ПОЗНАТА ДАНСКА НОВИНАРКА УЗБУРКАЛА ЗАПАД: „На Западу више нема морала, док се Русија враћа Христу“

POZNATA DANSKA NOVINARKA UZBURKALA ZAPAD: „Na Zapadu više nema morala, dok se Rusija vraća Hristu“

1 jula 2017

Poznata novinarka Iben Tranholm o pogubnosti zapadnog multikulturalizma, islamizaciji Evrope i preporođenoj Rusiji.

Iben Tranholm (Iben Thranholm) je poznata nezavisna novinarka iz Danske. Dama konzervativnih pogleda, koja izučava religiozne aspekte političkih događanja i društvenih pojava, njihovo značenje i moralne posledice. Njeni članci na pomenute teme su jedni od najčitanijih u Danskoj.

Gospođa Tranholm je nekada radila kao urednik i voditelj na Danskoj radioteleviziji, gde je osmislila emisiju o verskim novostima «Religija info». Puno je putovala po Bliskom Istoku, Italiji, Rusiji i Sjedinjenim Državama, gde se bavila istraživanjima i pravila intervjue. Dobila je nagradu za informisanje o verskim događanjima u danskim medijima. Autor je više knjiga.

Nedavno je specijalna komisija EU za kontrolu medija «East Stratcom» unela gospođu Tranholm u «crni spisak», karakterišući je kao ruskog propagandistu i agenta Kremlja. Ovo nadzorno telo EU ju je okrivilo da širi ruske dezinformacije samo zato što je u poslednjih nekoliko godina gostovala na medijima «Russia Today» i «Russian Insider», gde je govorila o tome kako mržnja zapadnih elita prema hrišćanstvu slabi i podriva zapadnu kulturu.

***

– Pre godinu dana smo intervjuisali profesora ekonomije sa jednog od vodećih univerziteta u Švedskoj na temu nedoslednosti migracione politike u toj zemlji. U određenom smislu Švedska je slika i prilika budućeg demografskog stanja Evrope, jer upravo tu započinju transformacije te vrste. Šta vi mislite o tome što se dešava u Švedskoj, vašem bliskom susedu, i kako se to odnosi na Dansku? Kako Danci gledaju na Švedsku: s nadom ili brigom?

– S velikim užasom! Švedski mediji, koji podržavaju politiku tamošnje vlade, ne pridaju dovoljno značaja problemima sopstvenog društva. Zbog toga je teško steći istinitu predstavu o svemu što se dešava u toj državi. Ali mi Danci smo veoma pronicljivi. Mi smo dobro obavešteni o svim ubistvima koja se tamo dešavaju, o slučajevima fizičkog i seksualnog nasilja, o neredima. O tome ne pišu često u novostima, ali mi o tome znamo sve i ne želimo da pratimo njihov put.

Pred nama su rezultati politike multikulturalizma, koja se u Švedskoj sprovodi već decenijama. Prazni domovi predstavljaju sve što je proizašlo iz te politike. A u Jevanđelju piše da ako dom ostane prazan, ako se ne održava i ne čisti, tada će se tu nastaniti zli dusi. Bojim se da se upravo to sada dešava u Švedskoj. To što ona trenutno predstavlja se nikako ne može nazvati multikulturalnim rajem. Prosto nije moguće dalje gurati probleme pod tepih…

Uzgred, pojavila se reklama, delimično finansirana od strane švedske vlade, koja poziva sve građane Švedske da se integrišu u multikulturalno društvo koje se trenutno izgrađuje. Zamislite! Svi Šveđani, uključujući i stare osobe, dužni su da se prilagode novoj realnosti, umesto da se migranti adaptiraju normama švedskog društva. Oni to zovu «Det nya landet», tojest «nova država». Tradicionalna Švedska više ne postoji.

– Ipak, danska i švedska kultura su vrlo slične. Kako objašnjavate činjenicu da se vaša dva naroda sada razilaze u mišljenjima? Da li je to kod vas svezano s time što se suočavate sa raznim socijalnim problemima?

– Mi, Danci, nismo toliko politički korektni kao Šveđani. Zbog toga se kod nas rasplamsala velika javna rasprava po tim pitanjima… Danci su svesniji svog nasleđa i trude se da ga sačuvaju. Ne želim da kažem da kod nas u Danskoj nema problema. Mi smo suočeni sa istim izazovima gubitka identiteta, i naše tradicije, naročito hrišćanskog nasleđa – ono nezadrživo iščezava iz našeg društva. Dansku počinje da ispunjava ista praznina kao i Švedsku. Taj proces anulira sve argumente, koji imaju za cilj da nas zaštite od nametanja tuđih vrednosti i običaja, a koji u većini slučajeva protivreče našim. I pukim zabranama nećemo moći da izmenimo tu realnost.

– A kako se kod vas odvija proces integracije migranata? Izgleda da je situacija bolja nego u drugim evropskim zemljama, jer ne čujemo o «zatvorenim etničkim četvrtima gradova» i o narušavanju reda i mira u Danskoj, za razliku od, na primer, Švedske ili Francuske.

– Svi ti problemi postoje i kod nas. Ali Danska je mala zemlja, pa se o tome ne čuje mnogo van njenih granica.

Kod nas je uvreženo mišljenje da se blagostanjem sve rešava. Nije važno iz kog dela sveta se neko doseljava, on ili ona će dobiti pravo na boravak, rad, razonodu i zdravstvenu negu. Vlada svima to obezbeđuje, očekujući da će se oni s radošću prilagoditi životu u danskom društvu, njenoj kulturi i da će naučiti danski jezik. Na kraju svi treba da postanemo živo multikulturalno društvo.

Realnost je sasvim drugačija. Relativizam, koji sa sobom nosi politika multikulturalizma, dovodi do podela u društvu, naročito u slučajevima kada se ubeđenja i vrednosti raznih socijalnih slojeva vrlo bitno razlikuju.

O migrantima koji dolaze u Dansku se možda i brinu, ali oni ovde ne nalaze dominantnu kulturu (u krajnjem smislu po pitanju religije), kojoj oni mogu da se prilagode. Dansko društvo je lišeno Boga. Stoga, migranti donose sa sobom elemente svoje kulture i religije, što dovodi do nesuglasica, nerazumevanja, pa čak i zločina. Kao rezultat svega toga dansko društvo se sve više i više deli.

– Izgleda kao da vaši političari to razumeju. Nedavno je vaš parlament doneo zakon, koji garantuje da imigracija nikad neće dostići takav nivo gde bi nacionalni identitet Danske bio ugrožen. Šta vi mislite o tome?

– Naše društvo je već silno podeljeno, čak i ako ne bismo uzimali u obzir novi talas imigracije. Polovina građana želi otvorene granice, masovnu imigraciju i blagostanje za sve. Ta polovina odbacuje tradicionalne vrednosti, a zato toplo pozdravlja globalizam i politiku multikulturalnosti. Druga polovina se tome snažno protivi, ali joj nedostaju ubedljivi argumenti, kako bi podkrepila svoje pozicije. Sve što ona može je da zabrani imigraciju, zabrani nošenje hidžaba itd. Ali mi više nemamo moralne orijentire. Ranije je hrišćanstvo igralo tu ulogu, garantujući naše jedinstvo kroz vekove. A sada više nismo sposobni da razlikujemo dobro od zla, a upravo od toga zavisi ishod naše sadašnje borbe. Zbog toga će preventivne mere, koje ste vi naveli, imati samo kratkotrajni uspeh i neće rešiti probleme u dugoročnoj perspektivi. Nama je potrebna pozitivna alternativa.

– Da li postoje neki podaci ili nezavisna istraživanja, koja se tiču dobrih i loših strana imigracije u Dansku? Primera radi, u Švedskoj je praktično zabranjeno raspravljati na tu temu, iako se mogu čuti bojazni (uglavnom od samih migranata) o teškom nalaženju posla za doseljenike.

– Kada smo usvojili tu novu kulturu mi na Zapadu smo počeli da rađamo mnogo manje dece nego što nam je potrebno da održavamo blagostanje nacije. To je jedan argument u korist imigracije: nama je potrebno više ljudi da bismo očuvali blagostanje.

U našem sekularnom društvu, država je postala «bog». Pretpostavlja se da je ona obavezna da obezbedi i pobrine se za sve. Zbog toga ekonomski argumenti gube na značaju. Naravno da se oni uzimaju u obzir, jer ipak narod plaća tu politiku iz svog džepa, ali svejedno su ti argumenti od drugorazrednog značaja.

– Mi smo na pragu novog talasa automatizacije procesa rada, kada milioni ljudi u razvijenim državama mogu ostati bez posla. U vezi sa tim može se pojaviti bojazan od migranata, od kojih su većina nekvalifikovani radnici. Da li se o tome raspravlja u Danskoj?

– Ne. Raspravlja se samo o kulturnoj strani problema, o uticaju na naše vrednosti i tradiciju. U neku ruku to je pokazatelj toga koliko smo mi slabi. Na primer, muslimani u Danskoj čine neznatnu manjinu od svega 250 hiljada ljudi. Pa ipak se u poslednjih deset godina većina političkih diskusija, posvećenih pitanju kulture, vrte oko islama. Toliko je oslabila naša kultura!

Trenutno, budući da smo otvoreno društvo, mi se protivimo tome da žene nose hidžabe na javnim mestima, protivimo se zasebnim bazenima za muškarce i žene itd.; ali smo izgubili argumente u borbi protiv nasilnog nametanja tuđeg pogleda na svet, jer smo skoro u potpunosti izgubili svoje hrišćanske vrednosti. Usled toga, kroz protok vremena, te tuđe norme postaju bukvalno opšteprihvaćene kod nas. Već smo svedoci toga.

– Umereni muslimani su takođe na gubitku. Mnogi iz njih teže zapadnim vrednostima, ali će videti kako im većinsko društvo sve više protivreči, dok se istovremeno njihove zajednice radikalizuju. Mnogi se žale da je islam u Danskoj i drugim evropskim državama suroviji, radikalniji nego što je u samim islamskim zemljama.

– To je tačno. I opet je to rezultat neuverenosti, koja caruje u državama koje su im pružile azil. Kao posledica toga, agresivna forma islama se sve više širi, na nesreću svih, a naročito žena.

– Nesumnjivo je da zemlje u razvoju u celom svetu čekaju teška vremena i da su one države koje su u mogućnosti dužne da im pomognu. Pogledajmo istini u oči: loša spoljna politika Zapada je i bez toga napravila još goru situaciju na Bliskom istoku, iako etnički sukobi i nesuglasice predstavnika raznih verskih zajednica takođe igraju nemalu ulogu. Neki danas predlažu da treba pružiti pomoć samim problematičnim državama, umesto otvaranja granica. To će biti jeftinije, pomoć će primiti mnogo više ljudi, migranti će biti smešteni bliže njihovim rodnim ognjištima, i mi ćemo izbeći mnoge društvene probleme, koje nažalost susrećemo širom Evrope. Šta o tome misle danski političari?

– To bi bilo vrlo logično, ali se u raspravi o tom pitanju opet nameću neekonomski argumenti. Ljudi žele da budu shvaćeni kao dobročinitelji, koji otvaraju granice, pružaju pomoć svima i brinu se o njima. I ja bih to oberučke podržala, ako bi se to ticalo isključivo žena i dece, pa čak i porodica. Ali realnost je drugačija. Većina migranata, koje smo pustili u svoju državu u poslednje vreme, naročito od počekta migrantske krize, su energični mladi muškarci. Oni ovde donose svoje konflikte i osećanje nezadovoljstva, otežavajući okolnosti za sve nas.

– Smatra se da je Danska najsrećnija zemlja na svetu. Ali u današnje vreme za vas ima malo razloga za sreću jer ste postali žrtva političke cenzure koju sprovodi vlast, i ne samo zbog toga što ističete alarmantnost stanja u vašoj državi, već i za saradnju s ruskim medijima. Šta se to dogodilo? Napisali ste intenzivan članak o tome gde kritikujete politiku vlade, pritom izražavajući stavove ne samo kao žena, već i kao hrišćanka.

– Napisala sam članak 2015. godine u kom sam kritikovala naše političare, koji mrze hrišćanstvo, ali koriste hrišćanske vrednosti (osobito ljubav i saosećanje) da bi dostigli svoje ciljeve, na primer da bi progurali masovnu imigraciju.

Kroz nekoliko meseci pozvao me je jedan političar i saopštio mi da me je danska vlada uvrstila u «crni spisak» kao verovatnog «proruskog agenta i agitatora», iako za to nisu imali nikakav relevantan razlog. S vremena na vreme sarađujem sa jednom ruskom medijskom agencijom, ali to je prosto deo mog novinarskog posla.

Danas, u društvu u kojem navodno vlada sloboda govora, ukoliko političari zažele da ućutkaju svoje kritičare, onda je dovoljno da ih optuže u saradnji sa Kremljem ili da imaju neke neobjašnjive veze sa Rusijom. To se desilo i sa mnom, a to isto se dešava i sa visoko pozicioniranim političarima i novinarima u SAD-u, Francuskoj, Nemačkoj. Ako niste saglasni sa politikom multikulturalnosti u Evropi, odmah vas etiketiraju kao «ruskog agenta». A to je zaista forma političke smrti – uništenje reputacije.

Oni se toliko boje rasta «populizma», kako ga «levičari» nazivaju, jer on ugrožava njihovu dragocenu Evropsku uniju! I sada su ulozi u toj igri vrlo visoki, jer se približavaju izbori u bitnim zemljama Zapadne Evrope. Zbog toga oni pribegavaju takvim taktikama, kako bi potisnuli sve one koji su nezadovoljni njihovom politikom.

Tako su i mene uneli u «crni spisak» u jednoj tako «slobodnoj» zemlji kao što je Danska, a ukoliko dođe do realnog konflikta sa Rusijom, završiću u zatvoru kao strani agent… Bez dokaza i sudskog procesa. Tako se to radi u totalitarnoj državi. Prvo vas uvrste u «crni spisak», a kada se pojavi problem ili izmišljeni razlog, onda dođu po vas.

– A vi ste samo izrazili mišljenje, koje deli ogroman broj konzervativnih ljudi sa obe strane Atlantika. Nesumnjivo je da su mnogi danas zabrinuti za budućnost zapadnih država. Tu mi pada na pamet Sovjetski Savez i novo grandiozno društvo, koje je trebalo da bude izgrađeno, što je dovelo do katastrofalnih posledica, koje su nam dobro poznate.

– To je tačno i uznemirujuće poređenje. Jer komunizam je zapadna ideja nametnuta Rusiji – Rusi nisu izmislili taj koncept. I s padom Sovjetskog Saveza ta ideja nije iščezla. Nasuprot tome, ona je još uvek prilično živa i luta po našem kontinentu. Iako taj koncept može funckionisati na razne načine, njegovi glavni ciljevi se bitno ne razlikuju. Verzija komunizma koju širimo po celom Zapadu je kulturni marksizam.

Mi više nemamo institut porodice, pa čak ni pola. U Švedskoj su nedavno izmislili rodno neutralnu zamenicu da bi se obraćali malim dečacima i devojčicama u vrtićima, kako bi ih učili rodnoj jednakosti. To je potpuno odbacivanje tradicionalnih evropskih vrednosti, koje su vekovima čuvale Evropu od zavojevača. Sada toga više nema.

Priče o multikulturalizmu i otvorenim granicama lepo zvuče, ali je to na kraju dovelo do korenitih promena u našim društvima, i kao što možemo videti na primeru Švedske, ne na bolje. Manje slobode, manje bezbednosti, manje povezanosti, više krivičnih dela, više podela, više socijalnih problema. Uistinu, to je borba dobra i zla, i mi na Zapadu nismo sposobni da razlikujemo ta dva pojma. Ja bih to čak nazvala đavoljskom dezorijentacijom.

– Šta vi mislite, koliko je još vremena ostalo pre nego što s danske zastave skinu krst? I kako se prema svemu tome odnosi kraljevska porodica? Danski kralj polaže zakletvu da će čuvati dansku veru i kulturu.

– Nijedan evropski političar neće stati u odbranu hrišćanstva! Niti jedan! Izuzetak može biti premijer Mađarske Viktor Orban.

Postoji «savez nečastivih» između «levičara» i radikalnog islama. Mnogi Evropljani u tolikoj meri preziru sopstvenu tradiciju, da bi rado videli potpuno iskorenjivanje hrišćanstva, čak i po cenu lične slobode i svog načina života.

Kod nas možete videti jednu čudnu i komičnu situaciju: zapadne feministkinje podržavaju žene koje su prinuđene da pokrivaju glavu ili da se odreknu mnogih svojih prava, koja su im u potpunosti dostupna u našim zemljama. Ali ako te iste žene pokušaju da se integrišu u naše društvo i usled toga bivaju kažnjene od strane sopstvene zajednice, feministkinje iz nekog razloga ćute. To je sve tako «multikulturalno» i «dobro».

– Vi poznajete Rusiju dovoljno dobro. Da li možete uporediti transformaciju koja se dešava u Rusiji, sa promenama u većem delu Zapadne Evrope?

– Ako hoćete verujte, a ako nećete nemojte, ali mi smo zamenili mesta! Danas se Rusija vraća hrišćanstvu, dok se u isto vreme Zapad udaljava od njega na sve moguće načine. U Rusiji je hrišćanstvo duboko ukorenjeno u književnosti, umetnosti, kulturi… Kada su boljševici pokušali da unište hrišćanstvo primenom grube sile, po cenu miliona ljudskih života, ono je preživelo, pa makar i u ilegali. Ljudi su nastavili da ispovedaju svoju veru u tajnosti, iza zatvorenih vrata su krstili svoju decu i primali druge Svete Tajne.

Predsednik Putin je nedavno otvorio ogroman spomenik Svetom Vladimiru, koji je krstio Ruse, veoma blizu zidina Kremlja. Ako stanete na određeno mesto preko puta Kremlja, videćete da krst, koji Vladimir drži, nadvišuje petokraku na Crvenom trgu, tako da je to snažna simbolika.

Zapad, kao što sam već rekla, se kreće u suprotnom pravcu. Ali se mi ne možemo tako brzo odreći svoje tradicije i nasleđa.

– U Rusiji je 2014. godine premijerno prikazan film «Levijatan», koji nagoveštava pomenutu transformaciju. Međutim, u njemu je pravoslavlje prikazano u manje pozitivnom svetlu – kao ideološki argument, koji koriste tajkuni kako bi ozakonili svoju novostečenu vlast. To je pokušaj da se preporod pravoslavlja u Rusiji pokaže kao površni fenomen.

– U Rusiji takođe postoje ljudi, koji odbacuju sopstvene tradicionalne vrednosti i koji žele da pozapadnjače svoju državu. Nisam gledala taj film, tako da ne mogu da kažem da li režiser podržava tu ideju ili ne.

Ljudi treba prosto sami da posete Rusiju i da vide šta se tamo dešava. Predsednik Putin reaguje na promene koje se odvijaju i uvažava izbor ruskog naroda u korist pravoslavlja.

Mislim da je to jedan od razloga zašto Zapad tako mnogo prezire Rusiju. On čak ne može ni da zamisli vaskrslu, moćnu hrišćansku Rusiju, koja otvoreno odbacuje kulturni marksizam Zapada. To je razlog iz kog Zapad demonizuje Rusiju u većini svojih medija i političkih krugova.

– Možemo li reći da je Danska danas na ivici? Da je i cela Zapadna Evropa na ivici?

– Da, Danska je na ivici. I Evropa takođe. Mi smo u potpunosti izgubili svoju kulturu, vrednosti, moralne orijentire. Ono što je nekada bilo dobro, sada je zlo – i obrnuto.

Vi ste rekli da je Danska najsrećnija zemlja na svetu, ali ja u to ne verujem. Mi se suočavamo sa visokim nivoom alkoholizma, a pola miliona naših sugrađana je «navučeno» na antidepresive.

«Kanal 1», naš glavni TV kanal, nedavno je pokazao dokumentarni film o tri danske devojke, koje su po svom izboru prešle na islam, ne zbog toga što su se udale za muslimana, i ne iz nekog drugog razloga. Sve tri su potekle iz razbijenih porodica, imale su problema sa alkoholizmom itd. Nasleđe revolucije u Evropi, koja se desila 1968. godine. Tim devojkama je nedostajala struktura i našle su je u islamu, jer ta religija reguliše svaki aspekat našeg života: kako se oblačiti, hraniti, s kim se može pričati, kako se ponašati ako ste žena i slično.

To je ono što ne razumeju naše «desničarske» stranke u Evropi: u toku je duhovna bitka. Bez duhovne slobode ne može biti ni političke. Ako odlučimo da idemo zaobilaznim putem i da zabranjujemo hidžabe i ostalo, to nam neće pomoći. Naša civilizacija polako nestaje.

Jedino što sada može spasti Evropu je istinski duhovni, i ne plašim se to da kažem, baš hrišćanski preporod na celom kontinentu. Takav preporod je odigrao ogromnu ulogu u «odumiranju» komunizma u SSSR-u i Istočnoj Nemačkoj. Tamo su se ljudi tajno okupljali u hramovima, molili se, vaspitavali decu, izražavali ideje i delili sve poteškoće.

Od samog svog početka hrišćanstvo se uvek borilo protiv zla s pomoću ljubavi, molitve i vere, i sva tri pojma predstavljaju ključ za slobodu. Sve te vrednosti nikada neće prihvatiti ekstremni levičari sa Zapada i radikalni muslimani, jer i jedni i drugi zahtevaju potpunu poslušnost državi i tome što oni smatraju za svog «boga».

– Puno vam hvala na vašoj smelosti i za to što ste podelili sa nama vaše misli. Vi ste dostojni da budete na naslovnoj strani časopisa, a ne na «crnom spisku» neke države… Želim vam sve najbolje!

– Hvala.

S Iben Tranholm razgovarao Eriko Matijas Tavarez

S ruskog Aleksandar Đokić

KOMENTARI



7 komentara

  1. Djordje says:

    Ma na zapadu nema morala od postanka vatikana(gjavola-satana).Ali zato se srbija utrkuje da udje u sektu vatikansko-djavolcku. Oprosti mi boze ako gresim a i voleo bih da gresim idaje suprotno od mog misljenja.

  2. goran says:

    Odlican intervju, ali novinarka nigde ne pominje idejne tvorce danasnjeg melting pota, a bez razumevanja korena sve je uzalud.

  3. Ovchara says:

    Zapadna religija i moral su laz i lopovluk. Sve ce to da isprave Rusi a mozda i arapi.

  4. Kresoje says:

    ISTORIJATA SE POVTORUVA

  5. Sasulja says:

    Ova novinarka je rekla sve u istinu,hvala joj na iskrenosti i pre svega na hrabrosti.

  6. Vindfaker says:

    Kada to kaze danska novinarka,onda je to u redu i slijede sve cestitke ,a kada to sve isto kaze recimo Atanasije, onda "drvlje i kamenje" .E to je slika vaseg "podanickog " karaktera i nedostatka elementarnog znanja.

  7. Max says:

    TAJNI PROJEKAT CIA-e - STVARANJE VELIKOG KALIFATA I ISLAMIZACIJA EVROPE.....Amerika i nihove marionete u Briselu forsijaju islamsku migraciju.... Islam svet deli na dve sfere: dar el salam – kuću mira, i dar el harb –kuću rata. Kuća mira uključuje nacije i teritorije koje su pod kontrolom muslimana i na kojima vlada šerijat, islamsko zakonodavstvo. Kuća rata podrazumeva sve nacije i teritorije koje nisu pod kontrolom muslimana i koje su van domašaja šerijata.Sukob između dve „kuće” biće konstantan i vremenski neograničen sve dok se kuća rata ne pretvori u kuću mira, dok Alah ne ovlada svim ljudima i zemljama, dok se ne uspostavi jedinstvena islamska država, poznata kao kalifat. ...Trenutno se migracijom u Evropi stvara kalifat.Dosta zemalja je islamizovano tim putem... “Oni koji ne veruju (u Islam i proroka), oni su najgora stvorenja”(Kuran 98: 6) …...” Mi vas odbacujemo. Neprijateljstvo i mržnja među nama je nastanjena, sem ako ne verujete jedino u Alaha “(Kuran 60: 5) …„Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Alah neće štititi.“(Kuran 3:28)…Na Zapadu ili u zemlji nevernika praktikuje se miroljubivi Islam iz Meke.Tamo gde je Islam u manjini, prilagođava se okolnostima, prikazuje miroljubivim i snošljivim, čekajući povoljan trenutak za preokret.U islamskim državama ili u zemljama gde su muslimani večina,tamo se praktikuje Islam iz Medine, tj. pravi Islam,koji već 1400 godina vrši nasilje i seje smrt nad nemuslimanima širom sveta.Alija Izetbegović nam je to fino i objasnio u “Islamskoj deklaraciji “-…”Islam isključuje pravo ili mogućnost delovanja bilo koje druge ideologije/vjere na svom prostoru i ne može biti ni mira, ni koegzistencije između” islamske vejere “i” neislamskih “društvenih i političkih institucija,” pisao je Izetbegović u svojim deklaracijama.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *