73785_manastir-mileseva01-foto-beta_gfLokalna vlast u Prijepolju u saradnji sa Mileševskom eparhijom i Muzejom, izvlačeći iz tame vekova i zaborava, ovih dana počinje obnovu srednjovekovnog grada Mileševca ili Hisaržika, kako ga zovu po turskoj reči hisar-tvrđava, i monaških pećina.

Reč je posle Magliča, o Mileševcu, najočuvanijem i najmonumentalnijem srednjovekovnom gradu u Srbiji, izjavio je Tanjugu direktor prijepoljskog muzeja, Slavoljub Pušica.

On kaže da su do sada izvršena samo delimična arheološka iskopavanja, a tvrđavi, kojoj se može prići jedino sa južne strane, iz sela Hisardžik, preti rušenje. Istoričari nemaju pouzdanih podataka ko je podigao grad: pretpostavke su da je izgrađen odmah posle zidanja Mileševe 1219. godine, da bi štitio zadužbinu Nemanjića i karavanski put Dubrovnik – Orijent.

Pušica navodi i mogućnost da je vek kasnije ktitor bio Nikola Altomanović. Dolaskom Turaka, polovinom 15. veka, deo kamenog utvrđenja je ojačan i dozidan.

Posebna atrakcija na početku kanjona reke Mileševke, uz grad Mileševac su monaške isposnice, na severnoj litici ispod utvrdenja ih je pet, a najčuvenija je isposnica Svetog Save. Legenda kaže da ju je prvi srpski arhiepiskop uredio po ugledu na svetogorske i da je ovde tihovao, utirući put srpskoj državnosti i duhovnosti.

U nedavnim istraživanjima arheolozi su se iz Gornje isposnice u Savinu, gde su jedino vršena iskopavanja, spuštali uz pomoć alpinista. Tragovi rukohvata i udubljenja za noge na stenama, te ostaci drvenih konstrukcija, kaže Pušica, potvrduju da su medusobno bile povezane. Postoji i zapis da je ovde, u jednoj isposnici u 16. veku, monah u osami – „prepisivao svetu knjigu“.

Manastir Mileševa sa okolinom – kanjonom reke Mileševke, monaškim isposnicama, srednjovekovnim gradom i ostacima crkve Ružice u njemu, kao i džamijom u Hisardžiku, starom preko četiri veka – neiskorišćen su turistički potencijal, pa je prijepoljska opština veoma zainteresovana za prezentaciju kulturne baštine, a sa Muzejom će konkurisati za sredstva ministarstva i medunarodnih organizacija, jer su zaštita i obnova od izuzetnog kultorološkog i ekonomskog značaja.