecijanskom zbog monopola u trgovini zacina i svile. Pljackajuci Konstantinopolj Katolici su oslabili Vizantiju koja posle toga nije bila u stanju da se odbrani od Osmanlija koje su Katolici pozvali iz Azije da se nasele na teritoriji Istocnog Rimskog Carstva.

  12. Njegosh says:

    POSVETA Prahu Oca Srbije Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima, on će era biti strašna ljudskijema koljenima. U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše: Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov. Karađorđe, bič tirjanah, i Švarcenberg i Kutuzov. Arei je, strava zemna, slavom bojnom njih opio i zemlju im za poprište, da se bore, naznačio. Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije, u velikim narodima geniju se gnj'jezdo vije: ovde mu je pogotovu materijal k slavnom djelu i trijumfa dični v'jenac, da mu krasi glavu smjelu. Al' heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome, sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome: diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši, iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši. Evo tajna besmrtnika: dade Srbu stalne grudi; od viteštva odviknuta u njim lafska srca budi. Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile, Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile! Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge, sabljom mu se Turci kunu - kletve u njih nema druge. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Da, viteza sustopice tragičeski konac prati: tvojoj glavi bi suđeno za v'jenac se svoj prodati! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema! Na Borise, Vukašine, opšta grmi anatema, gadno ime Pizonovo ne sm'je kaljat mjesecoslov, za Egista uprav sliči grom nebesni, sud Orestov. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nad svijetlim tvojim grobom zloba grdna bljuva tmuše, al nebesnu silnu zraku što ć' ugasit tvoje duše? Plačne, grdne pomrčine - mogu l' one svjetlost kriti? Svjetlosti se one kriju, one će je raspaliti. Plam će, vječno životvorni, blistat Srbu tvoje zublje, sve će sjajni i čudesni u vjekove bivat dublje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće, al heroje ka Požarske, divotnike i plemiće, gle, Srpkinje sada rađu... Blagorodstvom Srpstvo diše... Bježi, grdna kletvo, s roda - zavjet Srbi ispuniše! U Beču na Novo ljeto 1847. goda Sočinitelj

  13. Njegosh says:

    Knez Janko Bože dragi, čudna dogovora! Bi li ovo đeca poslovala? Ne smijemo činit što činimo, ne smijemo javit što je javno; neke misli na vrat tovarimo ka da posla do mislit nemamo, ka da činit što treba ne znamo. Kad sam gode mnogo razmišljava, vazda mi se posa povukova. Ko razgađa, u nas, ne pogađa. Vladika Danilo viđe da su se okupili svi, pa i on iziđe među njih. Vuk Mićunović Ne drži nas ovako, vladiko, no otršaj ovoliko ljudstva. Svako gleda što će čut od tebe, a ti si se nešto zamrsio: nit' što zboriš niti nas otršaš, u obraz si kao zemlja doša; sam se šetaš poljem bez nikoga, nit' što jedeš niti zaspat možeš. krupno nešto učiš u pameti, - zbili ti se snovi na Turčina, - a ja zebem od mnogo mišljenja. Vladika Danilo Slušaj, Vuče, i ostala braćo! Ništa mi se nemojte čuditi što me crne rastezaju misli, što mi prsa kipe sa užasom. Ko na brdo, ak' i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom; ja poviše nešto od vas vidim - to je sreća dala al' nesreća. Ne bojim se od vražjega kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaćega. Bijesna se bratstva isturčila; tek domaće napadnemo Turke, svoj svojega nikad puštat neće; razluči se zemlja na plemena, krvava se isklati plemena, vrag đavolu doći u svatove te svijeću srpsku ugasiti! Zlo se trpi od straha gorega. ko se topi hvata se za pjenu; nad glavom se nadodaju ruke! Knez Rade (brat vladičin) Što se mrči kada kovat nećeš? Što zbor kupiš kad zborit ne smiješ? Priđe si im s koca utekao, dabogda im skapa na čengele! Žališ nešto, a ne znaš što žališ; s Turcima ratiš, a Turke svojakaš, domaćima tobož da s' umiliš, a jednako, nemoj se varati! Kako bi im zapa, da te mogu, glavu bi ti onaj čas posjekli al' ti živu ruke savezali da te muče, da srce naslade. Vrana vrani oči ne izvadi; brat je Turčin svud jedan drugome. Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom. Vojvoda Batrić (knezu Radu) Imaš razlog, ali ne toliko. To se moglo sve ljepše kazati, da mu tako rane ne vrijeđaš i grkom ga ne otruješ tugom. Svi muče, niko ni u nos. Noć je mjesečna; sjede oko ognjevah i kolo na Veljem guvnu poje. Kolo Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju. Beg Ivanbeg, junačko koljeno, boraše se kao laf s Turcima na sve strane u gore krvave. Polu zemlje Turci mu uzeše, no pošto je svu obliše krvlju i pošto mu brata izgubiše, zmaja ljuta vojvodu Uroša, na širokom polju Ćemovskome. Žali Ivan brata jedinoga: žalije mu vojvode Uroša no obadva da izgubi sina; žalije mu vojvode Uroša no svu ovu zemlju što je izgubio; žalije mu vojvode Uroša nego oči da je izgubio, - da bi oči za brata Uroša! Junaku se češće putah hoće vedro nebo nasmijat grohotom. Ivan časom nazdravi osvete, svetim pićem, Bogom zakršćenim. B'jele vlase niz pleći prosuo, b'jela brada vije do pojasa; ruke stare, u njih mač i koplje, krvave mu ruke i oružje; koracima broji tursko trupje, skače starac kako hitro momče. Bože dragi, da ga san ne vara te ovako starac uzletio? Sreća se ja stara probudila: u Karuče, na kraju Crmnice, od petnaest hiljadah Turakah ne pustiše živa nijednoga; i danas je pobjeno mramorje divne slave Crnojević-kneza. Bog da prosti Uroševu dušu! Krasne žertve što joj učiniše. Vuk Mićunović Bez muke se pjesna ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova! Junaštvo je car zla svakojega, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi! Vječna zublja vječne pomrčine nit' dogori niti svjetlost gubi. Vladika Danilo (među svima kao da je sam) Đe je zrno klicu zametnulo, onde neka i plodom počine. je li instinkt al' duhovni vođa, Ovde ljudsko zapire poznanje! Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka. Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija! Ako sablju poljubiš krvavu i zaploviš u noćne valove, sljeduje ti prahu svetkovanje. Žrec Evrope s svetoga amvona huli, pljuje na oltar Azije; lomi teški topuz azijatski svete kule pod sjen raspjatija. Krv pravedna dimi na oltare, ćivoti se u prah razvijaše. Zemlja stenje, a nebesa ćute... Luna i krst, dva strašna simvola - njihovo je na grobnice carstvo. Sljedovat im rijekom krvavom u lađici grdna stradanija, to je biti jedno ili drugo. Ali hula na svešteni ćivot koji ga je mlekom odranio - to mi prsa u tartar pretvara. Čvor ne treba na pravu mladiku; što će luna na krst stradanija, što l' bijela suncu na zjenicu? Vjero prava, kukavna siroto! Strašno pleme, doklen ćeš spavati? Neki jedan, to je ka nijedan, nako da je više mučenija. Vražja sila odsvud oklopila; da je igđe brata u svijetu da požali, ka da bi pomoga. Pomrčina nada mnom caruje, mjesec mi je sunce zastupio. Uh, što mislim, kud sam zaplivao? Mlado žito, navijaj klasove, pređe roka došla ti je žnjetva. Divne žertve vidim na gomile pred oltarom crkve i plemena; čujem lelek đe gore prolama. Treba služit česti i imenu. neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može - nek ad proždre, pokosi satana! Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje. Serdar Vukota Bog sa nama i anđeli božji! A evo si udrio, vladiko, u nekakve smućene vjetrove, ka u marču kad udri vještica al' u jesen mutnu vjedogonja. Vladika se trza kao iza sna. Vladika Danilo Udri za krst, za obraz junački, ko gođ paše svijetlo oružje, ko gođ čuje srce u prsima! Hulitelje imena Hristova da krstimo vodom ali krvlju! Trijebimo gubu iz torine! Nek propoje pjesna od užasa, oltar pravi na kamen krvavi! Svi glavari skoče na noge s velikom grajom: Tako, već nikako! Vladika Danilo Ne... ne... sjete da i jošt zborimo! Ja bih, braćo, s opšteg dogovora da glavare braće isturčene dozovemo na opštemu skupu, da im damo vjeru do rastanka, eda bi se kako obratili i krvavi plamen ugasili. Serdar Janko Hajd, vladiko, i to obidimo, ma zaludu, na ti božju vjeru! Što se crnim zadoji đavolom, obešta se njemu dovijeka, Oni će nam i bez vjere doći, među nama stati nadebljati; kakve su ti oni poglavice, nazivlju se carevi sinovi! Otpraviše tri četiri druga da pozovu na skup turske poglavice. Kolo poje Ljuta kletva pade na izroda! Prokle mati od nevolje sina, te knjeginja Ivanbegovica, prokle Mara svog sina Stanišu. Progrize joj sisu u posanje, rajsko piće prosu u njedrima. Stiže đecu roditeljska kletva! Staniša je obraz ocrnio, pohulio na vjeru Hristovu, na junačko pleme Crnojevo; obuka se u vjeru krvničku i bratske je krvi ožednio. Grdne treske povrh Lješkopolja! Dva se brata bore oko vjere, a oko njih hiljade ratnikah. Stiže sina materina kletva, pogibe mu vojska svakolika. bježi Stanko uprav Bajazitu, da s njim jede madžarske nosove. O gnjijezdo junačke svobode, jeste li te Bog nagleda okom, mnogo li se muke prenijelo, mnoge li te čekaju pobjede! Dođoše poglavice turske, okolo sedam osam, i posjedaše s Crnogorcima, svi muče i gledaju preda se. Knez Janko Koje se se jade skamenili? Što razgovor kakav ne počnete, no pospaste i pozamrcaste? Hadži-Ali-Medović kadija Baš aferim, kneže ozrinićki! Ja ću počet, kada drugi neće. Stotina se skupilo glavarah, nas Turakah i Crnogoracah. Ja znam divno što smo okupljeni: da mirimo krvi međusobne. Nego hajte, od zemlje glavari, među sobom da način vidimo i smirimo dvije porodice, Velestovce i Turke ćeklićke, pa Bajice i bratstvo Aliće, - da radimo da ih pomirimo al' od mira vjeru uhvatimo. Ja ću prvi poći pred kumama, ja za glave bratsko mito dati. Tek smirimo, dinar prekinimo i krvnice puške objesimo! Knez Rogan Efendija, ti ne ugoneta oko šta se ovo okupilo, no si s kraja počeo tanjega. A mudar si i književnik, kažu. Učio si knjigu u Carigrad, ne nekakvu ćabu pritvrdio. Ali ti se jošt hoće pameti - poteža je ova naša škola. Muči opet a svak i gleda preda se. Vladika Danilo Bože dragi, koji sve upravljaš, koji sjediš na prestol nebesni te mogućnim zažižeš pogledom sva svijetla kola u prostoru; ti, koji si razvija prašinu ispod tvoga trona svijetloga i nazva je tvojim mirovima, te si prašak svaki oživio, nasija ga umnijem sjemenom; ti, te knjigu držiš mirobitnu, u koju su sudbe upisate mirovima i umnim tvarima, koji se se milosno sklonio djejatelne oživit členove malom mravu ka gordome lafu, - provedri mi više Gore Crne, uklon' od nje munje i gromove i smućeni oblak gradonosni! Da, nijesu ni krivi toliko; premami ih nevjera na vjeru ulovi ih u mrežu đavolju. Što je čovjek? Ka slabo živinče! Pogledaju se Turci ispod očih. Med za usta i hladna prionja, a kamoli mlada i vatrena! Slatka mama, no bi na udicu: Pij šerbeta iz čaše svečeve, al' sjekiru čekaj među uši! Strah životu kalja obraz često; slabostima smo zemlji privezani, ništava je, nego tvrda veza. Ali tice te su najslabije lovi svjetlost lisičijeh očih, nego orla krijući gledaju. Za vrsnijem bratom ali sinom pusti glasi milost utrostruče; nađeno je draže negubljena; iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača veselije poješ. Oh, da mi je očima viđeti Crna Gora izgub da namiri! Tad bi mi se upravo činilo da mi sv'jetli kruna Lazareva, e sletio Miloš među Srbe; duša bi mi tada mirna bila kako mirno jutro u proljeće kad vjetrovi i mutni oblaci drijemaju u morskoj tavnici. Turci se mrko pogledaju. Skender-Aga Ja se čudim, lijepe mi vjere, kakav davaš prigovor, vladiko! Vidije li suda od dva pića, ali kape za po dvije glave? Manji potok u viši uvire, kod uvora svoje ime gubi, a na brijeg morski obojica. Oli čele hvatat u kapicu da uljanik u gori zametneš? Niko meda otle jesti neće.- Goniš kamen badava uz goru.- Staro drvo slomi, ne ispravi.- I zvjerad su isto kao ljudi, rod svakoji svoju vjeru ima; za kokošku i orla ne pitam, no što strepi laf od guske, kaži! Knez Rogan Ja se ovoj i čudim raboti! Pop grešnika za grehove pita, da ga đavo nije prevlastio, a đavola jošt nijesam gleda da se popu ispovijedao. Knez Janko Kad me žena pita đe sam bio, kazaću joj da sam so sijao. Kuku njojzi ako ne vjerova! Knez Bajko Sad mi pade na um ona priča kad onoga iz jame vadiše: po mu lica crno, po bijelo. Obrad Uleće mi jedna muha u nos, šteta će me nečesova naći. Vuk Raslapčević Kako su mi dlani zasvrbili, da se hoće ko đe posvaditi, bismo globe golemo uzeli. Vojvoda Milija Teške puške, igđe li ikoga! Ka je nosiš, Bog-ti-bratska, Stanko?

  14. Njegosh says:

    Svat Turčin Ne dangubi, svatski prvijenče, sahati su danas ka godine, hoće nam se Sulju odužiti. Bog je dragi nekoliko dana tandarihe zemlji poklonio; grehota je da ih potkidamo. Vojvoda Stanko Čudne bruke, grdne mješavine! Čujaste li kako se pojaše? Zaludu se nedružina druže, sve nekakvi prigovori stari: Miloš, Marko - Mujo i Alija! Pripravlja se, dok odjednom pukne; već previre kapa na sve strane. Vuk Mandušić Ema šta se druže s krvnicima, a u jedan kota da ih svariš, ne bi im se čorba smiješala! Vuk Mićunović Bezobrazne, obrljane kurve, povukuše te nam obraz grde! Junačkoga ne znaju poštenja, a ne bi se vukli za Turcima. Mrzni su mi oni nego Turci, a ne mislim za njih ni za Turke. Badava se inate s Turcima kad im ližu, ka paščad, sahane! Bogdan Đurašković Oni šćahu sve onako pojat, no im ne da podmukla lisica. Vidite li onoga kadije? Druga nema u četiri zemlje. U njega su medene riječi, uvija se ka vrag oko krsta, ama punan gube i lukavstva; krvnika ga rišćanskoga nema- zaklala ga puška crnogorska! Prođoše svatovi.-Malo stade, evo pokajnice uz polje, i tuži sestra Batrićeva pred njima. Sestra Batrićeva Kuda si mi uletio, moj sokole, od divnoga jata tvoga, brate rano? Da l' nevjerne ne zna Turke, Bog ih kleo! e će tebe prevariti? divna glavo! Moj svijete izgubljeni, sunce brate! moje rane bez prebola, rano ljuta! moje oči izvađene, očni vide! Kome braću ti ostavi, bratska hvalo, i staroga baba Pera, kuku, Pero! i tri mlade sestre tvoje, kukavice? Sedam snahah što ošiša? njima prazno Što ne čuva mladu glavu, ljudska vilo; što krvnika njom nasladi, bratska diko? Na vjeru te posjekoše, nevjernici! Divno l' Travnik okitiše, to platili! sa lijepom glavom tvojom, kuku, lele! Ko će čete sakupljati, četovođa, ko l' krajini branit krilo, bratsko krilo, ko će turske glave seći, ostra sabljo? Da pogibe u boj ljuti, ubojniče, đe se srpski momci grabe, mlado momče, oko glavah i oružjah, proste rane; no na vjeru u nevjere, vjerna glavo! Da mi se je pomamiti, sestri crnoj, da te kako zaboravim, kukavica, e prezgodna glava bješe, mladi brate! Da uz cara sjedijaše, mudra glavo, šćaše carev vezir biti, sestri tužnoj; da kod kralja sjedijaše, moj mladiko, đeneral mu šćaše biti, moja ružo! Da se mogu razgovorit, srce moje, a sa mrtvom tvojom glavom, kam da mi je! da ti crne oči viđu, oči moje, da poljubim mrtvu glavu, mjesto brata, da očešljam dugi perčin, jaoh meni! i junačku čalmu svežem, sestra grdna! U krvničke sad si ruke, platili te! nagrdiće krasnu glavu, prekrvnici! Ti ćeš mnogo braće naći, kuku nama! biranijeh sokolovah, kuku, braćo! po bedemu od Travnika, Bog ga kleo! Glave bratske poznat nećeš, nama prazno! jere su ih nagrdili, nevjernici! Kud će tvoja mlada ljuba, kuku njojzi! dvoje đece tvoje ludo, siročadi? Što će jadni đed ti Bajko, moj Batriću, koji te je odnjivio? teško njemu! Proste tvoje ljute rane, moj Batriću, al' neprosti grdni jadi, kuku rode! e se zemlja sva isturči, Bog je kleo! Glavari se skamenili! kam im u dom! Svi glavari plaču, i kad čuše ime Batrićevo, svi plačući izidoše pred pokajnice. Kako se sastaše s njima, znadoše što je. Sestra se Batrićeva zagrli s đedom Bajkom (knezom), ugrabi mu nož iza pasa i ubi sama sebe; Bajko se prenemogne i pade spored unuke mrtve. Vuk Tomanović Hvala Bogu, velike žalosti što nas nađe danas iznenada! Svak ćuti i plače. Vuk Mićunović Oh do Boga, a oh dovijeka, da čudno li s glave pogibosmo! Knez Rogan Osamdeset već imam godinah; sto putah sam gleda Crnogorce, gleda Turke, a gleda Latine- mlade glave onakve ne viđah! Vuk Tomanović U ove se gore nigda nije onakvoga mladeta dizalo. Ono bješe junak pod krilima! Gleda sam ga đe skače s momcima: skoči s mjesta četrnaest nogah, a iz trke dvadest i četiri; po tri konja zagona preskoči. Vuk Mićunović Što je fajde kriti ono što je? Onakvoga sivoga sokola Crnogorka jošt rađala nije! Ne mogaše čovjek nigda znati al' je zgodni ali je valjasti, al' je mudri ali je ljubavni! Šest putah sam s njim na muku bio đe prah gori pred oči junačke i đe glave mrtve polijeću- jošt takvijeh očih gvozdenijeh ja ne viđeh u jednoga momka. A nemaše jošt dvadest godinah. I što ću vam kriti, Crnogorci, živo mi je srce pokosio i našu je zemlju ocrnio! Vuk Tomanović On ne bješe no samo nastao,- Crnogorca već bješe svakoga on gotova preteka junaštvom: sedamnaest ali osamnaest bješe glavah posjeka turskijeh! Vojvoda Batrić Bog ga jaki i mrtva ubio! Kako moga vjerovat Turcima, tere im se na vjeru opušta? Vuk Tomanović Vjeran bješe junak mimo ljude, pa ga ono pašče Ćorovića izbezumi nekako na bratsku, te sramotno, crn mu obraz bio! Serdar Janko Je li mu se kuća iskopala? Vuk Tomanović Ne, serdare, ali što za fajdu? Ostalo je dvoje đece muško, jedno drugom vode dat ne može; i zgodna su ka dvije jabuke. Nego ko će đecu dočekati? Knez Janko Kolika mu brata ostadoše? Vuk Tomanović Sedam bratah, svi sedam jednaci. Knez Janko Hoće li ga osvetiti, Vuče? Vuk Tomanović Hoće, kneže, ali što za fajdu? Knez Janko Kako zašto? Što govoriš, čoče? Da ga mogu dobro osvetiti, ka da bi ga iz groba dignuli! Knez Janko Ada ova nesrećna nevjesta, te se danas ubi među nama, ljuće mi je na srce zavila no nesrećna glava Batrićeva. Serdar Janko Ne zbori nam, kneže, za te jade! Ni ovakve jošt nije žalosti na mnogo se mjestah događalo; no joj puče srce u prsima a obrnu svijet naopako za onijem sivijem sokolom, pa ne moga odoljet žalosti, nego život uze sama sebi. Knez Rogan Nevolja je, braćo, da s' ubije! Kam bi crka od ove žalosti, a ne sestra za onakvim bratom, e predivan bješe, jad ga naša! Kad se šćaše ođest kud da ide, pa obuci one puste toke, šal crveni svezi oko glave, a pani mu perčin niz ramena, dvije puške metni za pojasom, a pripaši mača o pojasu, a u ruke uzmi džeferdara,- krasna lica, visok kao koplje! Kad pomislim i ja kakav bješe, raspale se uz mene plamovi! Glavari sjede okolo Veljega guvna i razgovaraju se, dok evo ti tri četiri stotine Ozrinićah, Cucah i Bjelicah. Svi posjedaše pred glavare i drže duge puške uz ramena. Serdar Vukota Dobro došli! Što je bilo, ljudi? Krenuli ste nekud ka na vojsku! To vam nije bez neke nevolje; da se nije ko pokla, Boga vi? Vojnik Ne, serdaru, jošt nije pokolja, ema bi se moglo doslutiti. Drugi od vojnikah Pope cucki, da' im ono pismo te si pisa među svima nama, pa se s njime neka razgovore, e ćemo ih grajom zaglušiti. Pop Mićo dava pismo vladici Danilu. Vladika ga gleda i ne govori ništa. Knez Janko Što je bilo? Što piše, vladiko? Vladika Danilo Ne može se ono pročitati. Daje ga vladika knezu Janku da ga popu povrati. Knez Janko (gleda ga) Divna pisma, jadi ga ubili! Krasno je na kartu složeno, kao da su kokoške čepale. Svak se smije. Knez Janko dava pismo popu i govori mu. Knez Janko Pope Mićo, drž ti ovo pismo, te pročita', da znamo što piše! Pop Mićo uzimlje pismo, dugo ga gleda i počinje čitati: Pop Mićo (čita) ... um ... dam ... am ... ... bi ... nu ... no ... ... na ... ša ... ra ... Vuk Mićunović Lijepo li ova sablja čita, divno li nas danas razgovori! Amanati, đe nauči tako? Jesu li te u Mletke šiljali? Kada svoje tako osijecaš, ada što bi s tuđijem činio? Pop Mićo Ti se, Vuče, kada sa mnom rugaš? Kakav nauk, takvo i čitanje! Da sam ima boljeg učitelja, te bih i ja danas bolje čita. Ka je, da je, o njemu se bavim. Ko će bolje, široko mu polje! Vuk Mićunović Ja ti ne bih predavao bira, da se slušam, zrno dađavolje. Pop Mićo I ne daju žita ni u šaku, do po runo i po grudu sira; pa i to mi daju ka na silu. Da li ne znaš naše davaoce? Vuk Mićunović Amanati, ne naijedi se! A kako im čitaš leturđiju kad ovako u pismo zatežeš? Pop Mićo Amanat mi, ja je i ne čitam, niti mi je knjiga za potrebu, nit' je kada u crkvu otvaram. Napamet sam je dobro utvrdio leturđiju, krstit i vjenčati, ka i druge pomanje potrebe; pa kad mi je koje za potrebu, ispojem ga ka pjesnu na usta. Knez Janko Čudna popa, jadi ga ne bili, u svijet ga ovakvoga nema! Sve u smijeh i u graju. Serdar Vukota Danu pričaj koji što ste došli, da idemo, da ne zamrčemo. Jedan Cuca Pričaćemo, a imamo dosta! Prosta sablja po sto putah turska, od Kosova koja nas siječe, pri zlu tome, ako je istina. Evo ima šest-sedam godinah ka dohodi jedna proročica među nama. Iz Bara se kaže. Dava trave i nešto liječi, i zapiše nečesove gradi da čovjeka puška ne ubije. Svak je drži, oprosti mi, Bože, ka da duhom svetijem prozire. Donio je đavo među nama evo ima dvije tri neđelje, pa je sada, što nije nikada, udarila kaživat vještice. Dvadest ih je do sada kazala, i sama je sebe obličila; na njih više no pedeset glavah što su one svakoju izjele, a sve đece koja su pomrla i momčadi te puška ubila. Pa se narod cio pomutio, niko ne zna šta hoće da radi; pomrzjelo sve jedno na drugo. Na čudo smo i na jade bili razdvajući da se ne iskolje. Jedva smo ih ovamo savili, eda kako vi to pretečete. Vuk Mićunović Čudne stoke, Bog ih posjekao, oko šta se imalo poklati! A đe vi je ta zlosrećna baba te među vas nož krvavi vrgla? Isti Cuca Evo smo je doveli sa sobom da pred vama ovo posvjedoči. Ona zbori da će sve kazati; i kazuje, Bog je posjekao, ka da čovjek sve očima gleda. Izlazi proročica i vještica. Knez Janko Kažuj, babo, jesi li vještica? Baba Jesam, kneže, nije fajde kriti. Knez Janko A kako se gradite vještice? Baba Mi imamo jednu travu za to, pa tu travu u lonac svarimo, iz lonca se redom namažemo; iza toga budemo vještice. Knez Janko Pa poslijed što se od vas radi? Baba Kupimo se na mjedeno guvno,- niko ne zna do nas đe je ono. Na vratila o marču jašemo, dogovore krijući činimo kakvo ćemo zlo učinit kome. Živinom se svakom promećemo; vozimo se na srebrna vesla, lađa nam je kora od jajeta. Zla mrznome činit ne možemo; a ko nam je mio ali svojta, trag po tragu njegov iskopamo. Svi iz glasa Vidite li kako ne zna ništa! Istina je sve što je kazala; ne bi sama sebe naružila da u taj lik nije obeštana. Pa se kaje, stavila se duše, jere vidi trag ni iskopaše. Knez Janko Slušaj, babo, sve ti vjerujemo: može biti i mjedeno guvno, jahati se može na vratilo, ma za lađu i vesla srebrna, to ti niko vjerovati neće, er je sasma preništava lađa. Baba Istina je, moj mili, duše mi! A kako bih danas pridizala kada visim nogama u grobu? Nego sam se jednom pokajala; volija sam poći pod gomilu sa svijema te smo toga lika no zla činit kako smo do sada, da ako mi lakše duši bude. (i plače baba) Knez Janko Čudna vraga, vidite li, braćo? Hvala Bogu, ima li vješticah? Knez Rogan Ima, kneže, nekijeh rogošah, pod oblak će ustrijelit orla! Vuk Mićunović (vladici) Ti, vladiko, znaš duboke knjige; nalaziš li u njima vještice? Vladika Danilo Đe vještice, što govoriš, Vuče! Nema toga ni u jednu knjigu. Svrh mene se svi ovde kunite, to su babske priče i mudrosti; nego laže ova babetina, ali može nešto drugo biti! Svi glavari: Kažuj, babo, rašta si lagala, al' na našu dušu pod kamenje! Nije šala što si učinila: pomutila tri mučna plemena i krvavu sablju izvadila! (Baba se prepada i drhti.) Baba Kažaću vam, al' na ispovijest, pa činite šta hoćete sa mnom. Knez Janko Nema, babo, ovde duhovnika, nako ćemo poslat popa Mića, a on knjige uza sebe nema. Nego kažuj, al' ćeš pod gomilu; ne varaj se, drugo bit ne može! Baba (drhtećim glasom kazuje) Kad se spravljah iz Bara na ovamo, dok evo ti jednoga kavaza đe od paše za mene došao; povedi me na Skadar veziru. Vezir bješe čuo što se radi, da dogovor među se imate na domaće udariti Turke, pa me posla da vas ja pomutim, da se o zlu svome zabavite. Nauči me sve kako ću radit, i reče mi, duša mu prokleta: "Na tebe se niko stavit neće, jer ti često ideš među njima." Zaprijeti kad od njega krenuh: "Ne smuti li, babo, Crnogorce, kunem ti se turskom vjerom tvrdom: imaš doma deset unučadi i tri sina, sva tri oženjena,- sve ću ti ih zatvorit u kuću, pa u živi oganj izgorjeti!" Ta me sila, braćo, naćerala te pomutit hoćah Crnogorce. Tada skoči narod cio, uzmi kamenje da je pod gomilom metnu, ali je ne puste glavari, no je s mukom odbrane. Raziđoše se doma svikolici; samo nekoliko glavara ostadoše na Cetinje da pritvrde svoj dogovor. Smrklo se; sjede glavari okolo ognja. Izlazi mjesec krvav, i bi veliki potres. U to isto doba dođe k njima stari i slijepi iguman Stefan s brojanicama u ruke. Knez Rogan Mož li znati, oče igumane, rašta ove gore uzdrhtaše? Iguman Stefan Ko će, sinko, božju volju znati, ko li boža prozreti čudesa? Knez Rogan Ada što je ovaj mjesec crven kako da je iz ognja ispretan? Iguman Stefan Ni to, sinko, ja ne mogu znati. Aljinah je na nebesa dosta, pa Bog daje kome kakvu hoće; a meni je svakoja jednaka, tek sam svoje oči izgubio. Blago vama koji ih vidite, vi ste bliže Boga i čudesah! Tišina je; iguman broji brojanice. Knez Janko A brojiš li sve tako, igumane? Iguman Stefan Brojim, sinko, ne prestajem nigda. Knez Janko Doista se misliš nabrojiti. Da li ti se, oče, ne dodije, a od toga . . ? Ja bih voli sad grivnu orahah, da je jednom po naški izbrojim, na stotinu tijeh brojanicah da prebiram prstima za fajdu. Serdar Janko Ti sve, kneže, na šalu okrećeš. Danu, oče, ono ka umiješ, ispriča' ni štogod, amanati, priđe no smo legli i zaspali. Ko te nije čuo đe govoriš, onaj ne zna što u tebe spava. Iguman Stefan Hoću, braćo, to sam i došao. Ja sam mnoga zažega kanđela na oltaru crkve pravoslavne, pa sam slijep doša među vama da podžežem, koliko uzmogu, i vaš oganj sveti na oltaru, na oltaru crkve i poštenja. Mnogi iz glasa: Zbori, oče, svi ćemo slušati koliko te god volja, ako ćeš do ponoći. Iguman Stefan Ja imadem osamdeset ljetah. Otkako sam oči izgubio, ja sam više u carstvo duhovah, iako mi jošt tijelo dušu zadržaje i krije u sebi kako kamen podzemna peštera. Ja sam mnogo obiša svijeta. Najsvetije nebesne hramove što je zemlja nebu podignula ja sam redom svaki polazio, nasrka se dima s žertvenikah. Penja sam se na sveštenu goru sa koje je strašno predskazanje svoje sudbe Jerusalim čuo. Razgleda sam i sve tri pećine: đe se sunce hristjanstvu rodi, đe je nebo jasli osveštalo, đe su cari nebesnom mladencu pohitali s darom pokloniti se. Gledao sam Getsimansku baštu, ocrnjenu strašću i izdajom. Svjetu lampu lud vjetar ugasi! Mi vidimo na plodnim njivama đe se grdno trnje rastićilo, hram Omarov đe se povisio na svešteni osnov Solomonov, đe Sofija za konjušku služi. Smiješna su svojstva naše zemlje, punana je ludijeh premjenah. Priroda se svakolika pita sunčanijem čistijem mlijekom; u plamen se i ono pretvara, danas žeže što juče njivljaše. Kolijevke kakve bi trebale ne imadu sve naše rijeke; vidimo li mi ova strašila đe pustoše nemilosrdno zemlju? Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najviše ludosti, bez poretka najdublja nauka, sna ljudskoga đeca al' očevi,- je li ovo pričina uprava kojoj tajnu postić ne možemo? Je l' istina e ovo ovako, al' nas oči sopstvene varaju? Ište svijet neko djeistvije, dužnost rađa neko popečenje, obrana je s životom skopčana. Sve priroda snabd'jeva oružjem protiv neke neobuzdne sile, protiv nužde, protiv nedovoljstva: oštro osje odbranjuje klasje, trnje ružu brani očupati; zubovah je tušte izoštrila, a rogovah tuste zašiljila; kore, krila i brzine nogah, i cijeli ovi besporeci po poretku nekome sljeduju. Nad svom ovom grdnom mješavinom opet umna sila toržestvuje; ne pušta se da je zlo pob'jedi, iskru gasi, a zmiju u glavu. Muž je branič žene i đeteta, narod branič crkve i plemena; čest je slava, svetinja narodnja! Pas svakoji svoje breme nosi; nove nužde rađu nove sile, djeistvija naprežu duhove, stjesnenija slamaju gromove; udar nađe iskru u kamenu, bez njega bi u kam očajala. Stradanje je krsta dobrodjetelj; prekaljena iskušenjem duša rani t'jelo ognjem elektrizma, a nadežda veže dušu s nebom kako luča s suncem kapljicu. Što je čovjek, a mora bit čovjek! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega, vidi, nije zemlja. Je li javje od sna smućenije? Ime česno zasluži li na njoj, on je ima rašta polaziti; a bez njega- u što tada spada? Pokoljenje za pjesnu stvoreno, vile će se grabit u vjekove da vam v'jence dostojne sapletu; vas će primjer učiti pjevača kako treba s besmrtnošću zborit! Vam' predstoji preužasna borba: pleme vi se sve odreklo sebe te crnome rabota Mamonu! Pade na njem kletva beščestija. Što je Bosna i po Arbanije? Vaša braća od oca i majke; Svi ujedno i dosta rabote. Krst nositi vama je suđeno strašne borbe s svojim i s tuđinom! Težak v'jenac, al' je voće slatko! Voskresenja ne biva bez smrti. Već vas viđu pod sjajnim pokrovom, čest, narodnost đe je vaskresnula i đe oltar na istok okrenut, đe u njemu čisti tamjan dimi. Slavno mrite, kad mrijet morate! Čest ranjena žeže hrabra prsa, u njima joj nema bolovanja. Porugani oltar jazičestvom na milost će okrenut nebesa! Svi pospaše, a Iguman sjedi uz oganj, broji brojanice i svu noć čita molitve među njima. Zora je, dižu se, pripasuju oružje da kreću doma. Čude se gladujući staroga Igumana đe sjedi uz vatru. Broji brojanice i nešto u sebi čita, a oni, kako se koji diže, tako mu pristupa i ljubi ga u ruku iz uvaženija, rašta lijepo i mudro zbori. Serdar Ivan Ti nijesi slijep, Igumane, kad si tako mudar i pametan. Budale su s očima slijepe, koje vide, a zaludu vide; trebaju im za proste potrebe, ka ostaloj isto životini. Serdar Vukota A misliš li, serdare njeguški, da bi bio ovakvi s očima? Pjesna dobra spava u slijepca, pogled smeta misli i jeziku. Mož' obisti kad što hoćeš pričat: kad pričanju tvome pokaže se stvar sasvijem protivna pred oči. slast i silu izgubi pričanje, um se smuti, a jezik zaplete; češće ne znaš što si htio reći. A slijepcu oči ne smetaju, no se drži sve jednoga puta, ka pjan plota kada se prihvati. Vojvoda Batrić Da pričamo snove pri kretanju! Ja sam snio što nijesam nigda (milo mi je za moje oružje): noćas na san Obilić proleće preko ravna Polja Cetinjskoga na bijela hata ka na vilu; Oh, divan li, Bože dragi, bješe! Posle trideset, četrdeset drugah pričaj svoje snove: svaki kaza san jednak, da je Obilića vidio kako i vojvoda Batrić. Veseli idi u crkvu da se zakunu svi najedno da se kolju s domaćima Turcima. Ulaze u crkvu, Vuk Mićunović razmota šal sa glave, pa ga pruži, te svi za njem rukama uhvatiše i u kolo stadoše. Vladika Danilo Čuj, Nikola kneže dupioski, i ti ruku pružaješ na kletvu! Ti si nejak, znaš li, u Crmnicu, a Turcima pred kućom Crmnica. Krivu kletvu na dom ne ponesi, jer je muka s Bogom ratovati! Knez Nikola Znaj, Vladiko, i svi Crnogorci, ja znam divno kako mi je doma; Ama imam trista Dupiljanah, nek me izda svako, ka i hoće, zadajem vi božju vjeru tvrdu - s Turcima se hoćemo poklati ako će nam sjeme utrijeti! Kad krv prospem radi svoje vjere, ne bojim se kletve, ni drugoga. Kako puška pukne na Cetinje, grohota će biti na sve strane. Blago tome koga srce služi i ko nije sasma ostario, dosta će se posla nagledati!

  15. marinko says:

    turci uvek vrebaju kad je srbin tanak tad ga napadaju i ubijaju za vreme komunizma su turci se naj vise podigli i okorazili na srbiju a li nemogu uspeti od katulika pa im dosta pomazu katulicima samo da srbin nestaje njima dosta srbi ce se tesko sad izvuci od pape i enver hodze slozili su se svom silom da srbe proteraju pod jedan kisobran beogradski pasauluk,,,

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *