Преко класика до заборављених писаца

Preko klasika do zaboravljenih pisaca

17 maja 2018

MALO je naroda koji mogu kao Srbi da pokažu svoje literarne spise koji su nastali pre hiljadu godina i koji su sačuvani kroz ceo milenijum. Ovo ističe akademik Miro Vuksanović, glavni i odgovorni urednik Antologijske edicije “Deset vekova srpske književnosti”, čije je prvo kolo, u izdanju IC Matice srpske, štampano 2010, a deveto se pojavilo pred čitaocima pre nekoliko dana.

U ovom kolu su, u jednoj knjizi, poslanice, molitve i putopisi četvorice starih pisaca, Dimitrija Kantakuzina, Konstantina Mihailovića iz Ostrovice (“Janičareve uspomene”), i dvojice patrijarha, Pajsije i Arsenija III Čarnojevića. Priređivač je Tomislav Jovanović, koji je urednik svih pet tomova iz starog doba, a koji sada, kao celina, deluju i drukčije i impresivnije. Najduži vremenski period u ovom kolu ima antologija književnosti za decu, u dva toma, koju je uredila Zorana Opačić. Izbor, u kome su i poezija i proza, obuhvata vreme od Zaharija Orfelina iz 18. veka do Igora Kolarova rođenog 1973.

Jednim tomom, u književni život su vraćeni pisci koji su bili gotovo zaboravljeni: Jelena Dimitrijević, koja je zastupljena pesmama, pripovetkama, putopisima i kratkim romanom “Nove”, i Vladan Đorđević, koji je ostao poznatiji u medicini i politici, a autor je drame “Narod i velikaši”. Zajedničku knjigu su im priredile Slobodanka Peković i Ljiljana Kostić. Među piscima koji su ostali u drugom planu je i Božidar Knežević, čije je misli i izreke odabrao i komentarisao Saša Radojčić.

– Kada smo pokrenuli ovu ediciju i prvo kolo poslali Dobrici Ćosiću, stiglo je ljutito pismo. Knjige je dao Biblioteci SANU, a u pismu osudio naš početak – kaže Vuksanović za “Novosti”. – Sada su u ovom kolu dve Ćosićeve knjige, “Koreni” i “Bajka”, koje je, kao svoj poslednji posao s punom pažnjom priredio Milan Radulović, rekavši da je prva knjiga temelj, a druga krov ukupne Ćosićeve književne građevine.

Porodičnu trilogiju, odabrane pripovetke i eseje Danila Kiša u obimnu knjigu je okupio Mihajlo Pantić, pesme i eseje Miodraga Pavlovića njegov tumač Đorđe Destić, dok je pripovetke i dva romana Miroslava Josića Višnjića odabrao Radivoje Mikić.

Prema rečima sagovornika, urednički rad je od početka dobro usmeren, pridržavajući se istih načela i kriterijuma, po pravilima koja su doneta unapred. Svakoj knjizi je obezbeđena ravnopravnost, jer se primenjuje isti model. Svakom piscu pripadaju iste rubrike, a njihov obim je srazmeran kvalitetu i značaju odabranih dela. Prva serija ima 120 knjiga, u drugoj, takođe antologijskoj, biće još pedesetak tomova, iz svih žanrova, iz prošlog i našeg veka. Sigurno je, uverava Vuksanović, da neće izostati nijedan pisac od značaja, da će pravda biti do vrha ispunjena.

– Novih deset lepo priređenih i opremljenih knjiga još jednom je potvrdilo da je ova antologijska edicija značajan nacionalni književni i izdavački poduhvat. Iduće godine, u desetom kolu, biće objavljena 100. knjiga, kao overa da je ovaj posao doneo više nego što smo mogli da se nadamo u prilikama kakve jesu – kaže Vuksanović.

IZDANJA ZA SVE

GLAVNI posao obavljuju priređivači knjiga, koji pišu predgovore, biraju tekstove, izrađuju hronologiju i bibliografiju pisca, ispisuju objašnjenja, gde je potrebno izrađuju rečnike i biraju priloge kritičara, objašnjava Vuksanović i dodaje:

– Glavna odlika je da ovako naučno izdanje može da koristi, bez smetnji, i učenik, i profesor, i čitalac bez velikog obrazovanja, i intelektualac visokog reda. Zato imamo stotine stalnih pretplatnika, koji su uz budžetski novac koji dobijamo najbolja podrška celom poduhvatu.

VEČNOST

OVDE je reč o kretanju unazad da bi se sagledala celina nacionalne duhovnosti koja nema prirodnijeg načina od književnog da se imenuje i prenese drugima, ističe Vuksanović. To uvek daje više od očekivanog i poznatog, to širi, otvara prozore na sve četiri strane. Pokazuje svetlost reči, metafora i drugih slika u njima, uverava nas da ne postoji ništa što može kao knjiga da zabeleži sve. Zato je pisana reč uvek na putu u večnost. Takav put najbolje čuvaju knjiga i njen pisac.

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. goran says:

    Cosiceve "Korene" je pisalo dvanaest autora a poslednju recenziju je uradila Isidora Sekulic, o tome je svojevremeno pisano u Letopisu Matice srpske. Cosic je tu bio vise inicijator knjige, a nikako ne i njen autor. Kis je bio poznati prepisivac tudjih tekstova. Ko i zasto ove autore sada namece kao vrhunac srpske knjuizevnosti?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *