Pokolj Srba u glinskoj crkvi krajem jula 1941. godine od strane ustaša, jedan je od najmonstruoznijih zločina

Pokolj Srba u glinskoj crkvi krajem jula 1941. godine od strane ustaša, jedan je od najmonstruoznijih zločina

31 jula 2013

pokolj_u_glinskoj_crkvi_1

U banijskom gradiću, Glini, sredinom 1941. godine pobijeni su svi Srbi stariji od 16 godina, potom je streljano 1.200 Srba u obližnjem Banskom Grabovcu, da bi krvavi ustaški pir vrhunac dostigao monstruoznim pokoljem u glinskoj crkvi krajem jula 1941. Bio je to jedan od najsvirepijih i najjezivijih zločina nad Srbima u NDH. Srbe zatvorene u glinskoj pravoslavnoj crkvi ustaše su odvodile po grupama do stratišta u Glinsko Novo Selo, Hadžer i Prekopu, gde su ih zverski mučili, najsvirepije ubijali i pokopavali u već iskopane jame.

Svedočanstva preživele žrtve

Taj tragičan događaj ponajviše je poznat na osnovu iskaza koga je dao preživeli svedok i žrtva ustaškog klanja kordunaški Srbin Ljuban Jednak.

Iskaz Ljubana Jednaka se čuo u optužbi protiv rimokatoličkih prvosveštenika u Hrvatskoj koji su pomagali i sarađivali sa Pavelićevom vladom 1941-1945. godine. Jednak je pričao kako je zarobljen i odveden sa drugim Srbima u glinsku crkvu, gde im je rečeno da su oni, Srbi, još 1918. bili osuđeni na smrt, a da će se presuda toga dana izvršiti. Na pitanje zašto se sve to dešava, ustaše su im pokazale slike iz crkve i počeli ih psovati i ružiti.

Zločinicima je smetala pravoslavna ikonografija koja je na najlepši način svedočila o srpskom identitetu i jednoj autentičnoj kulturnoj baštini.

Jednak je opisao ponižavanja zatočenika u hramu, iživljavanja nad pojedincima, masovan pokolj kamama i bajonetima iscrpljenih i izgladnelih Srba i odvoženju leševa kamionima do masovne grobnice. Jednak je uspeo da se sakrije u đakonikonu u oltarskom prostoru, u šupljini između zida i ormara za knjige, a posle se ubacio među krvave leševe.

„Zabo mu nož u vrat i povukao prema dolje, rasporio mu je cijela prsa“

Kako je bilo u samoj crkvi za vreme klanja vidi se iz izjave Ljubana Jednaka iz Gređana, jednoga od Srba koji je uspeo da se spase pokolja:

Kada se već smračilo, iznenada smo čuli pred crkvom kamion. Onda su u crkvu ušle ustaše vičući: ’Palite odmah svijeće da se bolje vidi’. Kada smo zapalili svijeće, upitali su nas: ’Da li vi ljudi vjerujete u našeg poglavnika i u našu Nezavisnu Državu Hrvatsku?’ Mi smo svi odgovorili da vjerujemo. Na to su nam komandovali: ’Lezi, ustani, lezi, ustani’, i dok smo mi izvršavali ovu komandu, oni su iz pušaka pucali u crkvi koja je bila u polumraku. Zatim su nam naredili da se svi svučemo, a da ostanemo samo u košuljama i gaćama. Sve svoje stvari morali smo baciti u ugao crkve. Poslije toga smo morali svi leći na zemlju, a ustaše su po nama hodale i gazile nas. Potom su nam naredili da ustanemo i licem se okrenemo prema zidu. I dalje su pucali, ali namjerno nisu nikoga pogodili, jer su nas time plašili. Malo iza toga pitali su Peru Miljevića da li zna šta o šumnjacima. Kada je ovaj odgovorio da ne zna, jedan ga je ustaša uhvatio i na očigled svih zabo mu nož u vrat potegavši prema dolje tako, da mu je rasporio cijela prsa. Miljević se srušio mrtav. Na ponovni poziv da se jave oni koji nešto znaju o šumnjacima, jer će biti pušteni kući ako kažu, javio se jedan čovjek i rekao da će reći sve. On je kazao da su partizani u blizini Topuskoga dizali u zrak bandere i dočekali jedan ustaški auto. Poslije toga ustaše su mu naredili da stavi glavu na jedan sto, ustaša mu je zarezao grkljan i naredio da pjeva. Međutim, krv je iz njega šiknula nekoliko metara daleko, pa, kad nije mogao pjevati, ustaša ga je udario kundakom po glavi te mu se mozak izlio na stol.

srbosek02Hvatali su jednog po jednog, povalili na stol, jedan ustaša klekne čovjeku na prsa, a drugi uzme nož i presjeca grkljan. Nisu čekali da iskrvavi ili umre, već su ga polumrtvog iznosili iz crkve i bacali na kamion. Kada su poklali tri četvrtine ljudi, stali su da se odmore. Čim su nastavili, hvatali su jednog starca pitajući ga: ’Hoćeš li nam dati ženu, sestru i kćerku?’ On je odgovorio da hoće samo neka ga puste. Odmah iza toga uzeli su goreću svijeću i stavili mu je ispod brkova pa su mu tako palili brkove i obrve, a kasnije i oči. U tom je priskočio jedan ustaša i zaklao ga psujući mu majku srpsku.

Svedočanstvo zarobljenog ustaškog zločinca i drugih svedoka

Postoji i svedočanstvo jednog od egzekutora. Radi se o Hilmiji Berberoviću, muslimanu iz okoline Bosanskog Novog koji je zarobljen u Srbiji 1941. godine, gde je trebalo da likvidira jednog nemačkog vojnika i izazove jednu od onih kaznenih ekspedicija, poznatih po odmazdi u kojoj su ubijali stotinu Srba za jednog nemačkog vojnika! U njegovom saslušavanju mogu se pročitati brojni detalji koji služe za rekonstrukciju zločina. On, naime, govori da je njegova jedinica početkom juna 1941. dobila nalog da ide u Glinu, da pretrese grad i okolna sela. Pretres su radili oko dve nedelje. U međuvremenu su ubijali Srbe. Posebno je opisao događaj u pravoslavnom hramu u Glini.

„Poslije svakog klanja prali smo crkvu“

… U crkvu je moglo stati oko 1.000 ljudi… Za vrijeme klanja je pred crkvom postavljena straža, a ovo je činjeno radi toga što su se neki pravoslavci penjali u zvonaru, pa su zatim skakali sa nje. Ja sam bio određen da vršim klanje u tri maha… Ubijanje je vršeno na taj način što smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gđe stignemo… Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili određeni specijalni vojnici koji su u rukama držali baterijske električne lampe i time nam osvetljavali prostor… Ovo klanje u crkvi desilo se 7 do 8 puta, a ja sam učestvovao tri puta. Za vrijeme klanja svi smo bili toliko uprljani krvlju, da se uniforma nije mogla očistiti, već smo je zamjenjivali u magacinu, a poslije se prala. Crkva je poslije svakog klanja prana. Kad se klanje završavalo, dolazili su kamioni i nosili lješeve…

KOMENTARI



3 komentara

  1. NIkola KObac says:

    Neću da prećutim; zidovi su prećutali I srušili su se. Ja, jedan nosim njih u sebi, Urasle u moju zrelost, neizgovorene, Istrulelih lica. Ne mogu da ih oteram Iz beskrajnog staklenog prostora noći bez sna. (I. Lalić, Opelo za sedam stotina iz crkve u Glini) Bog mi je valjda udjelio da učestvujem, realizujem i da zapišem prisjećanja na izgradnju „Spomen obilježja“ te 1989/90 godine. Na mjestu ne zabilježenog zločina u istoriji civilizacije. Da, riječ je o komadiću svete zemlje u Glini gdje sve od 1846 pa do avgusta 1941 godine stajaše crkva „Presvete Bogorodice“. Sudbina mi podari da sa jednim jedinim preživjelim od 1565 dovedenih, zatočenih i umorenih Srba pod crkvenim svodom i nebeskom glinskom kapom razgovaram, da ga slušam. Miran, bez trunka zlobe, bez mrvice mržnje redao je svoja sjećanja Ljuban Jednak. Kao da je bio na vjenčanju. Prisutvovao bračnom obredu ispred pravoslavnog oltara u kom je ženik Srbin a mlada Hrvatica. Ili obrnuto! Od 29 jula do 2 avgusta 1941 godine krv je u potocima milila preko crkvenog praga. Krici žrtava izmješani sa prazninom života još i danas odzvanjaju Šamaricom i Petrovom Gorom. Ostaše pusta i crninom zavijena sela kotara Vrginmost i Glina. Sela i narod koga više nema. Nesta mnoge muške čeljadi koja sa pjesmom na „pokrst“ pođe. Na sajam zla sa kojega se nikada vratiti neće. Da li je nedužna srpska krv mogla da sprži sjeme zločina, da zatre sve smrti ovog svijeta kako se nikada više ne bi ponovile? Čini mi se da nije. Da li na srpskoj krvi najbolje niču nove kulture ili novi svijetski poretci? Jesu li su nam i krvi različite? Da li su vapaji srpskog naroda iz glinske crkve digli novi ustanak potomaka zaklana i ne zaklana naroda te 1991 godine? Ili ih je politika častila nestajanjem za uvijek? U pozadini Spomen obilježja „bratstvo i jedinstvo“ sagradi Spomen dom (na temeljima crkve a crkvu „otjeraše“ 200 metara dalje). Ispred Spomen doma skulptura ženu (prepoznaše Hrvaticu po narodnoj nošnji) sa djetetom. Plaču? Kulturno, kako dolikuje svakom narodu otešmo to mjesto od zaborava. Dom pretovrišmo u muzej Zločina a kip ostavišmo hrvatskoj politici i srpskoj naivnosti. Na zidovima plača zapisašmo imena 1564 Srbina. Ispred Doma po ideji vajara M. Krkovića salismo dveri koje stara i nova hrvatska mržnja 1995 godine ubi čekićem i eksplozivom. I tako ubijene još jednom ubiše. Ostatak naroda država progna a Domu promjeni ime u Hrvatski dom. Zamislite, mjesto klasičnom genocidu dobi ime Hrvatski dom? Je l’ to klanje ljudi hrvatska kućna radinost? Ne, ni ja ne mogu da prećutim. Moram prozvati samo proglašenog vožda Srba iz Hrvatske g. Milorada Pupovca. I priupitati ga: Šta ste do sada učinili uvaženi profesore da se ovo sramno ime izbriše? Da li ste vraćanje istinskom i jedinom ispravnom nazivu ovog mjesta mogli upriličiti sada, na godišnjicu, na Ilindan ove 2013 godine? Dovesti rukovodstvo Hrvatske u Glinu i horski se izviniti žrtvama i potomcima žrtava? I oni i Vi. I hrvatskom narodu u ime onih koji su klali. Ne bi ta promjena nadjačala sve boli ali bi svoj mir našla u nemiru nedužnih mrtvih i živih. Skoro će godišnjica počinjenog zločina koji još uvijek traje. Kolone koje su se te 1941 godine slijevale ka Glini sa svih strana i na mnoge načine su skončale. Nove kolone zaobiđoše jame i crkve da bi nestale u Banja Luci, Beogradu, Nišu i tko zna gdje na Novom Zelandu, Kanadi, Australiji… Njih niko ne želi da okupi. Oni nikome ne trebaju! Istorija ne prašta. Neko nekada će nekom platiti cijenu Zaborava, Izdaje i ovog novog Zločina. Izjednačavanje Zločinca i žrtve ne može sreću donijeti ni narodu ni državama. A najveća nesreća hrvatskog i srpskog roda je novo zakopavanje Istine u one grobnice gdje je već jednom Istina ubijena! Vapaji se noću i danas čuju Kordunom i Banijom. Zavijaju vuci i krici ne umrlih duša!

  2. Srbin says:

    Sudbina mi podari da sa jednim jedinim preživjelim od 1565 dovedenih, zatočenih i umorenih Srba pod crkvenim svodom i nebeskom glinskom kapom razgovaram, da ga slušam. Miran, bez trunka zlobe, bez mrvice mržnje redao je svoja sjećanja Ljuban Jednak. Kao da je bio na vjenčanju. Prisutvovao bračnom obredu ispred pravoslavnog oltara u kom je ženik Srbin a mlada Hrvatica. Ili obrnuto! Mi Srbi zaista imamo neki veliki problem - da o tom pokolju tako priča to prosto nije normalno!Oko za oko a zub za zub!Pa da vidiš da li će onda neko da te napadne i kolje!!!Muka mi je od mazohista! Što major Milan Tepić nije dao da ga tako ubiju!!!Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čoveka - al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava - to je ljudska dužnost najsvetlija!!!

  3. zuba zubic says:

    Sve se zna, a mi Srbi I dalje cutimo, do sledeceg klanja. Pobiti te smradove na vreme, krv im jebem.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *