ПОЧИЊЕ ИНВАЗИЈА ПРИПРЕМАНА 70 ГОДИНА: Кина напада Тајван!?

POČINJE INVAZIJA PRIPREMANA 70 GODINA: Kina napada Tajvan!?

30 aprila 2018

Kina se sve ozbiljnije sprema za osvajanje Tajvana. Američka spoljna politika je za Tajvan mač sa dve oštrice. S jedne strane donosi mnoge neprilike, a s druge strane tako jasno obećava podršku protiv kineske agresije, što je Tajvanu već dugo nedostajalo.

Ali, oštriji kurs protiv Kine bi mogao da koristi Tajvanu.

Vašington, iz poštovanja prema Kini, dugo nije jasno iskazao svoju podršku Tajvanu. Tome je došao kraj.

Tajvan je ostrvo u istočnoj Aziji. Zajedno sa susednim manjim ostrvskim grupacijama Peskadori, Kuemoj i Matsu od 1949. funkcioniše kao de facto nezavisna država koja sebe naziva Republika Kina.

Vlasti Narodne Republike Kine kao i većina država sveta, uključujući i Srbiju, Hrvatsku, Makedoniju (koja je jedno vreme priznavala i Tajvan) i druge države u regiji ne priznaju vladu Republike Tajvana i smatraju Tajvan delom Narodne Republike.

Tajvan je posle japanskog poraza u drugom svetskom ratu vraćen Kini. Snage nacionalističke stranke Kuomintang pod vodstvom Čang Kai-Šeka sklonile su se na ostrvo nakon što su 1949. poražene od komunista Mao Ce Tunga u građanskom ratu. Mao je zauzimao jedan po jedan grad, jednu po jednu pokrajnu, a rat je trajao četiri godine.



Te 1949. godine sve luke u jugoistočnoj obali Kine bile su zakrčene brodovima sa nakrcanim Čangovim sledbenicima, vojnicima i carskim blagom koje su nosili na Tajvan.

Mao je već u proleće 1949. naredio generalima da naprave plan i da prouče sve opcije do detalja kako bi osvojili Tajvan.

Plan je razrađen u narednih godinu dana, obaveštajci su odradili svoj deo posla i sve je bilo spremno da Narodna Republika Kina opet bude celina.

Nakon izbijanja korejskog rata u kojem je komunistička vlast Narodne Republike Kine spasila od propasti Severnu Koreju, SAD su pružile vojnu i političku pomoć Kuomintangu, odnosno američki predsednik Hari Truman uspeo je da preokrene odnos snaga na istoku Azije, te je propala invazija na Tajvan.

Do 1971. vlada na Tajvanu predstavljala je Kinu (tada je postrala član) u Ujedinjenim nacijama. Rast privrednog i političkog uticaja Narodne Republike i njeno uslovljavanje diplomatskih odnosa prekidom svih službenih odnosa sa Tajvanom doveli su do rastuće političke, ali ne i privredne izolacije ostrva koje je postalo jedno od najrazvijenijih zemalja Azije.

Kuomintang je dopustio delovanje opozicionih političkih stranaka 1986., a godinu dana kasnije okončano je vanredno stanje koje je bilo na snazi od 1949.

Na predsedničkim izborima 2000. pobedio je kandidat opozicione Demokratske napredne stranke Čen Šui Bian koji se zalagao za proglašenje potpune nezavisnosti Tajvana od Kine i od tada rastu tenzije. 

Nepunih 70 godina kasnije na geopolitičkoj sceni je sličan raspored šahovskih figura.

Kina svim srcem želi Tajvan pod svojom čizmom, a između Pekinga i SAD traje trgovinski rat, uistinu za sada samo na pretnjama, ali svakog dana su bliže otvorenom sukobu.

U slučaju trgovinskog rata trpeo bi tajvanski izvoz, jer nije izuzet iz američkih novih carina na čelik i aluminijum.

Tramp, kada je pobedio na predsedničkim izborima, je obeća da će vratiti Amerikancima radna mesta koja su im ukrali Kinezi, ali i kako će prisiliti Kinu da poravnaju trgovinsku ravnotežu.

Međutim, Tramp je optužio Kinu da su protivzakonito došli do intelektualnog vlasništva, i istražujući taj problem potvrdile su se slutnje administracije SAD.

Kinezi su prisvojili nedopustivu količinu američkog znanja i to administrativnim putem, odnosno zakonskim uslovljavanjem.

Uz sve to Kinezi su hakovali svaki sistem koji su mogli.

S druge strane Amerikancima se diže kosa na glavi od širenja komunističke ideologije.

Zato je Tramp analizirao i napipao dve slabe tačke, tajvansku automoniju ili sigurnost korejskog poluostrva.

Kineski list Renmin Ribao (Narodni dnevnik) upozorava da nacija mora da bude spremna za direktan vojni udar na Tajvan zbog njihove razmene sa SAD.

Tramp se rešio Severne Koreje kao potencijalnog problema, odnosno bivši šef CIA Majk Pompeo se sve dogovorio na tajnim sastancima sa Kimom u Pjongjangu, tako da sada može da se posveti Kini koja konstantno sprovodi vojne vežbe nasuprot Tajvana.

Iz više razloga SAD bi imale interesa da Kina ne dominira Tajvanom. I to zbog zajedničkih vrednosti: „Demokratija, sloboda i slobodno tržište.“ Svakako da jednu ulogu igra i centralna pozicija Tajvana u globalnoj tehnološkoj industriji. A na kraju geostrateški položaj ovog ostrva je od izuzetne važnosti. Zajedno sa Japanom na severu i Filipinima na jugu obrazuje ostrvski lanac pred obalama Narodne Republike Kine, čija mornarica zbog toga nema neometan pristup Pacifiku. Ako bi Tajvan potpao pod uticaj Pekinga, onda bi imao slobodan pristup Pacifiku. To bi ojačalo geostratešku poziciju Kine u Aziji, a oslabilo SAD.

Tajvan, barem u zvaničnim izjavama, nije igrao nikakvu ulogu tokom predsedničkog mandata Baraka Obame. Ali, već pred sami početak Trampovog mandata osetio se novi ton u američko-tajvanskim odnsosima. 2016. kada je Tramp već bio izabran, ali još nije bio položio zakletvu, razgovarao je sa predsednicom Tajvana koja ga je pozvala kako bi mu uputila čestitke. Odmah je stigao ljutiti odgovor Pekinga. Uzrujanost je izazvao Džon Bolton, koji će uskoro u Beloj kući biti novi savetnik za nacionalnu bezbednost: „Na Tajvan se u našem Ministarstvu spoljnih poslova, na univerzitetima i u privredi već dugo gleda kao na neprijatan problem. Problem neće tako lako nestati, a neće se u dogledno vreme pripojiti ni kopnu.“

Koliko dugo će potrajati simpatije prema Tajvanu će se pokazati kada Bela kuća uskoro bude odlučivala o isporuci oružja. SAD u prošlosti nisu ispunjavale sve želje. Napeto će biti i narednog leta kada kvazi ambasada Vašingotna „Američki institut u Tajvanu“ dobije nove komplekse u Tajpeju. Spekuliše se i o tome da li će taj kompleks čuvati američki marinci kao što je slučaj drugde u svetu. To bi onda bili prvi američki vojnici na Tajvanu od 1979. Naime, 1979. su povučeni poslednji američki vojnici, kada je tadašnji američki predsednik Džimi Karter preko noći prekinuo veze s Tajpejem i uspostavio veze s Pekingom. Predsednica Tsai je već najavila kako će prisustvovati otvaranju.

Na Tajvanu se šuška o formalnom proglašenju nezavisnosti i niko ni ne pomišlja na ujedinjenje, dok Kinezi uveliko pripremaju plan blokade, izolacije i invazije na ostrvo.

Šta će se desiti ostaje da vidimo.

(Alo/Jutarnji/Delo/DW)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. goran says:

    Ama, koga to zanima, dajte nesto o gladnoj deci u Srbiji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *