„Poseban, a normalan“: Milan Bandić k’o hrvatski Berluskoni

„Poseban, a normalan“: Milan Bandić k’o hrvatski Berluskoni

5 juna 2013

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

Uvijek je bio kralj patetike.

Prije dva tjedna nakon pobjede u prvom krugu zaplakao je zbog majke koja je navodno bila na samrti. Sinoć je nakon trijumfa u drugom krugu umalo pustio suzu zbog dirljivog pisma jednog 10-godišnjeg dječaka.

A onda ponovio, naglasio, podcrtao:  „Ta sinergija okupljanja, rada, zajedništva, to nam je jamstvo i garancija još boljeg Zagreba danas, a već sutra i pravi put za još bolju Hrvatsku“.

Isto je izjavio u prvom krugu: „Ovi ljudi s moje liste došli su da pomognu gradu danas, a sutra Hrvatskoj, vjerujte da će to biti tako. Ovo je mjera i budućnost ove zemlje, ova zemlja zaslužuje bolje, prosperitet i napredak. Zagreb je prebitan, a još je bitnija Hrvatska“.

Milan Bandić slavi novu pobjedu pred Zagrepčanima, a zvuči kao da se oprašta s njima. Opet.

Trči, Milane, trči!

Oprostio se 2009. godine kad se kandidirao na predsjedničkim izborima. Trčao je za petama odbjeglom Ivi Sanaderu koji se svečano oprostio par mjeseci prije njega. I malo mu je falilo: dokopao se drugog kruga u kojem je osvojio 883 tisuće glasova, ali je strah od desničarske najezde ipak pomogao Ivi Josipoviću da dobije 1,3 milijuna.

Opraštao se i na proteklim parlamentarnim izborima, kad je sa svojom listom Stijena zbrisao iz centra Zagreba u sedmu izbornu jedinicu gdje je zauzeo „vrlo dobro“ deveto mjesto s mizernih 2,40 posto glasova. Čak je i Hrast bio bolji od njega.

A sada se vratio u svoj grad i dobio 20 tisuća glasova više nego prije četiri godine kao kandidat SDP-a, te s listom zavladao Gradskom skupštinom i ono najvažnije Holdingom. Ono što ga nije ubilo – a mnogi su mu već opjevali političku misu – to ga je osnažilo.

I učvrstilo u uvjerenju da može postati hrvatski Berlusconi.

Pokret za favorita

Svi preduvjeti su tu. Izbornu listu u Zagrebu kreirao je kao široki pokret. Na nju je utrpao sportaše, biznismene, ekonomiste, liječnike, profesore, radnike, žene i muškarce, mlade i stare, visoke i niske. Njih ne spaja ništa osim Bandićeve karte favorita.

Ideologija mu se kreće u rasponu od samoproklamirane socijaldemokracije do najtvrđe klerikalne desnice. S jedne strane, hvali se da je osnivao SDP i utemeljio socijaldemokraciju u Zagrebu, a s druge spominje Boga i domovinu, skida nepoćudne kazališne plakate i tegli gigantske svijeće po hodočašćima.

Proporcionalne grijehovima koje mora iskajati.

Poput Berlusconija, Bandić želi parazitirati na krizi velikih stranaka. Unatoč gotovo ravnomjernoj podjeli plijena na europskim i lokalnim izborima, SDP-u i HDZ-u postojano pada rejting i Bandić u tome vidi šansu da se nametne kao treća opcija u obliku pokreta za široke narodne mase.

Kvota gafova

Naravno, onaj tko želi biti Berlusconi mora ispuniti kvotu gafova. Talijanski uzor ih je naslagao pristojnu količinu: od bunga bunga partyja, preko izjave da je Obama „preplanuo“, do seksualnih (i seksističkih) dobacivanja kolegicama i državnicima. Bandić ne zaostaje puno, osim što za bunga bunga partyje još nismo sigurni.

Zato se sjećamo da je nakon bijega s mjesta nesreće govorio da se „s policijom dogovorio da alkotest obavi doma“, pa govorio da „rad oslobađa, ne mislite valjda da su nacisti bili skroz blesavi“, sve do najnovijeg „patologa“ koji postavlja bombe.

Mora ispuniti i kvotu skandala. Berlusconi je završio na sudu zbog korupcije, podmićivanja sudaca, gospodarskog kriminala, a prozivali su ga zbog klijentelizma i namještanja poslova. Bandić nije završio na sudu, ali je popis skandala i optužbi, pa i kaznenih prijava, gotovo jednako impresivan.

Obojica su poznati o „hiperaktivnom glavinjanju“, obojica su sramota za svoj grad i svoju zemlju, obojica rado uzimaju, ali i rado raji daju.

I kao što su Berlusconija previše puta otpisivali, tako se i gotovo prežaljeni Bandić sada vratio još jači i još otporniji.

Bijeg od stvarnosti

Pitanje je samo je li Hrvatska spremna za Bandića. Ako on već misli da je spreman za nju. Ako misli da može primijeniti zagrebački recept, kad je zahvaljujući katastrofalnoj politici SDP-a prvi puta samostalno zavladao metropolom, pa sada planira to učiniti i na nacionalnoj razini.

Ako će mu HDZ to dopustiti.

U ovako devastiranom Zagrebu Bandić shvaća da definitivno više nema toliko željenog manevarskog prostora, kao što nastoji sam sebe uvjeriti da su njegovi kapaciteti nadrasli okvire milijunskog grada.

Za to će mu trebati saveznici.

Bajić kao saveznik

Možda u vidu manjih stranaka i lokalnih šerifa kojih se nakon ovih izbora dosta našlo na ulici – od Jamba i Keruma do Pjerina Bebića – trebat će mu krupni financijeri kojih mu u metropoli nije manjkalo, trebat će mu Crkva koja mu je puhala u jedra na predsjedničkim izborima, trebat će mu desnica, ali ne preradikalna da ne mobilizira ljevicu, trebat će mu ljevica, ali ne preoštra da ne ostane bez klerikalaca, trebat će mu mediji kojima je zahvaljivao nakon lokalnih izbora.

A trebat će mu i Mladen Bajić da ga drži na životu kao što je to činio sve ove godine.

Milan Bandić je definitivno elementarna nepogoda koja prijeti da će Hrvatskoj učiniti ono što je napravio Zagrebu. Po Berlusconijevu modelu. Ali i Sanaderovu, pa i Tuđmanovu.

On je „poseban, ali tako normalan i jednostavan“.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *