ПРАВЕ СЕ ЛУДИ И БЛЕСАВИ: Систематско брисање памћења у Хрватској

PRAVE SE LUDI I BLESAVI: Sistematsko brisanje pamćenja u Hrvatskoj

30 avgusta 2015

z-spomenik-na-petreovoj-gori-_620x0Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna uništava se od 1995. godine

Otkako se Srbija, posle gotovo jednog veka, ponovo pojavila sama na svetskoj pozornici, oslobođena jugoslovenskog balasta, svakakve su je nevolje snašle. Prirodno je da se nameće potreba i za jednim novim istorijskim pristupom vremenu opterećenom propalom komunističkom ideologijom i nestalim jugoslovenstvom. Pogotovo što je vladajući svetski globalistički poredak nametnuo mnogim, naročito malim narodima, reviziju i marginalizovanje istorije. To se najočiglednije vidi i oseća na prostoru koji se sedam decenija zvao Jugoslavija. Zbog toga je nama novi pogled na prošlost važniji nego ikad. Samo oni koji budu dobro poznavali modernu, dvovekovnu, istoriju srpskog naroda, moći će da razumeju šta nam je učinjeno i šta nam valja činiti.

Sve što se ovih dana zbivalo u Hrvatskoj i Vukovaru, samo je posledica jedne istorijski retrogradne, neartikulisane i motivisane primitivnim nagonima, revizije svega postojećeg. Pored uništavanja knjiga na ćirilici i knjiga srpskih autora, zabrane upotrebe ćirilice na javnim mestima, peticije za ponovo uvođenje pozdrava „Za dom spremni“ u hrvatskoj vojsci, uništavani su i mnogi tragovi svekolikog bivstvovanja u zajedničkoj državi.

UBRZO posle instalacije nove vlasti u Hrvatskoj u leto 1990. godine, preko javne retorike svakodnevno se podsećalo da su Jugoslavija, komunizam, partizani, bratstvo i jedinstvo, Srbi – neprijatelji. Takva praksa uskoro je dala poprilične rezultate. Do temelja su razoreni spomenici koji su svedočili o ubijanju Srba od ustaša, zatim o zločinima fašističkih okupatora nad Hrvatima, potom su tu spomen-obeležja koja govore o ubijanju Jevreja, a onda su na red stigli obelisci koji su govorili o Komunističkoj partiji i Titu u NOB-u, bratstvu i jedinstvu.

Još pre početka ratnih čarki i docnije ozbiljnijih vojnih operacija, uništeno je 220 sopmen-obeležja. Rušenje tih spomenika najčešće je bio juriš na mesta pamćenja, pokušaj da se izbriše iz kolektivnog sećanja najvažniji deo iz istorije Drugog svetskog rata, antifašistička borba i stradanja Srba i drugih nehrvata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To je bio deo šire revizije savremene istorije u Tuđmanovoj Hrvatskoj koja je krenula u stvaranje novih mitova.

Bahatost, netolerancija, krajnja agresivnost, pljačke, tiranija, rušenja, ubistva, postaju sastavni deo svakodnevice. Odnos prema obeležjima iz prošlosti nije se nimalo razlikovao od odnosa koji će ta nova vlast imati i prema građanima, naročito srpske nacionalnosti. Kad se jednom postavi eksploziv ispod jednog spomenika, onda je još lakše staviti ga ispod nečije kuće. Na desetine, na stotine primera mogu da potvrde ovu praksu.

Kada su počele ratne operacije demolirano je više od 3.000 partizanskih spomenika i drugih obeležja iz istorije i tradicije Srba u Hrvatskoj. Jedan deo, ali ruku na srce, mnogo manji, uništili su i pripadnici Vojske Republike Srpske Krajine (u Plaškom miniran partizanski spomenik u centru grada, i srušen spomenika narodnom heroju Marku Oreškovića Krntiji).

Tih dana u Osijeku, od 82, nestala su, uklonjena ili uništena 62 spomenika, biste i spomen-ploče. Na pitanje gde bi mogli biti ti spomenici, tadašnji predsednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek, Branimir Glavaš je odgovorio da je „obolio od opće amnezije“.

DO SREDINE 1992. godine iz Karlovca je izbeglo 15.000 građana srpske nacionalnosti od ukupno 21.731 koliko ih je u tom gradu živelo po popisu iz 1991. Kada već nije bilo Srba, šta će onda i pravoslavna crkva, koja je, inače vekovima krasila grad, bio je rezon gradskih jurišnika iz HDZ-a. Šta se sve zbilo ispričao je jedan građanin iz neposrednog komšiluka:

– Bio je 29. 12. 1991. Došli su naši, doneli su snopove eksploziva, a nama rekli da se udaljimo te večeri iz stanova, jer će biti veselja do mile volje – rekao je on.

A u hronici Karlovca, u „Karlovačkom tjedniku“ (11. 1. 1992) pod naslovom „Pogođena pravoslavna crkva“ piše:

– Da neprijatelj svojom artiljerijom gađa nasumice, najbolje potvrđuje vest da je pogođena pravoslavna crkva Svetog Nikole.

Evropska posmatračka misija došla je u Karlovac i napisala izveštaj u kome se dokazuje „da crkva Svetog Nikole minirana i ostavila trag jednog necivilizacijskog, vandalskog čina s kraja dvadesetog veka koji je uništio nekadašnju karlovačku lepoticu“.

SPOMENIK Vojina Bakića u čast revolucije Slavoniji, u Kamenskoj, koji je nesumnjivo bio među najvećim apstraktnim skulturama u svetu, srušen je iako se to područje nalazilo izvan neposrednih ratnih dejstava. Povodom autorove smrti „Vjesnik“ će objaviti neistinu: „Njegov spomenik slobodi naroda Slavonije srušili su četnici“. Neposredni naredbodavac za izvršenje ovog zločina, Miljenko Crnjac, ne samo da nije pozvan na odgovornost nego je „lepo napredovao sve do generala“. I drugo remek-delo ovog autora, na Petrovoj gori, posvećeno ustanku naroda Banije i Korduna, doživljava sličnu sudbinu. Posle 1995. počinje njegovo sistematsko uništavanje i traje do danas. Skida se i odnosi skupocena oplata od nerđajućeg čelika, a lokalna i državna vlast ne preduzimaju nikakve sankcije protiv počinilaca uprkos protestima antifašističkih udruženja.

I ne samo to – kuću sa ateljeom, koju je Vojin Bakić imao u uvali Grščici, na Korčuli, uništili su već 1991. godine „prosvetljeni HDZ-ovi jurišnici“ iz mesta Blato sa tog ostrva. Niko nikad za to nije pozvan na odgovornost.

NALOGODAVAC Miljenko Crnjac za zlodelo je nagrađen činom generala

U KUKNJEVCU, sedam kilometara od Pakraca, uzdizao se spomenik u čast 780 ubijenih Srba. Zločin su izvršile ustaše početkom oktobra 1942. godine. Imena ubijenih bila su ispisana na kamenim pločama. Autor ovog obeležja bio je vajar Stevan Luketić. Stručno postavljen eksploziv učinio je svoje: od visoke čelične skulpture nije ostalo baš ništa, čak ni temelj. Tako se eksplozivom uništava svaki trag prošlosti. Asfaltni put koji vodio do spomenika danas je zarastao u gust korov i šipražje.

U DALMACIJI je od 1.030 spomen-obeležja srušeno ili oštećeno 482, blizu 50 odsto. Na području Makarske srušeni su svi spomenici, sto odsto.

Na Visu, na obali uz pristanište, 1964. godine podignut je spomenik čiji je autor bio Antun Augstinčić. Na jednostavnom kamenom bloku s jedne strane isklesana je bila rečenica „Tuđe nećemo – svoje ne damo“ koju je pred kraj rata izrekao Josip Broz upravo tu na Visu. Početkom devedesetih ploča je sklonjena, izgleda baš u vreme kada su u Zagrebu počele da se roje ideje da se potegne za tuđim…

Sve ovo što se izdogađalo devedesetih godina samo opominje da nam je malo potrebno da iz ljudskog društva skliznemo u divljaštvo. Nadajmo se da nam se neće još jednom desiti da se pojave neki „manijaci i da nam siluju učiteljicu života – istoriju“.

PAMETNOM DOSTA

Ilustraciju stanja tih godina u Hrvatskoj daje i intervju legendarnog i sad već pokojnog novinara „Slobodne Dalmacije“ Milorada Bibića Mosora sa akademskim vajarom Lujom Lozicom:

Mosor je zapitao čuvenog vajara da li je preboleo što su na komadiće isekli njegovu skulpturu Josipa Broza Tita u mramoru?

– To je kulturicid najgore vrste kojeg je osudio celi svet. Jedino se u Hrvatskoj o tome šutilo… Titovu skulpturu, izloženu u Šubućevoj ulici u Zagrebu, ispilali su na komade. Strašno. Užasno. Ubitačno. Nestvarno – odgovorio je Lozica.

Na pitanje da li je istina da zato nije hteo susret sa Franjom Tuđmanom, niti da napravi njegovu skulpturu?

– S Franjom Tuđmanom se nisam sretao. Niti sam ja želeo sresti njega niti je on hteo sresti mene – rekao je legendarni vajar. Možda je Franjo Tuđman, primetio je Mosora, voleo neko Lujino umetničko delo.

– To me ne zanima. Moje geslo je: ko jednom izda – uvek izda. Pametnom dosta!

(Večernje novosti)

KOMENTARI



11 komentara

  1. Daky says:

    Pa sami ste krivi sta niste 95 stali uz nas,nego ste nas prodali za par vreca maraka. Neko misli na sledece narastaje a vi beogradjeni samo na sebe a druge Srbe ko j....

  2. Predrag Kecman says:

    Često se pominje rušenje spomenika Marku oreškoviću u Korenici, sled dogadjaja je bio da je jedan maloletnik,sa nepunih 16 godina, sa dve zolje, gađao spomenik ispred opstine. Događaj se odigrao oko 21 sat. Jednim projektilom je pogodio spomenik Oreškoviću a drugom zoljom je pogodio venac na kome su prikazana stradanja i borba naroda tog kraja. Nekoliko dana kasnije je spomenik skinut i odvezen u krug nezavršene fabrike Pliva. Da sumiram, taj čin je bio individualni čin jednog maloletnika a ne organizovano uništavanje spomenika. Jer taj spomenik je stajao u fabrici sve do 95-e godine i onda su ga pljačkaši koji su došli u augustu prodali u staro gvožđe.

  3. tinman19 says:

    To su bili vandalski činovi, bez obzira koja strana ih je napravila. Hrvati su srušili puno spomenika, ali nisu ni srbi manje. To nisu bili spomenici samo srpskom stradanju nego jednom krajnje pozitivnom vremenu antifašističke borbe, posvećenom svim narodima koji su u tome učestvovali. Jedini borci protiv fašizma su bili partizani, a među srbima je bilo jednako izdajnika kao među hrvatima, ništa manje. Četnici i ustaše su jedno te isto, smeće i otpad, najgori šljam svog naroda. I jedan i drugi narod treba da ih se odreknu. Tokom antifašističke borbe sve ono što je valjalo iz jednog i drugog naroda je bilo samo u partizanima, sve drugo je laž.

  4. Batina says:

    tinman19, za tebe bi bilo najbolje da pod hitno trazis pomoc doktora i to mentalnog. Sto sve pizda nece izbaciti???

  5. LASER says:

    Bez brige,Hrvatine su se pobrinule da Srbi iz Hrvatske nestanu u što većem broju,ali ni njima se dobro ne piše,već ih pola nema od poslije rata,samo što to nitko neće priznati,ne znam za 5 godina tko će u Hrvatskoj plaćati porez da bi ova žgadija od političara mogla živjeti...samo će oni i ostati ovdje,jer nitko nije lud čekati 20 godina"da nam bude bolje"nego ide gdje bolje tu dulje...kao što jedan pukovnik HV kaže htjedosmo zajebati Srbe pa smo zajebali sami sebe...u zdravlje...

  6. tinman19 says:

    Protiv fašizma su se borili samo partizani, nitko drugi. Ustaše su izdajnici, četnici još veći.

  7. LeBart says:

    @tinman19 Tako je.

  8. Borbe says:

    tinman19 Says: ''To su bili vandalski činovi, bez obzira koja strana ih je napravila. Hrvati su srušili puno spomenika, ali nisu ni srbi manje.'' Na 3 hiljade srušenih partizanskih spomenika od strane Hrvata idu jedan ili dva od strane Srba. Za tebe je to isto. Doktoru odi, ajde. a ovo: ''Jedini borci protiv fašizma su bili partizani, a među srbima je bilo jednako izdajnika kao među hrvatima, ništa manje. Četnici i ustaše su jedno te isto, smeće i otpad, najgori šljam svog naroda.'' Doktoru, ajde.

  9. tinman19 says:

    Partizani su bili jedini pošteni srbi. Svi drugi su se prodali fašistima i oni su smeće i otpad srpskog naroda. Da nije bilo partizana i njihove borbe protiv fašista srbi bi nestali.

  10. Momčilo says:

    Tinman19 i LeBart... bez namjere da vam povrijedim osjećaje ili vas uvrijedim, ali povijest se ne uči iz "Mikijevog zabavnika", komunističkih parola i uma cementiranog predrasudama. Naime, postoje dvije vrste ljudi koji papagajski ponavljaju laži: zlonamjernici i neznalice. U koju grupu spadate i s kojim namjerama pišete na ovom sajtu, poznato je samo vama i Bogu. Dakle, jugoslovenska Kraljevska vlada u Londonu sve do 7. ožujka 1945. bila je jedina legalna i od SAVEZNIKA jedina priznata vlada Jugoslavije. Od 17. travnja 1941. do 5. kolovoza 1944. Dragoljub Mihailović bio je njen ovlašteni ministar u Srbiji. Nacionalni odbor američkih avijatičara podnio je 1975. prijedlog da se ANTIFAŠISTU Draži Mihajloviću, postavi spomenik kao odanom savezniku koji je sa svojim četnicima spasio 500 američkih avijatičara. Kongresmeni su izglasali prijedlog, ali se umiješala politika, jer su američki saveznici Englezi, odlučili zamijeniti strane: četnici Draže Mihajlovića više nisu poželjni jer naginju Rusiji, pa treba uzeti kao saveznike partizane jer je Tito više sklon Londonu. SAD je 2005. rehabilitirao četnika Dražu Mihajlovića podigao mu spomenike (Chicago, Libertvil) i posthumno ga nagradio ordenom Američkog heroja. Svi koji mislite da bi Američka vlada (dokazani srbofobi) učinila to samo na prijedlog srpske dijaspore i blamirala se usput, trebali bi jednostavno naučiti osnove stvarne povijesti. Inače, djeda i baka su mi bili partizani i tvrdili su da su zločine i suradnju s fašistima, radili četnici Ljotićevci i Nedićevci, ali nikako Dražini četnici. Prema tome, nikako se ne mogu komparirati ustaše i četnici, jer su ustaše od samog početka vodili genocidnu politiku, a četnici su bili PRVI antifašistički pokret.

  11. Pingback: PRAVE SE LUDI I BLESAVI: Sistematsko brisanje pamćenja u Hrvatskoj | Jadovno 1941.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *