Позадина одбијања Есмарка и шта после?

Pozadina odbijanja Esmarka i šta posle?

24 februara 2015

Branko-Radun-Foto-A-VASILJEVICH 87Piše: Branko Radun

Tender za privatizaciju smederevske Železare je završen tako što je američka kompanija Esmark odbila poslednju ponudu Vlade Srbije. Da li je to dobro – pa izvesno je da bi bilo bolje da se našao strateški partner. No ono što je mnogo lošije i opasnije od jednog neuspelog tendera je da predate svoju železaru u ruke nekom bez realne pravne i bankarske garancije da će vam taj u njoj ostati više godina i da će železara raditi. To ključno je premijer Vučić objasnio da Srbija nije od Esmarka dobila garancije da će se očuvati naš obrtni kapital i da fabrika neće biti ugašena, da neće biti potrošene sve sirovine, a potom fabrika napuštena uz obrazloženje da tržište nije dobro i da bi na takav način izgubili milione dolara i to je glavni razlog zašto do dogovora nije došlo.

Zašto je Esmark odbio ponudu vlade koja je bila više nego širokogruda, ali u kojoj su se zahtevali i definisali mehanizmi zaštite kompanije od „ispumpavanja“ i „pranja“ njenih resursa. To očigledno govori da menadžment te kompanije i nije računao da dugoročno i strateško investiranje u železaru, već na kratkoročnu dobit. Ako su oni odbili da prihvate uslov da za veće ugovore i srpska strana ima pravo supotpisivanja (potrebna dva potpisa da bi ugovor bio važeći) zbog kontrole rada železare u prvom periodu to baca senku sumnje na njihove namere. Sa druge strane potpisivanje ugovora sa sindikatima o povećanju plate za četvrtinu, bez da su prethodno postali vlasnici ili strateški partneri železare se može tumačiti samo kao nefer pritisak na Vladu preko zaposlenih radnika.

Isto tako je i očito da je ova američka kompanije zloupotrebila poziciju pošto je ostala jedina sa kojom Vlada pregovara da „tvrdi pazar“ i traži poziciju koja je zapravo neprihvatljiva svakoj vladi koja drži do konkretnog korporativnog i šireg nacionalnog interesa. Verovatno je na to uticala i činjenica da je reč o američkoj kompaniji koja ima linkove sa američkim establišmentom, pa se računalo i na „lobističku težinu“. No očigledno je da je činjenica da bi Srbija predala u ruke stranaca svoju čeličanu i stotine miliona evra sirovina i drugih resursa bez dovoljne garancije bila jača od toga da je sa druge strane „američka kompanija sa velikim iskustvom u preradi čelika“. Esmark je osnovano računao, na osnovu onog što se desilo sa US Stilom i železarom u vreme vlasti DS-a, da je „Amerikancima teško reći NE, čak i onda kad gotovo da nema osnova da se kaže DA“. No ovaj put takva logika nije prošla.

Loše stanje tržišta čelika u Evropi i svetu proteklih godina, spremnost vlade da se maksimalno izađe u susret investitoru, te najava prestanka subvencionisanja čeličane je uticalo na američku kompaniju da se ponaša kao primadona kojoj se ne smeju odbiti zahtevi ma kakvi bili. No zaista je zbog pada potražnje za čelikom poslednjih godina koji proizvodi „Smederevo“ teško naći tržišnu nišu za njega u Evropi i svetu, a pri tom Srbija ne može ni značajniji deo produkcije da apsorbuje. To znači i da je bilo izuzetno teško pronaći ozbiljnog strateškog partnera koji bi imao dovoljno finansija za investiciju da bi pokrenuo i drugu visoku peć i podigao nivo proizvodnje na rentabilan nivo, te sposobnost da otvori danas prilično zatvorena tržišta čelika u Evropi i svetu.

No iako je ovaj tender pokazao kako je teško bilo pronaći ozbiljnog investitora koji bi uložio stotine miliona evra u razvoj železare on je usmerio vladu u drugom pravcu – konkursom za međunarodni menadžment tim koji bi uspešno vodio kompaniju i doveo je na zelenu granu. To znači tim ljudi koji ima iskustvo i znanja kako se uspešno proizvodi i plasira čelik na nova tržišta, pri tom i racionalizuju troškove kroz kontinuiranu nabavku sirovina i smanjenje nepotrebnih troškova u proizvodnji.

Uslovi koji je Esmark ponudio nisu nikako smeli da vode ka predaji kontrole i vlasništva u njihove ruke zbog visokog rizika koji takva ponuda nosi, ali jeste realna ponuda za menadžerski ugovor sa timom koji bi izveo komapniju iz „dubioze“. Pri tome železara Smederevo ostaje državno vlasništvo i pod kontrolom Vlade koja će tako uspešnije onemogućiti ono što se dešavalo sa železarom ili Magnohromom u vreme vlasti DS-a. Dakle bitka za Smederevo se nastavlja.

(Vidovdan)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Milan says:

    Dobro brani Vladu i premijera ovaj "nezavisni"analiticar.Menadzment za nabavku sirovina nije toliko bitan,jer je upotreba koksa i gvozdene rude 90% definisana karakteristikama visoke peci.Tu se snabdevaci i cene znaju.Glavna stvar je menadzment prodaje.Nisu to neke velike kolicine celika koga treba prodati u poredjenju sa nekim evropskim i azijskim zelezarama.Nemoguce je dostici bar za godinu dana sve da bude dobro ni million tona .Mogu se naci ljudi u svetu,cak i kod nas koji to mogu resiti pod uslovom da se drzava ne mesa,nego samo da st se kaze nadgleda.

  2. ARTILJERAC says:

    Braćo i sestre na donjem linku je peticija za raspisivanje vanrednih izbora. Mi moramo nešto učiniti ili našoj deci neće ostati ništa od Srbije http://www.peticije24.com/108357 Šalji dalje

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *