ПРЕСРЕТНУТИ РАЗГОВОР МЛАДИЋА И МИЛОШЕВИЋА ИЗ 1996. ГОДИНЕ: „Ратко не дам…“

PRESRETNUTI RAZGOVOR MLADIĆA I MILOŠEVIĆA IZ 1996. GODINE: „Ratko ne dam…“

27 novembra 2017

Slobodan Milošević kleo se Ratku Mladiću da neće dozvoliti da general bude izručen Haškom tribunalu.

transkript presretnutog snimka telefonskog razgovora Miloševića i Mladića iz maja 1996. godine. Predsednik se javlja iz Dobanovaca, dok se za Mladića ne zna na kojoj je lokaciji. Dijalog prenosimo bez ikakvih izmena, čak i jezičkih…

11. maj 1996. Dobanovci

Milošević: Ratko, ja sam hteo da malo porazgovaramo. Ja ću da ti lepo izložim, prosto i jednostavno, nema tu nikakvih komplikovanih ideja.

Mladić: Ja ne znam imate li u mene poverenja?

Milošević: Čim te pitam, jer da nemam poverenja, šta mi vredi da mi kažeš evo časna reč, j… ga. Mi smo Republiku Srpsku napravili. To je stvar čista. Zato je potrebno da se izvrši proces njene legitimizacije do kraja, zato je potrebno da i ljudi, ovo je nacionalni interes naš, da i ljudi koji su bili na najodgovornijim funkcijama na njenom stvaranju izađu iz razne hipoteke koju nama naši neprijatelji postavljaju. Uključujući i ovo pitanje međunarodnog tribunala, suđenja, itd, koje ima dalekosežne ciljeve. Prema tome, odmah i na početku i unapred da ti kažem ne samo da iz ličnih razloga ne bih nikada dozvolio da neko tebe izruči Tribunalu nego iz istorijsko-političkih razloga, jer bi to bila najveća nacionalna sramota za naš narod. Zato ti, jednostavno, skrećem na to pažnju, budalasto je da ti veruješ da ne smeš da dođeš ovamo da te neko ne bi uhapsio ili izručio nekome itd.

Mladić: Ne, ne, predsedniče.

Milošević: Pitao si me i onda preko telefona šta je u tajnom protokolu itd.

Mladić: Dobro, to jesam pitao, ali ovo ne mislim. Ovo se slažem sve što ste rekli.

Milošević: E, u takvoj situaciji ja ne želim da ti i Radovan Karadžić, to moram da ti kažem, nikakve razlike između vas ne pravim, mada tebe volim, a njega ne volim, ali njega isto ne mrzim. Ne mrzim ga, ja uopšte ljude ne mrzim, a i on se mnogo trudio i žrtvovao, ne mogu da kažem da nije. Samo što je džukac, pa nije neke stvari shvatio, ali ja između vas tu ne pravim razlike, jer s obzirom na vaše pozicije, podjednako mi je važno da vas dvojica isplivate na čisto.

Mladić: Ne sviđa mi se to suđenje nikako, znate, ni od nacionalnog ni od anacionalnog suda.

Milošević: Pazi, pošto dođe prijava, ona se mora razmotriti.

Mladić: Prvo da vam kažem, ja imam snimke i ja trebam, ali doduše nemam pristup medijima, ni na Pale ni u Beograd ni u Podgoricu, nigde. I bolje tako.

Milošević: Bolje. Sad je bolje. Posle neće biti problema.

Mladić: Da vam kažem. Ja sam, bre, one civile spasavo. O kakvoj vi deci i ženama govorite. Svako je došo, i muško, a kamoli žensko i malo i veliko, tamo gde je bilo dogovoreno. To je prebačeno u Kladanj.

Milošević: Ovo do čega smo došli – bilo je velikog streljanja civila u Srebrenici.

Mladić: Koga?

Milošević: Velikog streljanja civila u Srebrenici.

Mladić: Ne, ne.

Milošević: Nije u Srebrenici, nego na nekoj farmi negde tamo.

Mladić: Ne, ne, ne… Ne, nikakvi civili.

Milošević: Verujem da je to Ratko moro rešiti.

Mladić: Ne, samo da vam kažem. Jeste gledali šta govore oni što su prebegli evo posle tri meseca, četiri. Posle godinu dana prebegli. Šta govorite? Vi meni niste verovali da su se između sebe tukli Turci. Je l’ verujete sad nakon onoga što ono dete govori? Dvajes mu godina, on kaže ubijao otac sina, sin oca, između sebe se ubijali, to je pucao svak na svakog. To trag ima, predsedniče, od Srebrenice do prelaza do Tuzle. Tačno se zna gde je ko pado. Imate gomile gde je dvesta pobijeno, gde je deset ubijeno između sebe. Ko je uletao u minska polja, on se probijao tuda preko vojske. Ja sam potpiso ugovor sa njima gde oni da dođu. I ko je došo na ček point, bio je spasen.

Milošević: Pozitivan rezultat izbora za mene je kada kaže ovaj Frovik koji vodi KEBS, ovaj Amerikanac, provedeni su fer i demokratski izbori. Njemu je toliko stalo, ja sam sa njim razgovarao 20 puta do sada. On je čovek dobar. To je mat u dva poteza. Treba da bude jedna predstava koja će da pokaže demokratičnost, zato ovo hvaljenje, ovo je sve kontraproduktivno što Karadžić meće tvoje i njegove slike zajedno, ja sam reko Gveri…

Mladić: To je zloupotreba mene. Ja sam mu reko, ali on…

Milošević: Neka ide, bre, u p…. materinu. I onda ovi kažu, jeste, Karadžić i Mladić su kočnica Dejtona. Ne može to. Nema etnički čiste države na svetu.

Mladić: Dobro, nema, sad smo takvi kakvi jesmo. Karadžić je idiot. On je ceo život radio samo s ludacima i on uopšte ne zna raditi s normalnim ljudima. On laže kad na kašiku zine. Ja to nikad nisam ovako otvoreno pred vama reko.

Milošević: Znam da laže.

Mladić: Prema tome, to je jedan monstrum čovek. Mene je muka naterala, pa sam rekao javno u Skupštini: „Ja sam ceo život radio sa normalnim, pregledanim ljudima“. Ko je radio u vojsci, morao je biti tri puta sistematski pregledan. On je radio samo s ludacima. On bi mene ispeko na ražnju pre nego Alija Izetbegović.

Milošević: Ja ne bih prihvatio dubl Plavšić-Koljević, jer je Biljana glupača jedna obična i stalno će da nam tura prst u nos.

Plavšićeva: Ne čudi me što je Sloba tako pričao

Biljana Plavšić za Srpski telegraf kaže da do sada nije preslušala ovaj razgovor, ali nije iznenađena mišljenjem Slobodana Miloševića o njoj.

– Nije to čudno, jer sam od svih nas iz RS Miloševiću uvek bila i ostala jedina otvorena opozicija. I Mladić i Karadžić su mu oponirali iza leđa, a ja nisam umela da budem takva. Kada smo se sreli posle mnogo godina u Hagu i bili na istom spratu, pričao je drugačije o meni – poručuje Plavšićeva.

Hrvati ne mogu da prežale

Hrvati ne mogu da prežale što u presudu Ratku Mladiću nisu uvučeni Srbija i Slobodan Milošević. Danima zagrebački mediji lamentiraju nad ovom činjenicom, a juče su objavili i detalje koji, kako navode, amnestiraju Srbiju.

Tako Jutarnji list navodi fusnotu 15357, na dnu 2090. stranice haške presude Mladiću: Dokazi koje je primilo Sudsko veće nisu pokazali da su Milošević, Stanišić, Simatović, Ražnatović ili Šešelj učestvovali u realizaciji zajedničkog kriminalnog cilja.

U presudi je i paragraf 4226: Sudsko veće notira da nije našlo da su vojnici VJ koji nisu bili deo VRS počinili bilo koje zločine, kao ni pripadnici srpskog MUP.

(Srpski Telegraf)

KOMENTARI



6 komentara

  1. rajko says:

    ajmo da vidimo na ovim stranicama neki tekst iz presretnutih razgovora vodjenih u nato paktu u vreme bombardovanja jugoslavije, da vidimo tu demokratiju zemalja koje nam naredjuju da budemo demokratska zemlja. rasturanje jugoslavije nije pokrenuto iznutra nego spolja i to od svetskih kapitalista sa namerom da nas prostor pretvore u slican prostoru na kome danas zive indijanci - da tkamo cilime, pravimo etno predmete i igramo narodna kola pored vodenice. toliko je problema u srbiji da je samo pitanje kada ce se desiti nova katastrofa a pravimo ih i dalje sve u zelji da se pridruzimo eu koja se u dosadasnjem ponasanju prema nama ponasala izuzetno neposteno.

  2. Vojna I ojdeSe says:

    – Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje, ondakar će nastupiti najveći opšti rat… Narod će izglupiti, rađaće se ljudi, a da ne znaju ko im je đed i prađed… Među Srbima, otkako je vijeka i svijeta, goreg roda biti neće… – zapisane su riječi proroka.

    • Hruscov says:

      Istina ziva!

  3. R.Srpska says:

    Pa jest, muslimani bi da ratuju a da ne budu ubijeni. Ne moze to tako, gde to ima,u kojem ratu??? Ne napada se Srbe i planira buducnost; nema buducnosti za napadace.

  4. ilija says:

    milosevic je zvao ratka da dode u srbiju da mu on garantira slobodu jer je mladic bijo i kradzicev deneral i milosevicev general milosevic bi sudijo ratku pre suda u hagu ko i ostalim protivnicima srba u beogradu kumunisti jugoslavije ubijaju sleda borce i ratnike kao mitvorci oni nece rat nego mir samo mir

  5. Ognjen says:

    Milošević i Mladić su naslednici partizanske ideologije i ne prihvataju tradicionalne srpske vrednosti već moderne komunističke. Pri tom neshvatajući da je komunizam bio prevara za Srbiju. Mnogo bi jaču podršku imali da su znali da pomire stvari. I rezultsti krize bi mnogo bolje bili rešeni. Tako reći obojca su bili tvrdoglave komunjare.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *